Local Self-Government System

Da li licu koje je zaposleno po osnovu ugovora o privremenim i povremenim poslovima na 2 meseca i kome, nakon isteka treba produžiti ugovor na jos 6 meseci, sledeći ugovor sme da bude 6 meseci ili 4 meseca (jer radnik radi već dva meseca)? S obzirom da je lice raspoređeno, po sistematizaciji, na radno mesto sa visom školom, može li se opet rasporediti na isto mesto, ili mora da se rasporedi na neko drugo radno mesto sa višom školom koje postoji u sistematizacji? Šta ako ne postoji radno mesto u sistematizacji sa višom školom?


Zakon o radu u članu 197. i 198. govori o privremenim i povremenim poslovima kao radu van radnog odnosa. Članom 197. predviđeno je da poslodavac može za obavljanje poslova koji su po svojoj prirodi takvi da ne traju duže od 120 radnih dana u kalendarskoj godini da zaključi ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova sa: 1) nezaposlenim licem; 2) zaposlenim koji radi nepuno radno vreme - do punog radnog vremena; 3) korisnikom starosne penzije. Ovaj ugovor zaključuje se u pisanom obliku. Dok, u članu 198. zakon kaže da poslodavac može za obavljanje privremenih i povremenih poslova da zaključi ugovor sa licem koje je član omladinske ili studentske zadruge u skladu sa propisima o zadrugama.

Iz navedenih odredbi proizilazi da se ugovor vezuje za kalendarsku godinu, tj. 120 radnih dana, na koliko se može zaključiti ugovor, računaju se u kalendarskoj godini. Što u ovom konkretnom slučaju znači da ako je lice obavljalo poslove po osnovu ugovora u trajanju od 2 meseca u ovoj kalendarskoj godini za iste poslove se može zaključiti novi ugovor do maksimalno 120 radnih dana. Ukoliko su različiti poslovi u pitanju, ugovor se može zaključiti za novi period od 120 radnih dana. Što se samih poslova tiče, ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova se može zaključiti za obavljanje poslova iz delatnosti i van delatnosti poslodavca.

Local Self-Government System

Da li zaposleni koji ima 26 godina radnog iskustva u lokalnoj samoupravi (isti opis poslova 20 godina, školovao se u toku rada i stekao stepen visokog obrazovanja na osnovnim akademskim studijama u trajanju od 4 godine, odnosno u obimu od 240 ESPB bodova) i trenutno ima zvanje višeg referenta, dve godine uzastopno je ocenjen ocenom “ističe se”, ima pravo na priznavanje zvanja “mlađi savetnik”?


Članom 63. stav 2. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave ("Sl. glasnik RS", br. 21/2016, 113/2017, 95/2018, 113/2017 - dr. zakon, 95/2018 - dr. zakon i 86/2019 - dr. zakon) propisano je da za rad na poslovima u zvanju mlađeg savetnika službenik mora da ima stečeno visoko obrazovanje na osnovnim akademskim studijama u obimu od najmanje 240 ESPB bodova, master akademskim studijama, master strukovnim studijama, specijalističkim akademskim studijama, specijalističkim strukovnim studijama, odnosno na osnovnim studijama u trajanju od najmanje četiri godine ili specijalističkim studijama na fakultetu i završen pripravnički staž ili najmanje pet godina provedenih u radnom odnosu kod poslodavca iz člana 1. st. 1. i 2. ovog zakona.

Prema tome, na poslove u zvanju mlađi savetnik može da se zaposli lice koje pored uslova u pogledu obrazovanja ispunjava i uslov da ima završen pripravnički staž ili najmanje pet godina provedenih u radnom odnosu kod tog poslodavca.

Na osnovu člana 133e Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave rukovodilac može da premesti, odnosno rasporedi na neposredno više izvršilačko radno mesto službenika kome je najmanje dva puta uzastopno određena ocena "ističe se", ako postoji slobodno radno mesto i službenik ispunjava uslove za rad na njemu.

Izuzetno, službenik koji je premešten na neposredno više izvršilačko radno mesto jer mu je dva puta uzastopno određena ocena "ističe se" može, i ako ne ispunjava uslove vezane za radno iskustvo u struci, da bude premešten na neposredno više radno mesto ako mu je opet određena ocena "ističe se".

