Questions and answers
On this page, SKGO publishes answers from the SKGO Expert Service to questions received from local administrations about the functioning of local self-government and the responsibilities of cities and municipalities.
Da li može službenik koji je završio poljoprivredni fakultet da radi poslove upravljanje ljudskim resursima?
Članom 47. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave je propisano: "Radna mesta službenika, uslovi za rad na njima i broj službenika određuju se Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji radnih mesta."
Članom 58. istog zakona je predviđeno: “Radna mesta i njihovo razvrstavanje po zvanjima uređuju se Pravilnikom.
Pravilnikom se utvrđuju opisi radnih mesta, zvanja u kojima su radna mesta razvrstana, potreban broj izvršilaca za svako radno mesto, vrsta i stepen obrazovanja, radno iskustvo i drugi uslovi za rad na svakom radnom mestu.
U jedinici lokalne samouprave, odnosno gradskoj opštini, Pravilnik usvaja Veće. Pravilnik obuhvata radna mesta i njihovo razvrstavanje u organima, stručnim službama i posebnim organizacijama iz člana 1. ovog zakona.
Načelnik uprave priprema objedinjen predlog Pravilnika iz stava 3. ovog člana, koji dostavlja Veću na usvajanje.
U jedinicama lokalne samouprave u kojima je organ uprave organizovan u više uprava za pojedine oblasti, načelnik uprave u okviru koje se obavljaju opšti, pravni ili normativni poslovi, priprema objedinjen predlog Pravilnika iz stava 4. ovog člana, koji dostavlja Veću na usvajanje”.
Dakle, vrsta i stepen obrazovanja i drugi uslovi za rad za radna mesta, između ostalih, i za radno mesto upravljanja ljudskim resursima se uređuju Pravilnikom, tako da je potrebno da se pogleda koja je utvrđena vrsta i stepen obrazovanja za rad na navedenom radnom mestu u konkretnom Pravilniku.
Da li zaposleni koji je radio u jednoj JLS od 2007. godine kada je prešao u drugu JLS u kojoj radi i danas i pri tom 2017. godine nije ostvario pravo na jubilarnu nagradu za 10 godina staža, jer mu se pri tadašnjem tumačenju nije računao radni staž u prvoj JLS, nakon usvajanja novog kolektivnog ugovora, ima pravo da mu se retroaktivno isplati jubilarna nagrada koju je ostvario 2017. godine navršavanjem ukupnog radnog staža u oba državna organa (zaposleni je preuzet iz jedne u drugu JLS na osnovu sporazuma između dve JLS)?
Odredbe bivšeg Aneksa Posebnog kolektivnog ugovora za državne organe, koji je stupio na snagu u junu 2015. godine, uređivale su prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa u organima pokrajinske autonomije i jedinicama lokalne samouprave i druga pitanja od značaja za zaposlene i poslodavca. U tom prvobitnom tekstu odrebe o jubilarnoj nagradi našle su se u članu 46(a) i glasile su:
Zaposleni ima pravo na jubilarnu novčanu nagradu u visini prosečne zarade bez poreza i doprinosa po zaposlenom u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike, s tim što se visina novčane nagrade uvećava za 25% pri svakom narednom ostvarivanju tog prava, tako da se isplaćuje:
1) Za 10 godina rada u radnom odnosu - u visini prosečne zarade bez poreza i doprinosa;
2) Za 20 godina rada u radnom odnosu - u visini novčane nagrade iz tačke 1) ovog člana uvećane za 25%;
3) Za 30 godina rada u radnom odnosu - u visini novčane nagrade iz tačke 2) ovog člana uvećane za 25%;
4) Za 40 godina rada u radnom odnosu - u visini novčane nagrade iz tačke 3) ovog člana uvećane za 25%.
Jubilarnom godinom rada smatra se godina u kojoj zaposleni navršava 10, 20, 30 i 40 godina rada provedenih u radnom odnosu kod poslodavca, bez obzira na to u kom organu pokrajinske autonomije i organu jedinice lokalne samouprave je zaposleni ostvarivao prava iz radnog odnosa.
