Questions and answers
On this page, SKGO publishes answers from the SKGO Expert Service to questions received from local administrations about the functioning of local self-government and the responsibilities of cities and municipalities.
Da li u disciplinskoj komisiji može da bude pravnik i ovlašćeni predstavnik sindikata koji su inače zaposleni u Opštinskoj upravi i kome je načelnik Opštinske uprave pretpostavljeni ili to mora da bude Komisija van Opštinske uprave sa pravnikom kao predsednikom Komisije?
Članom 141. je dalje propisano da poslodavac vodi disciplinski postupak, odlučuje o disciplinskoj odgovornosti i izriče disciplinske mere.
Poslodavac može da obrazuje disciplinsku komisiju od tri člana da u njegovo ime vodi disciplinski postupak i odlučuje o disciplinskoj odgovornosti, a poslodavac je dužan da obrazuje disciplinsku komisiju da u njegovo ime vodi disciplinski postupak i odlučuje o disciplinskoj odgovornosti u slučajevima teže povrede dužnosti iz radnog odnosa.
Jedan član disciplinske komisije mora da ima stečeno visoko obrazovanje iz naučne oblasti pravne nauke na osnovnim akademskim studijama u obimu od najmanje 240 ESPB bodova, master akademskim studijama, master strukovnim studijama, specijalističkim akademskim studijama, specijalističkim strukovnim studijama, odnosno na osnovnim studijama u trajanju od najmanje četiri godine ili specijalističkim studijama na fakultetu, a jedan član komisije je ovlašćeni predstavnik sindikata kome je utvrđena reprezentativnost kod poslodavca.
Dakle, obaveznost obrazovanja disciplinske komisije zavisi od toga da li je reč o lakšoj ili težoj povredi dužnosti iz radnog odnosa. Ukoliko je reč o težoj povredi dužnosti iz radnog odnosa obrazovanje disciplinske komisije predstavlja obavezu. Kada se obrazuje disciplinska komisija, jedan član mora da bude ovlašćeni predstavnik sindikata kome je utvrđena reprezentativnost kod poslodavca, dakle iz redova zaposlenih. Drugi član mora da ima stečeno visoko obrazovanje iz naučne oblasti pravne nauke na osnovnim akademskim studijama u obimu od najmanje 240 ESPB bodova, master akademskim studijama, master strukovnim studijama, specijalističkim akademskim studijama, specijalističkim strukovnim studijama, odnosno na osnovnim studijama u trajanju od najmanje četiri godine ili specijalističkim studijama na fakultetu, a zakonske odredbe ne preciziraju da to lice mora da bude zaposleno u Opštinskoj upravi. Najzad, za trećeg člana komisije nisu propisani uslovi, niti je precizirano da to lice mora biti iz redova zaposlenih.
S obzirom da je članom 143. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave propisano da se na ostala pitanja vođenja disciplinskog postupka primenjuju odredbe zakona kojim se uređuje opšti upravni postupak, to dalje znači da se ima primeniti i član 40. Zakona o opštem upravnom postupku, koji se odnosi na izuzeće ovlašćenog lica, a koji glasi:
“1) ako je u postupku stranka, svedok, veštak ili zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke;
2) ako je sa strankom, zakonskim zastupnikom ili punomoćnikom stranke krvni srodnik u pravoj liniji, a u pobočnoj liniji do četvrtog stepena zaključno, supružnik ili vanbračni partner ili srodnik po tazbini do drugog stepena zaključno, pa i kada je bračna zajednica prestala;
3) ako je sa strankom u odnosu staratelja, usvojitelja, usvojenika ili hranitelja;
4) ako je sa zakonskim zastupnikom ili punomoćnikom stranke u odnosu usvojitelja ili usvojenika;
5) ako je učestvovalo u prvostepenom postupku;
6) ako ostvaruje naknadu ili druga primanja od stranke ili je angažovano u upravnom odboru, nadzornom odboru ili radnom ili stručnom telu stranke;
7) ako ishod postupka može da mu donese direktnu korist ili štetu;
8) ako postoje druge činjenice koje dovode u sumnju njegovu nepristrasnost”.
Da li službenici (zaposleni) u JLS (gradska opština) mogu biti ustupljeni po bilo kom osnovu na određeni period da rade za drugi državni organ, bilo na nivou lokalne samouprave ili republičkog organa?
Ustupanje zaposlenih, kao kategorija, nije prisutna u odredbama Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave odnosno propisima koji regulišu radno-pravnu materiju lokalnih samouprava.