Rukovodilac može da premesti na neposredno više izvršilačko radno mesto službenika kome je u periodu od pet godina uzastopno najmanje određena ocena "dobar".

Ocene na kojima je zasnovano jedno napredovanje ne uzimaju se u obzir za sledeće napredovanje.

Navedenim odredbama, lica koja su više od pet godina u radnom odnosu kod poslodavca, a koja su naknadno stekla viši nivo obrazovanja, se mogu, ukoliko za to postoji mogućnost u organu JLS, premestiti odnosno rasporediti na radno mesto u višem zvanju. Pored navedenih uslova potrebno je da su ispunjeni uslovi za napredovanje. Rukovodilac može da premesti odnosno rasporedi na neposredno više izvršilačko radno mesto službenika kome je najmanje dva puta uzastopno određena ocena „ističe se“, ako postoji slobodno radno mesto i ako službenik ispunjava uslove za rad na njemu, kao i službenika kome je u periodu od pet godina uzastopno najmanje određena ocena "dobar".

Local Self-Government System

Da li radnik koji je na osnovu sprovedenog internog konkursa prešao iz JP Direkcije za izgradnju u Opštinsku upravu, ima pravo da na osnovu člana 50. stav 3. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u JLS, a imajući u vidu da su i poslovi koje radi u opštinskoj upravi preuzeti iz tadašnje Direkcije, ima pravo na jubilarnu nagradu u 2020. godini za navršenih 20 godina rada provedenih u radnom odnosu, računajući radni odnos i u opštinskoj upravi i u nekadašnjoj Direkciji? Napominjemo da u opštinskoj upravi ima 12 godina provedenih u radnom odnosu (2018. godine primio jubilrarnu nagradu za 10 godina rada), dok u JP Direkciji za izgradnju ima 8 godina provednih u radnom odnosu.


Članom 50. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u JLS je propisano:

“Zaposleni ima pravo na jubilarnu novčanu nagradu u visini prosečne mesečne zarade bez poreza i doprinosa po zaposlenom u Republici Srbiji prema objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike, za poslednji mesec u prethodnoj kalendarskoj godini u odnosu na kalendarsku godinu u kojoj se jubilarna nagrada ostvaruje, s tim što se visina novčane nagrade uvećava za 30% i to:

  • za 10 godina u radnom odnosu – u visini mesečne prosečne zarade bez poreza i doprinosa,
  • za 20 godina u radnom odnosu – u visini novčane nagrade iz tačke 1) ovog stava uvećane za 30%,
  • za 30 godina u radnom odnosu – u visini novčane nagrade iz tačke 2) ovog stava uvećane za 30%,
  • za 35 godina u radnom odnosu – u visini novčane nagrade iz tačke 3) ovog stava uvećane za 30%,
  • za 40 godina u radnom odnosu – u visini novčane nagrade iz tačke 4) ovog stava uvećane za 30%.

Zaposleni ostvaruje pravo na jubilarnu nagradu za navršenih 10, 20, 30, 35 i 40 godina rada provedenih u radnom odnosu u državnom organu, organu autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave, bez obzira na to u kom organu je zaposleni ostvarivao prava iz radnog odnosa. U slučaju da je poslodavac preuzeo poslove i zaposlene od drugog poslodavca kao uslov za ostvarivanje prava na jubilarnu nagradu računaju se i godine rada u radnom odnosu kod prethodnog poslodavca.

Jubilarna nagrade se isplaćuje u roku od 30 dana od dana ostvarivanja ovog prava.

Zaposleni ima pravo na jubilarnu nagradu kod poslodavca, ako to pravo u kalendarskoj godini nije ostvario u drugom državnom organu, organu autonomne pokrajine ili jedinice lokalne samouprave u kojem je radio pre rada kod poslednjeg poslodavca.

Pravo iz stava 1. ovog člana, ostvaruju svi zaposleni koji počev od 22. marta 2019. godine navršavaju 10, 20, 30, 35 i 40 godina rada u radnom odnosu u skladu sa ovim članom”.

Prethodnim poslodavcem u smislu navedenog stava 3. smatraju se poslodavci (nezavisno od organizacionog oblika) od kojih je organ autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave po osnovu zakona ili drugih akata mogao da preuzme poslove i zaposlene, što je u svakom konkretnom slučaju dužan da ceni organ koji odlučuje o pravu na jubilarnu nagradu.