U slučaju da je poslodavac preuzeo poslove i zaposlene od drugog poslodavca koji je prestao da postoji, kao uslov za ostvarivanje prava na jubilarnu nagradu računaju se i godine rada u radnom odnosu kod prethodnog poslodavca.
Jubilarna nagrada se isplaćuje po pravilu na dan autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave.
Izuzetno od stava 4. ovog člana, zaposlenima koji su stekli pravo na jubilarnu nagradu u 2015. godini do dana stupanja na snagu ovog ugovora, isplata jubilarne nagrade izvršiće se najkasnije do kraja 2015. godine.
Dakle, u ovom osnovnom tekstu jubilarna nagrada se priznavala za rad proveden u radnom odnosu kod poslodavca, bez obzira na to u kom organu pokrajinske autonomije i organu jedinice lokalne samouprave je zaposleni ostvarivao prava iz radnog odnosa. Ovakvo rešenje zadržalo se do maja 2018. godine, tako da je u konkretnom slučaju 2017. godine navedeno lice imalo pravo na jubilarnu nagradu za 10 godina rada.
U svakom slučaju, ne postoji mogućnost retroaktivne isplate jubilarne nagrade iz razloga što se ona isplaćuje u jubilarnoj godini rada.
Da li licu koje je na zameni do povratka imenovanog sa funkcije može da se ponudi aneks ugovora o radu, a da imenovano lice nije potpisalo aneks ugovora (jer nije u mogućnosti zbog mirovanja prava i obaveza po osnovi imenovanja)?
Da li licu koje je zaposleno na neodređeno vreme u ustanovi kulture, nakon imenovanja istog na funkciju predsednika opstine, može da dok mu miruju prava i obaveze bude ponuđen aneks ugovora o radu zbog sistematizacije nove koja je određena shodno Uredbi o katalogu novih radnih mesta?
Članom 79. stav 1. tačka 4) Zakona o radu predviđeno je da zaposlenom miruju prava i obaveze koje se stiču na radu i po osnovu rada, osim prava i obaveza za koje je zakonom, opštim aktom, odnosno ugovorom o radu drugačije određeno, ako odsustvuje sa rada zbog izbora, odnosno imenovanja na funkciju u državnom organu, sindikatu, političkoj organizaciji ili drugu javnu funkciju čije vršenje zahteva da privremeno prestane da radi kod poslodavca.
Za vreme mirovanja radni odnos traje, ali prava i obaveze iz radnog odnosa se ne ostvaruju sve dok ne prestanu razlozi za mirovanje. U tom smislu, poslodavac zaposlenom može ponuditi aneks ugovora tek nakon što se zaposleni vrati kod poslodavca kod koga su mu mirovala prava iz radnog odnosa.
Što se zaposlenog koji obavlja poslove na određeno vreme tiče, njemu se može odmah ponuditi aneks ugovora o radu.
Zaposlenom u Opštinskoj upravi je na osnovu drugostepene presude, izrečena kazna kućnog zatvora u trajanju od 1 godine. Da li zaposlenom, s obzirom da je izrečena ova kazna, prestaje radni odnos u OU, u smislu člana 163. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave? U Zakonu o izvršenju vanzavodskih sankcija i mera stoji da imenovani, na onovu Odluke direktora uprave može napuštati prostorije u kojima stanuje, radi odlaska na posao, ako krivično delo za koje je osuđen nije u vezi sa radom, te bi, u slučaju da radni odnos ne prestaje po sili zakona zaposleni mogao i dalje dolaziti na posao (pod uslovom da dobije odobrenje).
Članom 163. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave propisani su razlozi za prestanak radnog odnosa po sili zakona.
