Questions and answers
On this page, SKGO publishes answers from the SKGO Expert Service to questions received from local administrations about the functioning of local self-government and the responsibilities of cities and municipalities.
Neophodno je razrešenje u vezi primene člana 60 stav 1 tačka 1) Posebnog kolektivnog ugovora za socijalnu zaštitu ("Sl. glasnik RS", br. 29/19 i 60/20): Zaposleni ima pravo na dodatak na platu za vreme provedenog u radnom odnosu (za minuli rad) - 0,4% od osnovice za svaku punu godinu rada ostvarenu u radnom odnosu u ustanovama socijalne zaštite. Naime, jedno lice je duži niz godina bilo angažovano u više navrata kod istog poslodavca na osnovu ugovora o delu. S obzirom da u istom periodu nije imao radni odnos, da su mu uplaćivani svi doprinosi iz socijalnog osiguranja, te godine angažovanja, na osnovu njegovog zahteva "pretočene" su u radni staž. S obzirom da je isto lice od skoro u radnom odnosu na određeno vreme kod istog poslodavca, da li se godine provedene van radnog odnosa (a koje su mu upisane kao radni staž naknadno) računaju u minuli rad prilikom obračuna plate?
Članom 60. stav 1 tačka 1) Posebnog kolektivnog ugovora za socijalnu zaštitu u Republici Srbiji (“Sl. glasnik RS”, br. 29/19 i 60/20) se kaže da zaposleni ima pravo na dodatak na platu za vreme provedenog u radnom odnosu (za minuli rad) - 0,4% od osnovice za svaku punu godinu rada ostvarenu u radnom odnosu u ustanovama socijalne zaštite.
S obzirom da PKU kao uslov za dodatak na platu za minuli rad postavlja vreme provedeno u radnom odnosu, radno angažovanje po osnovu ugovora o radu se ne može računati u minuli rad, bez obzira što je lice bilo angažovano u toj ustanovi socijalne zaštite.
Ovde naročito treba imati u vidu i to da Zakon o radu predviđa da poslodavac može sa određenim licem da zaključi ugovor o delu, radi obavljanja poslova koji su van delatnosti poslodavca, a koji imaju za predmet samostalnu izradu ili opravku određene stvari, samostalno izvršenje određenog fizičkog ili intelektualnog posla.
Posebnim kolektivnim ugovorom za zaposlene u komunalnim delatnostima previđeno je u članu 67. da "Poslodavac može da isplati solidarnu pomoć zaposlenom u skladu sa svojim opštim aktom i pod uslovom da za to ima obezbeđena finansijska sredstva: 1) radi ublažavanja posledica elementarnih ili drugih nepogoda, 2) radi pružanja pomoći porodici umrlog zaposlenog, 3) u drugim slučajevima određenim opštim aktom. Poslodavac je dužan da planira i zaposlenom isplati solidarnu pomoć, radi ublažavanja nepovoljnog materijalnog položaja, pod uslovom da za to ima obezbeđena finansijska sredstva. Visina solidarne pomoći iz stava 6. ovog člana po zaposlenom na godišnjem nivou iznosi 41.800 dinara, bez poreza i doprinosa.". Da li je poslodavac dužan da isplati ovu solidarnu pomoć zaposlenima ako: 1) posluje sa neto gubitkom? 2) ako posluje sa neto prihodom ali bi isplata solidarne pomoći zaposlenima dovela poslodavca u gubitak? Da li postoje obrasci za isplatu ovog primanja i da li je osnivač dužan da ih overi? Da li poslodavac može da isplati deo iznosa solidarne pomoći zaposlenima, koji mu je raspoloživ kako ne bi poslovao sa gubitkom? U kom momentu u finansijskoj godini poslodavac procenjuje da li ima obezbeđena finansijska sredstva za ovu isplatu?