Local Self-Government System

Radi se o javnom preduzeću čiji je osnivač opština, i čiji se broj zaposlenih računa u ukupan dozvoljeni broj zaposlenih opštinske uprave, direktnih i indirektnih korisnika javnih sredstava, odnosno na taj način ne bi se povećao ukupan dozvoljeni broj zaposlenih. Ako je i dalje dozvoljeno koji je pravni osnova za preuzimanje?


Pravni osnov za preuzimanje zaposlenog iz javnog preduzeća u opštinsku upravu ne postoji. Ranija mogućnost putem internog tržišta rada koji su činili svi zaposleni iz svih organizacionih oblika u sistemu lokalne samouprave, prestala je da važi 01.01.2020. godine, kada je prestao da važi Zakon o načinu određivanja maksimalnog broja zaposlenih u javnom sektoru.

Što se važećih odredbi o preuzimanju tiče, članom 91. Zakona o zaposlenima u AP i JLS predviđeno je da organ, služba ili organizacija iz člana 1. st. 1. i 2. ovog zakona može preuzeti, bez konkursa, službenika koji je u radnom odnosu na neodređeno vreme u drugom organu, službi ili organizaciji kod istog poslodavca.

Poslodavac može preuzeti od drugog poslodavca iz člana 4. ovog zakona, odnosno iz državnog organa, bez konkursa, službenika koji je u radnom odnosu na neodređeno vreme.

Preuzimanje službenika vrši se na osnovu sporazuma o preuzimanju uz saglasnost službenika koji se preuzima.

Pre preuzimanja iz st. 1. i 2. ovog člana može se sprovesti prethodna provera stručne osposobljenosti, znanja i veština.

Kako javno preduzeće nije poslodavac od koga opštinska uprava može preuzeti zaposlenog u smislu citiranih odredbi, mišljenja smo da nema pravnog osnova za preuzimanje.

Local Self-Government System

Ako funkcioner bude reizabran, odnosno ponovo postavljen na istu ili sličnu funkciju na konstitutivnoj sednici skupštine, kada mu faktički istog dana prestaje stara funkcija i otpočinje nova funkcija, kako da sačuva mirovanje radnog odnosa, kada nije u mogućnosti da se vrati na rad kod poslodavca gde je u radnom odnosu na neodređeno vreme, a radni odnos mu miruje? Da li je dovoljno da obavesti poslodavca o postavljenju na novu funkciju, te da podnese nov zahtev za mirovanje radnog odnosa zbog postavljenja na novu funkciju?


Da. Zahtev za mirovanje radnog odnosa se podnosi za svako novo postavljenje, izbor ili imenovanje na funkciju.

Local Self-Government System

Kod utvrđivanja prava na platu po prestanku funkcije u skladu sa članom 56. Zakona o platama državnih službenika i nameštenika, u trajanju od tri meseca od dana prestanka funkcije, da li se ovo pravo odnosi i na funkcionere kojima funkcija prestaje istekom mandata, odnosno perioda na koji su izbrani?


Članom 13. Zakona o zaposlenima u AP i JLS predviđeno je da funkcioneru autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave u slučaju: 1) isteka vremena na koje je izabran, imenovan ili postavljen; 2) podnošenja ostavke; i 3) razrešenja, kao i u drugim slučajevima utvrđenim zakonom i drugim propisima kojima se uređuje prestanak funkcije, odnosno radnog odnosa.

Članom 14. istog zakona predviđeno je da funkcioner po prestanku funkcije ima pravo na naknadu plate u trajanju od tri meseca, u visini plate koju je imao u vreme prestanka funkcije. Pravo iz stava 1. ovog člana može se izuzetno produžiti do tri meseca ukoliko u tom vremenu funkcioner stiče pravo na penziju. Pravo iz st. 1. i 2. ovog člana prestaje pre isteka roka od tri meseca, zasnivanjem radnog odnosa ili sticanjem prava na penziju prema propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju. Funkcioner pravo iz st. 1. i 2. ovog člana ostvaruje kod poslodavca kod koga je ostvarivao prava po osnovu radnog odnosa u trenutku prestanka funkcije. Pravo iz st. 1. i 2. ovog člana, po zahtevu funkcionera, utvrđuje nadležni organ, odnosno radno telo iz člana 4. ovog zakona. Zahtev iz stava 5. ovog člana funkcioner može uputiti najkasnije u roku od 15 dana od dana prestanka funkcije, s tim što pravo iz stava 3. ovog člana ostvaruje počev od narednog dana od dana prestanka funkcije. Funkcioneru prestaje radni odnos prestankom funkcije, odnosno danom prestanka obaveze vršenja dužnosti, odnosno nakon proteka roka iz st. 1-3. ovog člana, za funkcionere koji ostvaruju pravo na naknadu plate po prestanku funkcije.