Dakle, službeniku prestaje radni odnos po sili zakona:
- danom navršetka 65 godina života ako ima najmanje 15 godina staža osiguranja;
- ako pravnosnažno bude osuđen na bezuslovnu kaznu zatvora od najmanje šest meseci - danom pravnosnažnosti presude;
- ako je neraspoređen, a ne bude premešten na drugo radno mesto - narednog dana od proteka dva meseca, odnosno proteka roka iz člana 54. st. 2. i 3. ovog zakona za službenika na položaju, otkad je postao neraspoređen;
- ako ne položi državni stručni ispit prema planu i programu za stepen stručne spreme koji je stekao dodatnim obrazovanjem;
- ako mu na vanrednom ocenjivanju rešenjem bude određena ocena "ne zadovoljava";
- ako neopravdano izostane sa rada najmanje tri uzastopna dana - trećeg dana izostanka sa rada.
Pored razloga iz stava 1. ovog člana službeniku radni odnos prestaje i iz drugih razloga predviđenih opštim propisima o radu kojima se uređuje prestanak radnog odnosa nezavisno od volje zaposlenog i volje poslodavca.
Članom 43. Krivičnog zakonika ("Sl. glasnik RS", br. 85/2005, 88/2005 - ispr., 107/2005 - ispr., 72/2009, 111/2009, 121/2012, 104/2013, 108/2014, 94/2016 i 35/2019) je propisano da se učiniocu mogu izreći sledeće kazne:
- doživotni zatvor;
- kazna zatvora;
- novčana kazna;
- rad u javnom interesu;
- oduzimanje vozačke dozvole.
Članom 45. istog zakona je predviđeno sledeće:
„(1) Kazna zatvora ne može biti kraća od trideset dana niti duža od dvadeset godina.
(2) Kazna zatvora iz stava 1. ovog člana izriče se na pune godine i mesece, a do šest meseci i na dane.
(3) Ako učiniocu krivičnog dela izrekne kaznu zatvora do jedne godine, sud može istovremeno odrediti da će se ona izvršiti tako što će je osuđeni izdržavati u prostorijama u kojima stanuje ukoliko se s obzirom na ličnost učinioca, njegov raniji život, njegovo držanje posle učinjenog dela, stepen krivice i druge okolnosti pod kojima je delo učinio može očekivati da će se i na taj način ostvariti svrha kažnjavanja.
(4) Osuđeni kojem je određeno izvršenje kazne zatvora na način predviđen u stavu 3. ovog člana ne sme napuštati prostorije u kojima stanuje, osim u slučajevima propisanim zakonom koji uređuje izvršenje krivičnih sankcija. Ukoliko osuđeni jednom u trajanju preko šest časova ili dva puta u trajanju do šest časova samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje, sud će odrediti da ostatak kazne zatvora izdrži u zavodu za izvršenje kazne zatvora.
(5) Osuđenom za krivično delo protiv braka i porodice koji živi sa oštećenim u istom porodičnom domaćinstvu ne može se odrediti izvršenje kazne zatvora na način propisan u stavu 3. ovog člana“.
S obzirom da je u konkretnom slučaju i dalje reč o kazni zatvora, u skladu sa odredbama Zakonika o krivičnom postupku, imaju se primeniti odredbe člana 163. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave.
S obzirom na to da, je Zakon o načinu određivanja maksimalnog broja zaposlenih u javnom sektoru prestao da se primenjuje, a bio je osnov za donošenje i primenu Uredbe o internom konkursu, koji su načini da zaposleni kod korisnika budžetskih sredstava zasnuju radni odnos u organima JLS, i obrnuto?
S obzirom da je Zakon o načinu određivanja maksimalnog broja zaposlenih u javnom sektoru („Sl. glasnik RS“, br. 68/15, 81/16-odluka US, 95/18) prestao da se primenjuje 31. decembra 2019. godine prestali su da važe i podzakonski akti doneti na osnovu Zakona, odnosno Uredba o internom konkursu („Sl. glasnik RS“, br. 17/16).
S obzirom na navedeno od 1. januara 2020. godine, više nije moguće sprovoditi interni konkurs za organizacione oblike u sistemu lokalne samouprave koji su bili utvrđeni članom 2. stav 5. Zakona o načinu određivanja maksimalnog broja zaposlenih u javnom sektoru, u skladu sa Uredbom o internom konkursu.