Solidarna pomoć radi ublažavanja nepovoljnog materijalnog položaja zaposlenih u javnim komunalnim preduzećima, kao novi i do tada potpuno nepoznat vid davanja, uvedena je aneksima 2 i 3. Posebnog kolektivnog ugovora za javna preduzeća u komunalnoj delatnosti na teritoriji RS (u daljem tekstu PKU), kao neki vid kompenzacije za umanjenje zarada zaposlenih u JKP za vreme primene Zakona o privremenom uređivanju osnovica za obračun i isplatu plata, odnosno zarada i drugih stalnih primanja kod korisnika javnih sredstava. Taj vid solidarne pomoći predviđen je i u trenutno važećem PKU, a bez obzira na to što su posle prestanka važenja Zakona kojim su zarade umanjivane, praktično prestali i razlozi uvođenje ovog vida davanja.
Po važećem PKU, poslodavac je dužan da obračuna i isplati solidarnu pomoć namenjenu za poboljšanje materijalnog položaja zaposlenih, ali pod uslovom da su za tu namenu obezbeđena finansijska sredstva. Drugim rečima, kada sredstva nisu obezbeđena nema ni obaveze poslodavca.
U članu 67. stoji da je „poslodavac dužan da planira i zaposlenom isplati solidarnu pomoć, radi ublažavanja nepovoljnog materijalnog položaja, pod uslovom da za to ima obezbeđena finansijska sredstva“, iz čega proizilazi da se sredstva mogu obezbediti jedino godišnjim programom poslovanja koji su JP inače u obavezi da sačinjavaju na način po proceduri propisanoj Zakonom o javnim preduzećima. Dakle, smatra se da su sredstva za ovu namenu obezbeđena kada je isplata ovog vida solidarne pomoći predviđena (planirana) godišnjim programom poslovanja javnog preduzeća, a čime je stvorena i obaveza poslodavca.
Dinamika i način isplate, nisu pitanja koja su u PKU dalje razrađivana i precizirana, tako da poslodavac koji je u godišnjem programu planirao sredstva, obavezu može da izvrši na način kako je to pitanje regulisano opštim aktom ili godišnjim programom poslovanja preduzeća, a u slučaju da opštim aktom ili godišnjim programom ova pitanja na neki drugi način nisu uređena, isplata može da izvrši u toku godine u bilo kom mesecu, jednokratno u celini ili parcijalno (u ratama).
Da li je poslodavac dužan da isplati ovu solidarnu pomoć zaposlenima ako posluje sa neto gubitkom? / Da li je poslodavac dužan da isplati ovu solidarnu pomoć zaposlenima ako posluje sa neto prihodom ali bi isplata solidarne pomoći zaposlenima dovela poslodavca u gubitak?
Da, dužan je. Ako je isplata solidarne pomoći planirana godišnjim programom, pretpostavka je da su u momentu sačinjavanja plana i prilikom razmatranja godišnjeg programa na Skupštini JLS, sagledani svi aspekti od kojih zavisi poslovni i finansijski rezultat preduzeća. Dakle, ako je tako planirano, kao i kod bilo koje druge obaveze, poslodavac je dužan da isplati zaposlenima ovaj vid solidarne pomoći, bez obzira na promenjene okolnosti i naknadna saznanja. To važi i u slučaju da preduzeće ostvaruje negativni rezultat poslovanja (gubitak).
Ako se u toku godine (naknadno) proceni da bi isplata solidarne pomoći ipak bila preveliki teret za preduzeće i ako do tog momenta nije izvršena isplata, onda se može pokrenuti procedura izmene i dopune programa poslovanja, gde bi delimično ili u celini preispitala prvobitna odluka.
Da li postoje obrasci za isplatu ovog primanja i da li je osnivač dužan da ih overi?
Ne. Isplata ovog vida solidarne pomoći nije sastavni deo ZIP obrasca i ne podleže overi od strane osnivača.
Da li poslodavac može da isplati deo iznosa solidarne pomoći zaposlenima, koji mu je raspoloživ kako ne bi poslovao sa gubitkom?
Pošto je obaveza uslovljena obezbeđenjem sredstava, a ako je prilikom donošenja godišnjeg programa kojim se sredstva obezbeđuju konstatovano da nema dovoljno sredstava za isplatu punog iznosa, obaveza je mogla da se planira i isplati u iznosu manjem od 41.800 dinara.
U kom momentu u finansijskoj godini poslodavac procenjuje da li ima obezbeđena finansijska sredstva za ovu isplatu?