Dakle, funkcioner kome prestane funkcija protekom vremena na koju je izabran, postavljen ili imenovan ima pravo na naknadu plate tri meseca od dana prestanka funkcije.

Local Self-Government System

Da li nakon sprovedenog disciplinskog postupka može da se izrekne disciplinska mera, iako je službenik protiv koga je vođen disciplinski postupak u međuvremenu otvorio bolovanje (radi se o težoj povredi radne discipline)?


Shodno članu 141. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave poslodavac vodi disciplinski postupak, odlučuje o disciplinskoj odgovornosti i izriče disciplinske mere.

Sledećim članom, članom 142., propisano je da vođenje disciplinskog postupka za teže povrede dužnosti zastareva protekom dve godine od pokretanja disciplinskog postupka.

Zastarelost ne teče dok disciplinski postupak nije moguće pokrenuti ili voditi zbog odsustva službenika, za vreme trajanja upravnog spora, odnosno sudskog postupka u vezi sa sprovedenim disciplinskim postupkom i izrečenom disciplinskom merom ili iz drugih opravdanih razloga.

U Zakonu o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave nisu sadržane odredbe kojima se onemogućava izricanje disciplinske mere tokom bolovanja zaposlenog.

S druge strane, zaposlenom je neophodno omogućiti izjavljivanje žalbe na rešenje. Konkretno, odredbama člana 25. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave je predviđeno da se dostavljanje rešenja službeniku vrši  u prostorijama organa, a ako je službenik odsutan s rada, dostavljanje se vrši poštom na adresu koju je službenik prijavio i koja se nalazi u kadrovskoj evidenciji.

Ukoliko dostavljanje na opisani način nije uspelo, službeno lice sastavlja pismenu belešku. U tom slučaju rešenje se objavljuje na oglasnoj tabli organa i po isteku osam dana od dana objavljivanja smatra se dostavljenim.

Gore navedeni način u pogledu dostavljanja rešenja treba primeniti na konkretan slučaj.

Local Self-Government System

Da li je zaposleni koji je ugovorom o preuzimanju zaposlen na neodređeno vreme u LPA, i koji na određenoj poziji radi godinu dana, a u međuvremenu je stekao visoko obrazovanje (na prethodnoj poziciji je radio sa višom stručnom spremom, ukupno 10 godina, pa sve do preuzimanja i neko vreme nakon preuzimanja), potrebno radno iskustvo na sadašnjem radnom mestu (3 godine odnosno 5 godina) sa sadašnjim stepenom stručne spreme da bi ostvario uslov da pređe na mesto mlađeg savetnika?


Članom 63. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave je propisano:

“U zvanju mlađeg savetnika obavljaju se složeni poslovi koji podrazumevaju primenu utvrđenih metoda rada, postupaka ili stručnih tehnika unutar precizno određenog okvira delovanja, uz redovan nadzor neposrednog rukovodioca i donošenje odluka na osnovu postojeće prakse ili opštih i pojedinačnih uputstava neposrednog rukovodioca. Poslovi zahtevaju sposobnost rešavanja manjih tehničkih ili proceduralnih problema.

Za rad na poslovima u zvanju mlađeg savetnika službenik mora da ima stečeno visoko obrazovanje na osnovnim akademskim studijama u obimu od najmanje 240 ESPB bodova, master akademskim studijama, master strukovnim studijama, specijalističkim akademskim studijama, specijalističkim strukovnim studijama, odnosno na osnovnim studijama u trajanju od najmanje četiri godine ili specijalističkim studijama na fakultetu i završen pripravnički staž ili najmanje pet godina provedenih u radnom odnosu kod poslodavca iz člana 1. st. 1. i 2. ovog zakona”.