Zakonom o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave („Službeni glasnik RS“, br. 21/16, 113/17 i 95/18) je propisan način popunjavanja radnih mesta u organima jedinice lokalne samouprave i to trajnim premeštajem, sprovođenjem internog konkursa, preuzimanjem službenika ili zasnivanjem radnog odnosa nakon sprovedenog javnog konkursa. Prema čl. 82. i 84. Zakona, interni konkurs se sprovodi ako se radno mesto ne popuni premeštajem službenika, na kome mogu da učestvuju službenici zaposleni na neodređeno vreme u svim organima, službama i organizacijama iz člana 1. st. 1. i 2. Zakona, kod poslodavca koji oglašava interni konkurs i koji imaju isto zvanje ili ispunjavaju uslove za napredovanje u zvanje u koje je razvrstano radno mesto koje se popunjava. U slučaju neuspeha internog konkursa prema članu 91. stav 1. i 2. Zakona, organ, služba ili organizacija iz člana 1. st. 1. i 2. Zakona, može preuzeti od drugog poslodavca iz člana 4. ovog zakona, odnosno iz državnog organa, bez konkursa, službenika koji je u radnom odnosu na neodređeno vreme. Preuzimanje službenika vrši se na osnovu sporazuma o preuzimanju uz saglasnost službenika koji se preuzima. Prema tome, Zakonom je propisano da se službenik može preuzeti od drugog poslodavca iz člana 4. Zakona kojim je definisano da je poslodavac funkcionera, službenika i nameštenika u autonomnoj pokrajini je autonomna pokrajina, odnosno poslodavac funkcionera, službenika i nameštenika u jedinicama lokalne samouprave je jedinica lokalne samouprave, kao i iz državnog organa.
U slučaju neuspeha internog konkursa, a poslodavac ne izvrši preuzimanje drugog službenika iz organa jedinice lokalne samouprave, autonomne pokrajine ili državnog organa, u skladu sa članom 82. stav 4. Zakona, obavezno se sprovodi javni konkurs.
Imajući u vidu navedene odredbe Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave, zaposleni kod drugih poslodavaca mogu da se prijave na objavljeni javni konkurs za popunjavanje radnih mesta u organu JLS i ukoliko budu izabrani nakon sprovedenog javnog konkursa mogu da zasnuju radni odnos u organu JLS u skladu sa Zakonom o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave.
S tim u vezi, potrebno je da ukažemo da je novo zapošljavanje i dodatno radno angažovanje regulisano članom 27e st. 34-38. Zakona o budžetskom sistemu („Službeni glasnik RS“ br. 54/09, 73/10, 101/10, 101/11, 93/12, 62/13, 63/13 - ispr., 108/13, 142/14, 68/15 - dr. zakon, 103/15, 99/16, 113/17, 95/18, 31/19 i 72/19) i Uredbom o postupku za pribavljanje saglasnosti za novo zapošljavanje i dodatno radno angažovanje kod korisnika javnih sredstava („Službeni glasnik RS“, br. 113/13, 21/14, 66/14, 118/14, 22/15, 59/15 i 62/19). Davanje saglasnosti za zasnivanje radnog odnosa regulisano je članom 3. stav 1. Uredbe, a u skladu sa članom 7. Uredbe, zaključak o davanju saglasnosti za popunjavanje slobodnog odnosno upražnjenog radnog mesta donosi Komisija za davanje saglasnosti za novo zapošljavanje i dodatno radno angažovanje ("Službeni glasnik RS", broj 113/13).
Donet je Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji i pri tom nije ispoštovano ograničenje u smislu zvanja, već je više od 20% radnih mesta sistematizovano u zvanje samostalni savetnik, i na osnovu Pravilnika su doneta i rešenja o raspoređivanju. Nakon nalaza Upravnog inspektora, donet je novi Pravilnik, kojim je usaglašen sa Zakonom i Uredbom, te su doneta i nova rešenja o raspoređivanju, pri čemu su zaposleni koji su prema starom Pravilniku bili raspoređeni na radna mesta u zvanju samostalni savetnik, sada raspoređeni na radna mesta istog naziva, ali u zvanju savetnik. Da li je u toj situacji potrebno primeniti član 168. Zakona o zaposlenima u AP i JLS, u smislu traženja saglasnosti službenika radi raspoređivanja na radno mesto sa nižim zvanjem? Da li se ti službenici smatraju prekobrojnim, odnosno da li se radna mesta u kojima je promenjeno zvanje sa "samostalni savetnik" na "savetnik", smatraju ukinutim radnim mestima?