Kada se radi o ovoj isplati, u toku godine poslodavac nema previše opcija da menja odnos prema nastaloj obavezi. Može samo da ceni da li će naredne poslovne godine moći da obezbedi dovoljno sredstava i da u skladu sa tom procenom, sa ili bez obaveze za isplatu solidarne pomoći, planira poslovanje preduzeća za narednu godinu.
Da li su predloženim izmenama člana 27e Zakona o budžetskom sistemu i povećanjem plata (ne zarada) obuhvaćena i javna preduzeća osnovana od strane JLS? Na koji način usaglasiti povećanje cene radnog časa i minimalne zarade sa zaradama zaposlenih koji nisu na minimalcu, s obzirom da su fizički radnici zaradom stigli zaposlene koji su srednja stručna sprema i imaju značajne odgovornosti i ovlašćenja u preduzeću?
U predloženim izmenama i dopunama Zakona o budžetskom sistemu navodi se da se u članu 27e dodaju stavovi 59-61, koji glase:
„Izuzetno od st. 29-31. ovog člana, u 2022. godini zaposlenima u Ministarstvu odbrane, zaposlenima u zdravstvenim ustanovama, zaposlenima u ustanovama socijalne zaštite, zdravstvenim radnicima u zavodima za izvršenje krivičnih sankcija i zdravstvenim radnicima u Zavodu za sport i medicinu sporta Republike Srbije plate će se povećati za 8%.
Izuzetno od st. 29-31. ovog člana, u 2022. godini ostalim zaposlenima kod korisnika budžetskih sredstava, odnosno korisnika sredstava organizacija za obavezno socijalno osiguranje osim Fonda za socijalno osiguranje vojnih osiguranika plate će se povećati za 7%.
Povećanje plata iz st. 59. i 60. ovog člana vršiće se počev od plate za decembar 2021. godine.”.
Zakon o budžetskom sistemu u članu 2. stav 1 tačka 5) definiše korisnike javnih sredstava i kaže da su korisnici javnih sredstava direktni i indirektni korisnici budžetskih sredstava, korisnici sredstava organizacija za obavezno socijalno osiguranje i javna preduzeća osnovana od strane Republike Srbije, odnosno lokalne vlasti, pravna lica osnovana od strane tih javnih preduzeća, pravna lica nad kojima Republika Srbija, odnosno lokalna vlast ima direktnu ili indirektnu kontrolu nad više od 50% kapitala ili više od 50% glasova u upravnom odboru, druga pravna lica u kojima javna sredstva čine više od 50% ukupnih prihoda ostvarenih u prethodnoj poslovnoj godini, kao i javne agencije i organizacije na koje se primenjuju propisi o javnim agencijama. Narodna banka Srbije ne smatra se korisnikom javnih sredstava u smislu ovog zakona, a na imovinu koju koristi, prihode, rashode i kapital, kao i finansijsko izveštavanje, primenjuju se odredbe zakona kojim se uređuju položaj, organizacija, ovlašćenja i funkcije Narodne banke Srbije.
Dalje, u istom članu i stavu a pod tačkom 6) definiše korisnike budžetskih sredstava i kaže da su to direktni i indirektni korisnici budžetskih sredstava Republike Srbije, odnosno lokalne vlasti. Pod direktnim korisnicima budžetskih sredstava zakon smatra organe i organizacije Republike Srbije, odnosno organe i službe lokalne vlasti, dok pod indirektnim korisnicima budžetskih sredstava smatra: pravosudne organe, mesne zajednice; ustanove osnovane od strane Republike Srbije, odnosno lokalne vlasti, nad kojima osnivač, preko direktnih korisnika budžetskih sredstava, vrši zakonom utvrđena prava u pogledu upravljanja i finansiranja.
Iz svega navedenog proizilazi da povećanjem plata u smislu predloženih izmena i dopuna člana 27e Zakona o budžetskom sistemu nisu obuhvaćena javna preduzeća, jer se ono odnosi na korisnike budžetskih sredstava.
Što se pitanja u vezi sa usaglašavanjem plata zaposlenih, radi dobijanja što preciznijeg odgovora preporučujemo obraćanje resornom ministarstvu, a savet se može dobiti i preko asocijacije preduzeća komunalne delatnosti „Komdel“.