Napredovanje na više izvršilačko mesto je uređeno odredbama člana 133e Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave, koji glasi:

“Rukovodilac može da premesti, odnosno rasporedi na neposredno više izvršilačko radno mesto službenika kome je najmanje dva puta uzastopno određena ocena "ističe se", ako postoji slobodno radno mesto i službenik ispunjava uslove za rad na njemu.

Izuzetno, službenik koji je premešten na neposredno više izvršilačko radno mesto jer mu je dva puta uzastopno određena ocena "ističe se" može, i ako ne ispunjava uslove vezane za radno iskustvo u struci, da bude premešten na neposredno više radno mesto ako mu je opet određena ocena "ističe se".

Rukovodilac može da premesti na neposredno više izvršilačko radno mesto službenika kome je u periodu od pet godina uzastopno najmanje određena ocena "dobar".

Ocene na kojima je zasnovano jedno napredovanje ne uzimaju se u obzir za sledeće napredovanje.

Prekid u ocenjivanju usled odsutnosti sa rada službenika ne smatra se prekidom uzastopnosti iz st. 1-3. ovog člana”.

Potrebno je napomenuti da je, u skladu sa članom 133đ, neposredno više izvršilačko radno mesto jeste ono čiji se poslovi rade u neposredno višem zvanju ili u istom zvanju ali na radnom mestu rukovodioca uže unutrašnje jedinice.

Dakle, službenik koji je naknadno stekao visoko obrazovanje i ima najmanje pet godina provedenih u radnom odnosu kod poslodavca može biti raspoređen u zvanju mlađeg savetnika ukoliko ispunjava uslove za rad na tom radnom mestu i uslove za napredovanje iz citiranog člana 133e Zakona, kao i pod uslovom da je to radno mesto neposredno više izvršilačko radno mesto u odnosu na radno mesto na kom je službenik radio do raspoređivanja.

Local Self-Government System

Da li zaposleni pored zahteva/molbe, izvoda iz matične knjige umrlih (za određeno lice) treba da priloži još nešto od dokumentacije na osnovu čega bi se odredilo koji iznos do dve prosečne mesečne zarade treba isplatiti zaposlenom kako bi ostvario pravo na solidarnu pomoći za slučaj smrti člana uže porodice?


Članom 51. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u JLS ("Sl. glasnik RS", br. 38/2019) je propisano:

„Zaposleni ima pravo na solidarnu pomoć za slučaj:

1) duže ili teže bolesti zaposlenog ili člana njegove uže porodice ili teže povrede zaposlenog,

2) nabavke ortopedskih pomagala i aparata za rehabilitaciju zaposlenog ili člana njegove uže porodice,

3) zdravstvene rehabilitacije zaposlenog,

4) nastanka teže invalidnosti zaposlenog,

5) nabavke lekova za zaposlenog ili člana uže porodice,

6) pomoć porodici za slučaj smrti zaposlenog i zaposlenom za slučaj smrti člana uže porodice, 

7) mesečnu stipendiju tokom redovnog školovanja za decu zaposlenog čija je smrt nastupila kao posledica povrede na radu ili profesionalnog oboljenja - do visine mesečne prosečne zarade bez poreza i doprinosa u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike, a ukoliko deca borave u predškolskoj ustanovi poslodavac je dužan da nadoknadi troškove boravka u predškolskoj ustanovi.

8) pomoć zbog uništenja ili oštećenja imovine, elementarnih i drugih vanrednih događaja - do visine neoporezivog iznosa koji je predviđen zakonom kojim se uređuje porez na dohodak građana,

9) rođenja deteta zaposlenog - u visini prosečne mesečne zarade bez poreza i doprinosa u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike,

10) pomoć zaposlenoj za vantelesnu oplodnju - najviše do tri prosečne mesečne zarade u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike, a na osnovu uredne dokumentacije,

11) drugu solidarnu pomoć za poboljšanje materijalnog i socijalnog položaja zaposlenog u skladu sa merilima propisanim opštim aktom poslodavca i raspoloživim finansijskim sredstvima.

Članovima uže porodice u smislu ovog člana, smatraju se bračni ili vanbračni partner, deca, roditelji, usvojilac, usvojenik i staratelj zaposlenog. 

U slučaju da je više članova uže porodice zaposleno kod poslodavca, pravo na solidarnu pomoć za člana uže porodice iz stava 1. tač. 1), 2), 5), 8) i 9) ostvaruje jedan zaposleni.