Članom 168. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave je propisano: “U slučaju donošenja novog pravilnika, svi službenici raspoređuju se na odgovarajuća radna mesta u istom zvanju.
Ako novim pravilnikom neka radna mesta budu ukinuta ili broj službenika smanjen, prekobrojni službenici raspoređuju se na druga odgovarajuća radna mesta u istom zvanju, a prednost imaju oni sa boljim ocenama u poslednja tri uzastopna ocenjivanja.
U slučaju promene pravilnika, ako neka radna mesta budu ukinuta ili broj službenika smanjen, prekobrojni službenici premeštaju se na druga odgovarajuća radna mesta u istom zvanju, a prednost imaju oni sa boljim ocenama u poslednja tri uzastopna ocenjivanja.
Ako odgovarajuće radno mesto ne postoji, u slučaju donošenja novog, odnosno promene pravilnika, prekobrojni službenik može, uz svoju saglasnost, biti raspoređen, odnosno premešten na niže radno mesto koje odgovara njegovoj vrsti i stepenu stručne spreme, odnosno obrazovanja, a ako takvo radno mesto ne postoji, postaje neraspoređen.
Ako se službenik iz stava 4. ovog člana ne saglasi sa raspoređivanjem, odnosno premeštajem rukovodilac donosi rešenje o prestanku radnog odnosa.
Službeniku prestaje radni odnos danom konačnosti rešenja o prestanku radnog odnosa.
Žalba ne odlaže izvršenje rešenja o raspoređivanju, odnosno premeštaju i rešenja kojim se utvrđuje da je službenik neraspoređen.
U slučaju donošenja novog, odnosno izmene pravilnika, službenik može biti raspoređen, odnosno premešten na radno mesto u neposredno višem zvanju ako ispunjava uslove za napredovanje iz člana 133e ovog zakona i druge uslove za rad na tom radnom mestu.
U postupku pripreme pravilnika, poslodavac pribavlja mišljenje reprezentativnog sindikata.
U slučaju donošenja novog pravilnika ili njegove izmene, a pre raspoređivanja ili premeštaja službenika na odgovarajuća radna mesta, može se sprovesti prethodna provera stručne osposobljenosti, znanja i veština."
Dakle, s obzirom da je donet novi pravilnik o organizaciji i sistematizaciji i da nije bilo moguće rasporediti sve službenike na odgovarajuća radna mesta, primeniće se navedena pravila iz člana 168. zakona. U skladu sa tim, službenici koji su ranije imali utvrđeno zvanje samostalni savetnik, a nakon donošenja novog pravilnika nije bilo moguće rasporediti ih na radna mesta u tom zvanju, smatraju se prekobrojnim i kao što smo naveli primeniće se pravila iz člana 168. zakona.
Ako službenik bude privremeno premešten,“pri čemu zadržava sva prava na svom radnom mestu“, da li to podrazumeva da će službenik u tom periodu obavljati poslove na koje je privremeno premešten, ali i poslove svog „prvobitnog“ radnog mesta, na koje je i raspoređen po sistematizaciji?
Da li se kod ocenjivanja rukovodioca užih organizacionih jedinica u gradskim upravama i samostalnih izvršilaca, koji nemaju neposredno nadređenog rukovodioca, sačinjava izveštaj o ocenjivanju, ili se rešenje o ocenjivanju donosi na osnovu obavljenog razgovora sa službenikom i da li je u tom slučaju potrebno sačiniti službenu belešku?