Zaposleni je 6 godina radio u Društvenom fondu za finansiranje izgradnje stanova solidarnosti opštine Grocka koji je osnovala Skupština opštine i koji je finansiran 100% iz budžeta opštine tj. bio je indirektni korisnik sredstava budžeta opštine. Nakon toga, sporazumom o preuzimanju radnika, između Fonda i OIpštinske uprave zaposleni prelazi da radi u Opštinsku upravu. Tokom rada u OU, prvo je ukinut minuli rad za godine provedene u fondu, ali je na lični zahtev ponovo priznat. U ovom konrektnom slučaju, da li je ispunjen uslov za isplatu jubilarne nagrade u 2022. godini za 20 godina staža od čega 6 godina u opštinskom fondu i 14 godina u OU, u skladu sa članom 50. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave ("Sl.glasnik RS", br.38/2019 i 55/2020)?
Članom 50. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave je propisano:
“Zaposleni ima pravo na jubilarnu novčanu nagradu u visini prosečne mesečne zarade bez poreza i doprinosa po zaposlenom u Republici Srbiji prema objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike, za poslednji mesec u prethodnoj kalendarskoj godini u odnosu na kalendarsku godinu u kojoj se jubilarna nagrada ostvaruje, s tim što se visina novčane nagrade uvećava za 30% i to:
- Za 10 godina rada u radnom odnosu - u visini mesečne prosečne zarade bez poreza i doprinosa,
- Za 20 godina rada u radnom odnosu - u visini novčane nagrade iz tačke 1) ovog stava uvećane za 30%,
- Za 30 godina rada u radnom odnosu - u visini novčane nagrade iz tačke 2) ovog stava uvećane za 30%,
- Za 35 godina rada u radnom odnosu - u visini novčane nagrade iz tačke 3) ovog stava uvećane za 30%,
- Za 40 godina rada u radnom odnosu - u visini novčane nagrade iz tačke 4) ovog stava uvećane za 30%.
Zaposleni ostvaruje pravo na jubilarnu nagradu za navršenih 10, 20, 30, 35 i 40 godina rada provedenih u radnom odnosu u državnom organu, organu autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave, bez obzira na to u kom organu je zaposleni ostvarivao prava iz radnog odnosa.
U slučaju da je poslodavac preuzeo poslove i zaposlene od drugog poslodavca kao uslov za ostvarivanje prava na jubilarnu nagradu računaju se i godine rada u radnom odnosu kod prethodnog poslodavca.
Jubilarna nagrada se isplaćuje u roku od 30 dana od dana ostvarivanja ovog prava
Zaposleni ima pravo na jubilarnu nagradu kod poslodavca, ako to pravo u kalendarskoj godini nije ostvario u drugom državnom organu, organu autonomne pokrajine ili jedinice lokalne samouprave u kojem je radio pre rada kod poslednjeg poslodavca.
Pravo iz stava 1. ovog člana, ostvaruju svi zaposleni koji počev od 22. marta 2019. godine navršavaju 10, 20, 30, 35 i 40 godina rada u radnom odnosu u skladu sa ovim članom”.
Prethodnim poslodavcem u smislu napred navedenog stava 3. smatraju se poslodavci (nezavisno od organizacionog oblika) od kojih je organ autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave po osnovu zakona ili drugih opštih akata mogao da preuzme poslove i zaposlene, što je u svakom konkretnom slučaju dužan da ceni organ koji odlučuje o pravu na jubilarnu nagradu.
Da li se priznaje staž iz privatnog sektora, koji se ne finansira od strane državnog organa da se isplati jubilarna nagrada za 10 godina radnog staža od sadašnjeg poslodavca Opstinske uprave?