Duža ili teža bolest odnosno teža povreda u smislu stava 1. tačka 1) ovog člana postoji ako je zaposleni odsutan sa rada najmanje 30 dana neprekidno zbog sprečenosti za rad usled bolesti, odnosno povrede.

Pravo iz stava 1. ovog člana zaposleni ne ostvaruje za članove uže porodice koji ostvaruju primanja iz radnog odnosa, odnosno po osnovu rada u trenutku podnošenja zahteva, odnosno koji primaju novčanu naknadu za tuđu negu i pomoć ili primaju penziju koja je veća od najnižeg iznosa penzije. 

Solidarna pomoć u toku godine, u slučajevima utvrđenim u stavu 1. tač. 1)-5) ovog člana priznaje se na osnovu uredne dokumentacije, u skladu sa sredstvima obezbeđenim u budžetu organa jedinice lokalne samouprave, a najviše do visine tri prosečne mesečne zarade bez poreza i doprinosa u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike.

Solidarna pomoć u slučaju utvrđenom u stavu 1. tačka 6) ovog člana priznaje se porodici i ostvaruje se, po zahtevu člana porodice koji se podnosi u roku od 90 dana od dana kada je nastupio osnov za isplatu solidarne pomoći, najviše do visine dve prosečne mesečne zarade bez poreza i doprinosa u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike. 

Porodicu u smislu stava 7. ovog člana čine bračni i vanbračni partner, deca, roditelji, usvojilac, usvojenik i staratelj.

Zaposleni može da ostvari pravo na solidarnu pomoć, ukoliko pravo na ortopedska pomagala, aparate za rehabilitaciju, lekove i dr. nije ostvareno u skladu sa drugim propisima iz oblasti obaveznog socijalnog osiguranja, boračko-invalidske zaštite i drugim propisima.

Pravo na solidarnu pomoć u skladu sa ovim članom ostvaruju svi zaposleni kod kojih osnov za isplatu solidarne pomoći nastupi počev od 22. marta 2019. godine“.

S obzirom na navedene odredbe, a da bi se ostvarilo pravo na pomoć porodici za slučaj smrti zaposlenog i zaposlenom za slučaj smrti člana uže porodice, u konkretnom slučaju roditelja, iz člana 51. stav 1. tačka 6. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u JLS, pored zahteva i izvoda iz matične knjige umrlih, potrebno je pribaviti uverenje Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje u pogledu ostvarivanja prava na penziju, njenu visinu odnosno primanja novčane naknade za tuđu negu i pomoć.

U pogledu visine iznosa nadležni organ JLS može da propiše i bliže uredi pitanja davanja solidarne pomoći, u skladu sa odredbama zakona i Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u JLS.

Local Self-Government System

Da li je poslodavac dužan da na zahtev i priložen poziv državnog organa donese Rešenje o odsustvu sa rada radi odazivanja na poziv državnog organa i to naravno plati zaposlenom kao jednu vrstu plaćenog odsustva koja je predviđena Zakonom, a ne Posebnim kolektivnim ugovorom za JLS ili može odgovarati obaveštenjima ili uopšte ne odgovarati zaposlenom?


Članom 114. Zakona o radu ("Sl. glasnik RS", br. 24/2005, 61/2005, 54/2009, 32/2013, 75/2014, 13/2017 - odluka US, 113/2017 i 95/2018 - autentično tumačenje) je propisano:

„Zaposleni ima pravo na naknadu zarade u visini prosečne zarade u prethodnih 12 meseci, u skladu sa opštim aktom i ugovorom o radu, za vreme odsustvovanja sa rada na dan praznika koji je neradni dan, godišnjeg odmora, plaćenog odsustva, vojne vežbe i odazivanja na poziv državnog organa.

Poslodavac ima pravo na refundiranje isplaćene naknade zarade iz stava 1. ovog člana u slučaju odsustvovanja zaposlenog sa rada zbog vojne vežbe ili odazivanja na poziv državnog organa, od organa na čiji se poziv zaposleni odazvao, ako zakonom nije drukčije određeno“.

Shodno navedenim odredbama, zaposleni ostvaruje naknadu zarade za vreme odsustvovanja sa rada, između ostalog, i zbog odazivanja na poziv državnog organa. Pored navedenog, poslodavac ima pravo na refundiranje isplaćene naknade zarade a u slučaju odsustvovanja zaposlenog sa rada. Pored citiranih odredbi, ukazujemo na dva mišljenja Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalne politike.