Tumačeći odredbe člana 36. Uredbe o ocenjivanju službenika, naše stanovište i stanovište Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave je da rukovodilac organa, službe ili organizacije je i ocenjivač za sebi neposredno podređene i to na način koji je nešto drugačiji od toga kako se ostali ocenjuju. Naime, ovaj rukovodilac uglavnom ocenjuje rukovodioce unutrašnjih organizacionih jedinica koji su mu neposredno podređeni, kao i samostalne izvršioce koji su mu direktno podređeni; može se desiti i da bude ocenjivač za službenike koji iz nekog razloga nemaju neposredno nadređenog (najčešće zato što to radno mesto nije trenutno popunjeno) i u hijerarhiji je rukovodilac organa, službe ili organizacije prvi koji ima uvid u rad tih zaposlenih. U slučajevima kada je ovaj rukovodilac ocenjivač, ne popunjava se standardni izveštaj o ocenjivanju, već je on dužan da obavi razgovor sa ocenjivanim o rezultatima rada i da nakon toga donese rešenje o oceni. Naravno, sadržina ovog razgovora i ostalo od značaja za ocenjivanje službenika naći će se u obrazloženju tog rešenja.
Ukoliko je zaposleni radio u Ministarstvu unutrašnjih poslova 5 godina, a zatim zasnovao radni odnos u organu JLS (komunalnoj miliciji), da li se pri utvrđivanju prava na isplatu jubilarne nagrade od strane poslodavca JLS računaju i godine rada u Ministarstvu unutrašnjih poslova kao državnom organu. Zaposleni je u policiji radio manje od 5 godina, a u komunalnoj miliciji radi od 04.11.2010. godine, nije mu isplaćena jubilarna nagrada za 10 godina rada, već ga uveravaju da ista treba da se isplati za 10 godina rada samo u JLS i to nakon 04.11.2020. godine. Da li je ista trebalo da bude isplaćena nakon 5 godina rada u JLS i onih 5 godina u državnom organu s obzirom da je Poseban kolektivni ugovor iz 2015 godine to definisao kao i sada?
Odredbe Aneksa Posebnog kolektivnog ugovora za državne organe, koji je stupio na snagu u junu 2015. godine, uređivale su prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa u organima pokrajinske autonomije i jedinicama lokalne samouprave i druga pitanja od značaja za zaposlene i poslodavca. U tom prvobitnom tekstu odrebe o jubilarnoj nagradi našle su se u članu 46(a) i glasile su:
Zaposleni ima pravo na jubilarnu novčanu nagradu u visini prosečne zarade bez poreza i doprinosa po zaposlenom u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike, s tim što se visina novčane nagrade uvećava za 25% pri svakom narednom ostvarivanju tog prava, tako da se isplaćuje:
1) za 10 godina rada u radnom odnosu - u visini prosečne zarade bez poreza i doprinosa;
2) Za 20 godina rada u radnom odnosu - u visini novčane nagrade iz tačke 1) ovog člana uvećane za 25%;
3) Za 30 godina rada u radnom odnosu - u visini novčane nagrade iz tačke 2) ovog člana uvećane za 25%;
4) Za 40 godina rada u radnom odnosu - u visini novčane nagrade iz tačke 3) ovog člana uvećane za 25%.
Jubilarnom godinom rada smatra se godina u kojoj zaposleni navršava 10, 20, 30 i 40 godina rada provedenih u radnom odnosu kod poslodavca, bez obzira na to u kom organu pokrajinske autonomije i organu jedinice lokalne samouprave je zaposleni ostvarivao prava iz radnog odnosa.
U slučaju da je poslodavac preuzeo poslove i zaposlene od drugog poslodavca koji je prestao da postoji, kao uslov za ostvarivanje prava na jubilarnu nagradu računaju se i godine rada u radnom odnosu kod prethodnog poslodavca.
Jubilarna nagrada se isplaćuje po pravilu na dan autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave.
Izuzetno od stava 4. ovog člana, zaposlenima koji su stekli pravo na jubilarnu nagradu u 2015. godini do dana stupanja na snagu ovog ugovora, isplata jubilarne nagrade izvršiće se najkasnije do kraja 2015. godine.