Članom 50. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave je propisano:
“Zaposleni ima pravo na jubilarnu novčanu nagradu u visini prosečne mesečne zarade bez poreza i doprinosa po zaposlenom u Republici Srbiji prema objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike, za poslednji mesec u prethodnoj kalendarskoj godini u odnosu na kalendarsku godinu u kojoj se jubilarna nagrada ostvaruje, s tim što se visina novčane nagrade uvećava za 30% i to:
- Za 10 godina rada u radnom odnosu - u visini mesečne prosečne zarade bez poreza i doprinosa,
- Za 20 godina rada u radnom odnosu - u visini novčane nagrade iz tačke 1) ovog stava uvećane za 30%,
- Za 30 godina rada u radnom odnosu - u visini novčane nagrade iz tačke 2) ovog stava uvećane za 30%,
- Za 35 godina rada u radnom odnosu - u visini novčane nagrade iz tačke 3) ovog stava uvećane za 30%,
- Za 40 godina rada u radnom odnosu - u visini novčane nagrade iz tačke 4) ovog stava uvećane za 30%.
Zaposleni ostvaruje pravo na jubilarnu nagradu za navršenih 10, 20, 30, 35 i 40 godina rada provedenih u radnom odnosu u državnom organu, organu autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave, bez obzira na to u kom organu je zaposleni ostvarivao prava iz radnog odnosa.
U slučaju da je poslodavac preuzeo poslove i zaposlene od drugog poslodavca kao uslov za ostvarivanje prava na jubilarnu nagradu računaju se i godine rada u radnom odnosu kod prethodnog poslodavca.
Jubilarna nagrada se isplaćuje u roku od 30 dana od dana ostvarivanja ovog prava
Zaposleni ima pravo na jubilarnu nagradu kod poslodavca, ako to pravo u kalendarskoj godini nije ostvario u drugom državnom organu, organu autonomne pokrajine ili jedinice lokalne samouprave u kojem je radio pre rada kod poslednjeg poslodavca.
Pravo iz stava 1. ovog člana, ostvaruju svi zaposleni koji počev od 22. marta 2019. godine navršavaju 10, 20, 30, 35 i 40 godina rada u radnom odnosu u skladu sa ovim članom”.
Iz navedenih odredbi proizilazi da se u staž za jubilarnu nagradu računaju samo godine rada u državnom organu, organu autonomne pokrajine ili jedinice lokalne samouprave, te zaključujemo da se godine rada u privatnom sektoru ne računaju u staž za jubilarnu nagradu.
Da li se priznaje staž proveden u školi za isplatu jubilarne nagrade od strane sadašnjeg poslodavca Opštinske uprave?
Članom 50. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave je propisano:
“Zaposleni ima pravo na jubilarnu novčanu nagradu u visini prosečne mesečne zarade bez poreza i doprinosa po zaposlenom u Republici Srbiji prema objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike, za poslednji mesec u prethodnoj kalendarskoj godini u odnosu na kalendarsku godinu u kojoj se jubilarna nagrada ostvaruje, s tim što se visina novčane nagrade uvećava za 30% i to:
1) Za 10 godina rada u radnom odnosu - u visini mesečne prosečne zarade bez poreza i doprinosa,
2) Za 20 godina rada u radnom odnosu - u visini novčane nagrade iz tačke 1) ovog stava uvećane za 30%,
3) Za 30 godina rada u radnom odnosu - u visini novčane nagrade iz tačke 2) ovog stava uvećane za 30%,
4) Za 35 godina rada u radnom odnosu - u visini novčane nagrade iz tačke 3) ovog stava uvećane za 30%,
5) Za 40 godina rada u radnom odnosu - u visini novčane nagrade iz tačke 4) ovog stava uvećane za 30%.
Zaposleni ostvaruje pravo na jubilarnu nagradu za navršenih 10, 20, 30, 35 i 40 godina rada provedenih u radnom odnosu u državnom organu, organu autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave, bez obzira na to u kom organu je zaposleni ostvarivao prava iz radnog odnosa.
U slučaju da je poslodavac preuzeo poslove i zaposlene od drugog poslodavca kao uslov za ostvarivanje prava na jubilarnu nagradu računaju se i godine rada u radnom odnosu kod prethodnog poslodavca.
Jubilarna nagrada se isplaćuje u roku od 30 dana od dana ostvarivanja ovog prava.
Zaposleni ima pravo na jubilarnu nagradu kod poslodavca, ako to pravo u kalendarskoj godini nije ostvario u drugom državnom organu, organu autonomne pokrajine ili jedinice lokalne samouprave u kojem je radio pre rada kod poslednjeg poslodavca.