Mišljenje Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalne politike, br. 011-00-730/2006-02 od 25.8.2006. godine glasi:

„U članu 114. Zakona o radu ("Sl. glasnik RS", br. 24/2005 i 61/2005 - dalje: Zakon) propisano je da zaposleni ima pravo na naknadu zarade u visini prosečne zarade za prethodna tri meseca, u skladu sa opštim aktom i ugovorom o radu, između ostalih slučajeva i za vreme odsustvovanja sa rada zbog odazivanja na poziv organa, na čiji se poziv zaposleni odazvao. U članu 114. stavu 2. Zakona utvrđeno je pravo poslodavca na refundiranje isplaćene naknade zarade zaposlenom od organa na čiji poziv se zaposleni odazvao, ako zakonom nije drugačije određeno.“

Relevantno je i mišljenje Ministarstva rada i socijalne politike, br. 011-00-00421/2008-02 od 4.5.2008. godine koje glasi:

„Prema tome, u osnov za utvrđivanje visine naknade zarade u slučajevima navedenim u članu 114. Zakona o radu, uzimaju se sva primanja koja čine zaradu, u skladu sa članom 105. stav 3. Zakona, a koja su u prethodna tri meseca, pre meseca u kome je zaposleni započeo da koristi odsustvo sa rada, isplaćena zaposlenom.

Imajući u vidu navedeno zaposleni koji nije radio na dan državnog praznika koji je neradni dan ima pravo samo na naknadu zarade, a ne i na zaradu.

U slučaju da je zaposleni radio na dan državnog praznika koji je neradni dan ima pravo na uvećanu zaradu u skladu sa članom 108. stav 1. tačka 1) Zakona, bez obzira na ugovorenu fiksnu mesečnu zaradu."

U konkretnom slučaju, zaposleni koji smatra da su mu povređena prava može da izjavi žalbu žalbenoj komisiji, a čija nadležnost je utvrđena članom 174. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave ("Sl. glasnik RS", br. 21/2016, 113/2017, 95/2018, 113/2017 - dr. zakon i 95/2018 - dr. zakon). Žalbena komisija je dužna, shodno članu 175. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave, da odluči o žalbi u roku od 30 dana od dana njenog prijema.

Local Self-Government System

Da li zaposleni koji su raspoređeni na radno mesto vozača u JLS imaju pravo na terenski dodatak? Ukoliko ima pravo, na koji način se vrši obračun visine terenskog dodatka? Da li se terenski dodatak računa dnevno u iznosu od 3% prosečne mesečne zarade u privredi RS ili mesečno? Da li zaposleni koji su raspoređeni na radno mesto vozača u JLS imaju pravo na dnevnicu za službeni put?


Članom 40. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u JLS ("Sl. glasnik RS", br. 38/2019) je propisano:

„Zaposleni ima pravo na naknadu troškova rada i boravka na terenu (terenski dodatak) u skladu sa aktom Vlade“.

Članom 48. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u JLS se predviđa:

„Zaposleni ostvaruju pravo na naknadu troškova službenog puta u zemlji, službenog puta u inostranstvo, troškove rada i boravka na terenu i druge troškove shodnom primenom akta Vlade iz člana 46. ovog ugovora“.

Gore navedeni akt Vlade je Uredba o naknadi troškova i otpremnini državnih službenika i nameštenika ("Sl. glasnik RS", br. 98/2007, 84/2014, 84/2015), čijim članom 44. je predviđeno:

„Državnom službeniku i namešteniku isplaćuje se naknada troškova rada i boravka na terenu (terenski dodatak) koja iznosi 3% prosečne mesečne zarade zaposlenog u Republici Srbiji, prema poslednjem konačnom objavljenom podatku republičkog organa nadležnog za poslove statistike na dan isplate.

Ako za rad i boravak na terenu nisu obezbeđeni besplatni smeštaj i ishrana, terenski dodatak uvećava se za troškove smeštaja i ishrane: za troškove smeštaja - najviše do iznosa naknade za troškove smeštaja na službenom putovanju u zemlji (član 8. ove uredbe), a za troškove ishrane - najviše za dnevnicu za službeno putovanje u zemlji (član 9. ove uredbe)“.