Dakle, u ovom osnovnom tekstu jubilarna nagrada se priznavala za rad proveden u radnom odnosu kod poslodavca, bez obzira na to u kom organu pokrajinske autonomije i organu jedinice lokalne samouprave je zaposleni ostvarivao prava iz radnog odnosa.
Tek izmenama kolektivnog ugovora iz maja 2018. godine menja se član 46(a) tako da glasi:
Zaposleni ima pravo na jubilarnu novčanu nagradu u visini prosečne mesečne zarade bez poreza i doprinosa po zaposlenom u Republici Srbiji prema objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike, za poslednji mesec u prethodnoj kalendarskoj godini u odnosu na kalendarsku godinu u kojoj se jubilarna nagrada ostvaruje, s tim što se visina novčane nagrade uvećava za 25% pri svakom narednom ostvarivanju tog prava, tako da se isplaćuje:
1) za 10 godina rada u radnom odnosu - u visini prosečne mesečne zarade bez poreza i doprinosa;
2) za 20 godina rada u radnom odnosu - u visini novčane nagrade iz tačke 1) ovog člana uvećane za 25%;
3) za 30 godina rada u radnom odnosu - u visini novčane nagrade iz tačke 2) ovog člana uvećane za 25%;
4) za 35 godina rada u radnom odnosu - u visini novčane nagrade iz tačke 3) ovog člana uvećane za 25%;
5) za 40 godina rada u radnom odnosu - u visini novčane nagrade iz tačke 4) ovog člana uvećane za 25%.
Zaposleni ostvaruje pravo na jubilarnu nagradu za navršenih 10, 20, 30, 35 i 40 godina rada provedenih u radnom odnosu u državnom organu, organu autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave, bez obzira na to u kom organu je zaposleni ostvarivao prava iz radnog odnosa.
U slučaju da je poslodavac preuzeo poslove i zaposlene od drugog poslodavca koji je prestao da postoji, kao uslov za ostvarivanje prava na jubilarnu nagradu računaju se i godine rada u radnom odnosu kod prethodnog poslodavca.
Jubilarna nagrada se isplaćuje po pravilu na dan autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave za zaposlene koji su to pravo stekli do tog dana, osim ako kolektivnim ugovorom kod poslodavca nije drugačije određeno.
Pravo iz stava 1. tačka 4) ovog člana ostvaruju svi zaposleni koji počev od 1. januara 2018. godine navršavaju 35 godina rada u radnom odnosu u skladu sa ovim članom.
Skoro isto rešenje zadržano je i u Posebnom kolektivnom ugovoru za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave iz maja 2019. godine.
Dakle, radni staž u državnom organu priznaje se tek od maja 2018. godine kod ostvarivanja prava na jubilarnu nagradu. Što u ovoj konkretnoj situaciji znači da bi sledeći osnov za isplatu jubilarne nagrade bio za 20 godina rada u 2025. godini, pod uslovom da budući kolektivni ugovor zadrži isto rešenje.
Kako je Posebnim kolektivnim ugovorom za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave („Sl. glasnik RS“, br.38/19) članom 17. tačka 1. alineja 3. predviđeno da se namešteniku koji je ostvario rezultate rada godišnji odmor uvećava za 3 radna dana, koji je način ocenjivanja, tj. koji je postupak za utvrđivanje ostvarenih rezultata rada?
Poseban kolektivni ugovor za zaposlene u JLS u članu 17. između ostalog kaže da rukovodilac u svrhu primene merila iz stava 1. tačka 1) ovog člana, prati rad nameštenika i u godišnjem izveštaju o njegovom radu koji donosi do kraja decembra tekuće godine za tu godinu utvrđuje da li je nameštenik ostvario rezultate rada.
S obzirom da sâm postupak praćenja rada nameštenika nije dalje propisan ovim ugovor, tako ni zakonom i podzakonskim aktima, mišljenja smo da je rukovodilac dužan da prati rad nameštenika u odnosu na opis poslova, plan rada organizacione jedinice, naloga koje nameštenik dobija i drugo što je u vezi sa njegovim radom.