Pravo iz stava 1. ovog člana, ostvaruju svi zaposleni koji počev od 22. marta 2019. godine navršavaju 10, 20, 30, 35 i 40 godina rada u radnom odnosu u skladu sa ovim članom”.
Kako škola nije državni organ, niti organ autonomne pokrajini ni jedinice lokalne samouprave, to radno iskustvo se neće računati u staž za jubilarnu nagradu.
Zaključen je ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova sa nezaposlenim licem i izvršena je prijava tog lica u sistemu CROSO. Nakon nekoliko dana, angažovano lice zahteva raskid ugovora o privremenih i povremenih poslovima. S obzirom da u vremenskom rasponu od nekoliko dana koliko je predmetni ugovor bio na snazi nezaposleno lice nije obavljalo poslove za koje je angažovano, te nema pravo na isplatu ugovorene neto naknade, da li postoji obaveza poslodavca da istom uplati doprinose na minimalnu osnovicu doprinosa?
Kada poslodavac neposredno angažuje lica po osnovu ugovora o privremenim i povremenim poslovima, ima obavezu da ga prijavi na penzijsko i zdravstveno osiguranje i da za sve vreme angažovanja uplaćuje doprinose i porez na dohodak. Pod vremenom angažovanja smatra se efektivno vreme u kome je to lice obavljalo ugovorene poslove. To praktično znači da bi u svakom slučaju prekida obavljanja poslova trebalo izvršiti odjavu sa penzijskog i invalidskog osiguranja tog lica i ponovo ga prijaviti kada nastavi sa vršenjem ugovorenih poslove.
S obzirom da ovom konkretnom slučaju ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslove praktično nije proizvodio dejstvo u odnosu na ugovorne strane – naručioca i izvršioca posla – taj ugovor bi trebalo staviti van snage. U ovim slučajevima jedinstvena prijava u CROSO se jedino može stornirati da bi se izbeglo plaćanje doprinosa za dane za koje je tekla prijava, za šta je predviđen rok do kraja dana (do 24h) u kom je prijava podneta. Kako je rok za storniranje istekao potrebno je obratiti se jednoj od organizacija obaveznog socijalnog osiguranja za prevazilaženje ove situacije.
Da li zaposleni za vreme korišćenja neplaćenog odsustva ima pravo na isplatu solidarne pomoći koju isplaćuje poslodavac u određenom novčanom iznosu za poboljšanje materijinog položaja zaposlenih?
Zakon o radu („Sl. glasnik RS“, br. 24/05, 61/05, 54/09, 32/13, 75/14, 13/17 - odluka US, 113/17 i 95/18 - autentično tumačenje) u članu 78. kaže da poslodavac može zaposlenom odobriti odsustvo bez naknade zarade (neplaćeno odsustvo). Za vreme neplaćenog odsustva zaposlenom miruju prava i obaveze iz radnog odnosa, ako za pojedina prava i obaveze zakonom, opštim aktom i ugovorom o radu nije drukčije određeno.
Poseban kolektivni ugovor za zaposlene u JLS („Sl. glasnik RS“, br. 38/19 i 55/20) u članu 22. kaže da zaposleni ima pravo na neplaćeno odsustvo u kalendarskoj godini, i to:
- radi školovanja, specijalizacije ili drugog vida stručnog obrazovanja i usavršavanja (master, doktorat) kojem zaposleni pristupa na svoju inicijativu - do 30 radnih dana;
- radi negovanja obolelog člana uže porodice - do 90 radnih dana;
- radi obavljanja ličnih poslova - do 7 radnih dana;
- za slučaj smrti bliskog srodnika po krvnom ili tazbinskom srodstvu - do 5 radnih dana;
- učestvovanje na kulturnim i sportskim priredbama u svojstvu izvođača, kao i učestvovanje na stručnim kongresima i konferencijama.