Shodno članu 43.  Uredbe o naknadi troškova i otpremnini državnih službenika i nameštenika rad na terenu jeste rad koji se po prirodi posla vrši izvan službenih prostorija, a na koji se državni službenik ili nameštenik, po nalogu ovlašćenog lica, upućuje da izvrši službeni posao.

Terenski dodatak bi se utvrdio zbog toga što zaposleni duže vreme boravi van svog mesta rada i stanovanja, usled čega je duže odvojen od porodice odnosno utvrdio bi se radi podmirenja nekih dodatnih, nepredviđenih, troškova koje bi zaposleni mogao da ima. Terenski dodatak čini zaradu zaposlenog i podleže obavezi plaćanja poreza i doprinosa na zarade. Terenski dodatak se utvrđuje kao drugo primanje zaposlenog, a u skladu sa članom 120. stav 1. tačka 4. Zakona o radu, pa stoga i čini zaradu zaposlenog, a u smislu člana 105. stav 3. Zakona o radu.

S obzirom na opisanu prirodu i razloge za utvrđivanje terenskog dodatka vozači, imajući u vidu opis i suštinu njihovog posla, ne ostvaruju pravo na trenski dodatak, a svakako ostvaruju pravo na naknadu troškova službenog puta.

Local Self-Government System

Službenik je dobio otkaz od strane poslodavca. Podneo je prigovor Žalbenoj komisiji. Ako Žalbena komisija ne odluči po prigovoru u roku od 30 dana, da li rešenje načelnika postaje konačno i može li službenika odjaviti sa obaveznog socijalnog osiguranja?


Članom 170. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave je propisano sledeće:

„Žalbena komisija odlučuje o žalbama službenika na rešenja kojima se odlučuje o njihovim pravima i dužnostima, kao i o žalbama učesnika internog i javnog konkursa.

Žalbena komisija primenjuje zakon kojim se uređuje opšti upravni postupak“.

Shodno članu 167. Zakona o opštem upravnom postupku drugostepeni organ rešenjem odbacuje žalbu koja nije blagovremena, nije dozvoljena, koju je izjavilo neovlašćeno lice ili koja nije uređena u roku koji je organ odredio. Ako žalbu ne odbaci, drugostepeni organ može odbiti žalbu, poništiti rešenje u celini ili delimično i sam odlučiti o upravnoj stvari, poništiti rešenje i vratiti predmet prvostepenom organu na ponovni postupak, ili ga izmeniti. Drugostepeni organ odlučuje o žalbi na osnovu činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostepeni ili drugostepeni organ.

U skladu sa članom 174. Zakona o opštem upravnom postupku rešenje kojim se odlučuje o žalbi izdaje se bez odlaganja, a najkasnije u roku od 60 dana od kada je predata uredna žalba, izuzev ako zakonom nije propisan kraći rok.

Zakonom o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave je predviđen kraći rok i to rok od 30 dana. Naime, član 175. glasi:

 „Žalbena komisija je dužna da odluči o žalbi u roku od 30 dana od dana njenog prijema ako

ovim zakonom nije drukčije određeno“.

Članom 176. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave je predviđeno da protiv odluke žalbene komisije može da se pokrene upravni spor.

Članom 19. Zakona u upravnim sporovima je predviđeno sledeće:

„Ako drugostepeni organ, u roku od 60 dana od dana prijema žalbe ili u zakonom određenom kraćem roku, nije doneo rešenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rešenja, a ne donese ga ni u daljem roku od sedam dana po naknadnom zahtevu stranke podnetom drugostepenom organu, stranka po isteku toga roka može podneti tužbu zbog nedonošenja zahtevanog akta.

Ako prvostepeni organ po zahtevu stranke nije u roku predviđenom zakonom kojim se uređuje opšti upravni postupak, doneo rešenje protiv kojeg nije dozvoljena žalba, a ne donese ga ni u daljem roku od sedam dana po naknadnom zahtevu stranke, stranka po isteku toga roka može podneti tužbu zbog nedonošenja zahtevanog akta.

Shodno citiranim odredbama člana 19. Zakona o upravnim sporovima, rešenje ne postaje konačno, već je potrebno  zatražiti od žalbene komisije da donese rešenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rešenja u roku od sedam dana po naknadnom zahtevu stranke.