Takođe, ni navedeni izveštaj ne zahteva posebnu formu, već se u njemu u slobodnoj formi narativno konstatuje sve u vezi sa radom nameštenika za tu godinu, sa navođenjem zaključka, odnosno da li je nameštenik ostvario rezultate rada ili nije.
Da li je i kako moguće da službenik na neodrećeno vreme primljen i rasporećen na radno mesto sa zvanjem: saradnik sa stečenim visokim obrazovanjem od 180 ESPB bodova, po stečenom visokom obrazovanju od 240 ESPB bodova (sam se doškolovao) bude rasporećen sa zvanjem mlaći savetnik, bez sticanja svojstva pripravnika sa tim stepenom obrazovanja.
Shodno članu 63. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave (“Sl. glasnik RS, broj 21/16, 113/17, 95/18, 119/17 - dr. zakon, 95/18 – dr. - zakon) u zvanju mlađeg savetnika obavljaju se složeni poslovi koji podrazumevaju primenu utvrđenih metoda rada, postupaka ili stručnih tehnika unutar precizno određenog okvira delovanja, uz redovan nadzor neposrednog rukovodioca i donošenje odluka na osnovu postojeće prakse ili opštih i pojedinačnih uputstava neposrednog rukovodioca. Poslovi zahtevaju sposobnost rešavanja manjih tehničkih ili proceduralnih problema.
Za rad na poslovima u zvanju mlađeg savetnika službenik mora da ima stečeno visoko obrazovanje na osnovnim akademskim studijama u obimu od najmanje 240 ESPB bodova, master akademskim studijama, master strukovnim studijama, specijalističkim akademskim studijama, specijalističkim strukovnim studijama, odnosno na osnovnim studijama u trajanju od najmanje četiri godine ili specijalističkim studijama na fakultetu i završen pripravnički staž ili najmanje pet godina provedenih u radnom odnosu kod poslodavca iz člana 1. st. 1. i 2. ovog zakona.
Dakle, shodno zakonskoj odredbi pripravnički staž može da se zameni sa najmanje pet godina provedenih u radnom odnosu kod poslodavca.
Članom 82. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave je previđeno da pri popunjavanju izvršilačkog radnog mesta prednost ima premeštaj službenika, sa napredovanjem ili bez njega.
Ako poslodavac odluči da radno mesto ne popuni premeštajem, sprovodi se interni konkurs.
Ako interni konkurs nije uspeo, radno mesto može da se popuni preuzimanjem službenika od drugog poslodavca iz člana 4. ovog zakona, odnosno iz državnog organa.
Ako se radno mesto ne popuni ni preuzimanjem službenika, obavezno se sprovodi javni konkurs.
Ako ni javni konkurs nije uspeo, radno mesto se ne popunjava, ali poslodavac može odlučiti da se sprovede novi javni konkurs.
Međutim, sve navedeno ne predstavlja dovoljan uslov.
Naime, članom 133e je propisano:
“Rukovodilac može da premesti, odnosno rasporedi na neposredno više izvršilačko radno mesto službenika kome je najmanje dva puta uzastopno određena ocena "ističe se", ako postoji slobodno radno mesto i službenik ispunjava uslove za rad na njemu.
Izuzetno, službenik koji je premešten na neposredno više izvršilačko radno mesto jer mu je dva puta uzastopno određena ocena "ističe se" može, i ako ne ispunjava uslove vezane za radno iskustvo u struci, da bude premešten na neposredno više radno mesto ako mu je opet određena ocena "ističe se".
Rukovodilac može da premesti na neposredno više izvršilačko radno mesto službenika kome je u periodu od pet godina uzastopno najmanje određena ocena "dobar".
Ocene na kojima je zasnovano jedno napredovanje ne uzimaju se u obzir za sledeće napredovanje.
Prekid u ocenjivanju usled odsutnosti sa rada službenika ne smatra se prekidom uzastopnosti iz st. 1-3. ovog člana”.
Dakle, napredovanje na neposredno više izvršilačko mesto je moguće samo ukoliko službenik kumulativno ispunjava uslove za rad u višem zvanju i uslove u pogledu napredovanja, shodno čl. 133e Zakona.