Na lični zahtev poslodavac će odobriti zaposlenom neplaćeno odsustvo do 90 dana, koje se može koristiti jednom, u periodu od pet godina, ukoliko odsustvo zaposlenog ne bi bitno uticalo na izvršavanje poslova radnog mesta na koje je raspoređen. Poslodavac može da odobri zaposlenom neplaćeno odsustvo i u dužem trajanju i u drugim slučajevima, ako odsustvo sa rada zaposlenog ne utiče bitno na organizaciju rada kod poslodavca. Pravo zaposlenog na neplaćeno odsustvo i dužina njegovog trajanja utvrđuje se rešenjem. Neplaćeno odsustvo odobrava se, na pismeni zahtev zaposlenog, pod uslovom da je zaposleni priložio odgovarajuću dokumentaciju (dokaz o postojanju pravnog osnova za korišćenje neplaćenog odsustva).
S obzirom da Zakon o radu predviđa da za vreme neplaćenog odsustva zaposlenom miruju prava i obaveze iz radnog odnosa, a solidarna pomoć jeste pravo iz radnog odnosa, smatramo da nema osnova da se za vreme neplaćenog odsustva zaposlenom isplati solidarna pomoć.
U sindikalnu organizaciju opštine učlanjeno je 60 zaposlenih kod poslodavca, odnosno 96% zaposlenih. S obzirom da nije zaključen kolektivni ugovor, odnosno sporazum između poslodavca i sindikata, već se neposredno primenjuju odredbe Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave ("Sl. glasnik RS", br. 38/19 i 55/20) koji propis bi trebalo primeniti u konkretnom slučaju? Da li član 211. stav 2. Zakona o radu ili član 70. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave?
Članom 211. stav 1. Zakona o radu („Sl. glasnik RS“, br. 24/05, 61/05, 54/09, 32/13 i 75/14) predviđa se da se kolektivnim ugovorom ili sporazumom između poslodavca i sindikata kod poslodavca može utvrditi pravo na plaćeno odsustvo predstavniku sindikata radi obavljanja sindikalne funkcije, srazmerno broju članova sindikata.
U stavu 2. predviđeno je da ako kolektivni ugovor ili sporazum nije zaključen, lice ovlašćeno za zastupanje i predstavljanje reprezentativnog sindikata kod poslodavca za obavljanje sindikalne funkcije ima pravo:
1) na 40 plaćenih časova rada mesečno ako sindikat ima najmanje 200 članova i po jedan čas mesečno za svakih sledećih 100 članova;
2) na srazmerno manje plaćenih časova ako sindikat ima manje od 200 članova.
Dakle, Zakon ne uređuje na koji način će se kolektivnim ugovorom ili sporazumom poslodavca i sindikata utvrditi pravo na plaćeno odsustvo predstavniku sindikata radi obavljanja sindikalne funkcije. Poslodavac i sindikat imaju mogućnost da navedene kriterijume sami utvrde kolektivnim ugovorom ili sporazumom između poslodavca i sindikata kod poslodavca, a srazmerno broju članova sindikata (Mišljenje Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, Sektor za rad, broj 011-00-01042/2014-02 od 8. januara 2015). Imajući navedeno u vidu, u ovom konkretnom slučaju primeniće se odredbe Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u JLS i to odredbe člana 70.
Da li zaposleni u lokalnoj samoupravi mora da poštuje otkazni rok od najmanje 15 dana ili mozi dati otkaz danas za sutra?
Odredbe Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave („Sl. glasnik RS“, br. 21/16, 113/17 - dr. zakon, 95/2018 - dr. zakon i 86/2019 - dr. zakon) su precizne. Naime, članom 161. je propisano da službenik može da podnese pismeni otkaz najmanje 15 dana pre dana koji je u pismenom otkazu označio kao dan prestanka radnog odnosa.
Zaposleni je zasnovao radni odnos na neodređeno vreme. Posto nikada nije radio u lokalnoj samoupravi niti državnom organu, određen je probni rad od 6 meseci i obaveza polaganja državnog stručnog ispita u tom roku. Međutim, zaposleni odlazi na bolovanje i zbog prirode bolesti očekuje se da bude na bolovanju 4-5 meseci. Da li se tom zaposlenom produžava probni rad i obaveza polaganja ispita za onoliko koliko je bio na bolovanju?
Članovima od 72. do 74. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave („Sl. glasnik RS“, br. 21/2016, 113/2017, 95/2018, 113/2017 - dr. zakon, 95/2018 - dr. zakon i 86/2019 - dr. zakon) je propisano da je probni rad obavezan za sva lica koja nisu zasnivala radni odnos u organu autonomne pokrajine, jedinici lokalne samouprave, ili državnom organu.
Probni rad za radni odnos zasnovan na neodređeno vreme traje šest meseci, a za radni odnos na određeno vreme, probni rad je obavezan samo ako je radni odnos zasnovan na duže od šest meseci, i traje dva meseca.
Probni rad službenika prati njegov neposredni rukovodilac, koji posle okončanja probnog rada poslodavcu daje pismeno mišljenje o tome da li je službenik zadovoljio na probnom radu. Službeniku koji ne zadovolji na probnom radu prestaje radni odnos. Službenik na probnom radu koji je radni odnos zasnovao na neodređeno vreme polaže državni stručni ispit do okončanja probnog rada, a službeniku koji ne položi državni stručni ispit, prestaje radni odnos.
Mogućnost odnosno nemogućnost produženja probnog rada usled dužeg odsustva sa rada zaposlenog na probnom radu nije uređena zakonom te smatramo da odluku o tome poslodavac treba da donese ceneći okolnosti u svakom konkretnom slučaju. Naime, polazeći od svrhe instituta probnog rada, a to je provera sposobnosti, znanja i veštine koje zaposlenog kvalifikuju za obavljanje poslova određenog radnog mesta, ukoliko neposredni rukovodilac koji prati rad zaposlenog na probnom radu, smatra da je on u periodu u kome je radio pokazao sposobnosti, znanja i veštine koje ga kvalifikuju za obavljanje poslova određenog radnog mesta, poslodavac može doneti odluku da po povratku tog zaposlenog sa odsustva ne produži probni rad. Takođe, ukoliko neposredni rukovodilac smatra da je zbog dužeg odsustva zaposlenog dovedena u pitanje objektivna ocena i da je potrebno dodatno vreme za proveru sposobnosti, znanja i veštine poslodavac može odlučiti da produži probni rad tom zaposlenom dok se ne stekle objektivna ocena o njegovom radu. Sve u svemu, ovakva situacija predstavlja izuzetak i ni na koji način ne bi trebalo da utiče na funkcionisanje probnog rada u redovnim okolnostima.
Zakon inače uspostavlja probni rad kao uslovan u odnosu na zasnovan radni odnos, imajući u vidu da službeniku koji ne zadovolji na probnom radu prestaje radni odnos, što svakako može biti i pre isteka roka utvrđenog za probni rad.
Koje je najniže zvanje službenika, koji obavlja poslove matičara ili zamenika matičara? Da li navedene poslove mogu obavljati i mlađi saradnici, ili službenici sa najnižim zvanjem saradnika?
Shodno članu 11. Zakona o matičnim knjigama ("Sl. glasnik RS", br. 20/2009, 145/2014 i 47/2018) matičar, odnosno zamenik matičara može biti lice koje ima stečeno visoko obrazovanje na osnovnim akademskim studijama u obimu od najmanje 180 ESPB bodova, osnovnim strukovnim studijama, odnosno na studijama u trajanju do tri godine, položen poseban stručni ispit za matičara i ovlašćenje za obavljanje poslova matičara.
Članom 65. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave ("Sl. glasnik RS", br. 21/2016, 113/2017, 95/2018, 113/2017 - dr. zakon, 95/2018 - dr. zakon i 86/2019 - dr. zakon) je propisano sledeće:
„U zvanju mlađeg saradnika obavljaju se jednostavniji stručni poslovi kao i administrativno-tehnički poslovi uz nadzor, uputstva i detaljna usmerenja službenika u višim zvanjima. Ovi poslovi se sastoje od ograničenog kruga međusobno povezanih zadataka u jednoj oblasti.
Za rad na poslovima u zvanju mlađeg saradnika službenik mora da ima stečeno visoko obrazovanje na osnovnim akademskim studijama u obimu od 180 ESPB bodova, osnovnim strukovnim studijama, odnosno na studijama u trajanju do tri godine i završen pripravnički staž ili najmanje pet godina provedenih u radnom odnosu kod poslodavca.“
S obzirom na navedeno, matičaru odnosno zameniku matičara može da se odredi zvanje mlađeg saradnika.