S druge strane, odredbama člana 6. stav 1. istog Zakona predviđeno da se na prava i dužnosti funkcionera i službenika koji nisu uređeni ovim ili posebnim zakonom ili drugim propisom primenjuju opšti propisi o radu i poseban kolektivni ugovor za jedinice lokalne samouprave, kao i kolektivni ugovor kod poslodavca. Prema tome, Zakon o radu („Sl.glasnik RS“ br: 24/05, 61/05, 54/09, 32/13, 75/14 i 13/17 – odluka US), predstavlja lex generalis i supsidijarno se primenjuje u pogledu svih pitanja koja nisu uređena Zakonom o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave.
S tim u vezi ističemo da je članom 174. stav 1. Zakona o radu predviđeno da zaposleni može da bude privremeno upućen na rad kod drugog poslodavca na odgovarajući posao ako je privremeno prestala potreba za njegovim radom, dat u zakup poslovni prostor ili zaključen ugovor o poslovnoj saradnji, dok traju razlozi za njegovo upućivanje, a najduže godinu dana. Takođe, zaposleni može, uz svoju saglasnost, u slučajevima iz stava 1. ovog člana i u drugim slučajevima utvrđenim opštim aktom ili ugovorom o radu, da bude privremeno upućen na rad kod drugog poslodavca i duže od godinu dana, dok traju razlozi za njegovo upućivanje. Zaposleni sa poslodavcem kod koga je upućen na rad zaključuje ugovor o radu na određeno vreme i po isteku roka na koji je upućen na rad kod drugog poslodavca zaposleni ima pravo da se vrati na rad kod poslodavca koji ga je uputio.
Prema tome, imajući u vidu da institut upućivanja službenika nije uređen Zakonom o zaposlenima u AP i JLS, u konkretnom slučaju u pogledu pitanja koje se odnosi na privremeno upućivanje službenika iz jednog organa jedinice lokalne samouprave u drugi organ/službu/organizaciju ili u drugu jedinicu lokalne samouprave na odgovarajuće radno mesto, moguće je primeniti člana 174. Zakona o radu, a sve saglasno članu 6. stav 1. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave. O upućivanju službenika u drugi organ/službu/organizaciju ili u drugu jedinicu lokalne samouprave potrebno je da se prethodno sporazumeju rukovodioci tih organa, a naknadno da se donese odgovarajući akt o upućivanju konkretnog službenika.
Koji je krajnji rok dat lokalnim samoupravama za formiranje žalbene komisije Zakonom o zaposlenima u AP i jedinicama LS. Po zakonu do 01.12.2016. godine sve LS su dužne da izvrše sve organizacione i tehničke pripreme za implementaciju Zakona, izuzev odredbe članova 172-183 i člana 192. tačka 4. o žalbenoj komisiji. Članom 173. stav 2. propsiano je da "Žalbena komisija će se obrazovati do početka primene ovog zakona". Da li je to osmi dan od objavljivanja Zakona o zaposlenima u AP i jedinicama LS u Službenom glasniku RS ili je to 01.12.2016 godine?
Članom 173. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave ("Sl. glasnik RS", br. 21/2016, 113/2017, 95/2018, 113/2017 - dr. zakon, 95/2018 - dr. zakon i 86/2019 - dr. zakon) propisano je da žalbenu komisiju obrazuje veće i da se žalbena komisija ima obrazovati do početka primene ovog zakona.
Istim članom je predviđeno da do obrazovanja žalbene komisije, odlučivanje o žalbi službenika nastavlja da obavlja Veće.
Najzad, članom 203. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave je predviđeno da ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije", a da se primenjuje od 1. decembra 2016. godine, osim odredaba čl. 116-122, koje se odnose na stručno usavršavanje, kao i odredaba čl. 172-183. i člana 192. tačka 4) o žalbenoj komisiji i odredaba čl. 188-191. kojima su uređena pitanja u vezi sa ljudskim resursima, a koje se primenjuju narednog dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Dakle, odredbe koje se odnose na žalbenu komisiju su trebale da počnu da se primenjuju od osmog dana od dana objavljivanja Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave u "Službenom glasniku Republike Srbije".
Ako je načelnik Opštinske uprave trenutno na bolovanju, a u međuvremenu je sproveden konkurs za prijem u radni odnos i stekli se uslovi za donošenje rešenja o prijemu u radni odnos, da li načelnik može da potpiše (donese) rešenje o prijemu radnika u radni odnos?
Shodno članu 106. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave ("Sl. glasnik RS", br. 21/2016, 113/2017, 95/2018, 113/2017 - dr. zakon, 95/2018 - dr. zakon i 86/2019 - dr. zakon) rešenje o izboru kandidata sa liste za izbor donosi načelnik uprave u roku od 15 dana od prijema liste za izbor.
Izabrani kandidat dužan je da stupi na rad u roku od 15 dana od dana konačnosti rešenja o prijemu u radni odnos, izuzev ako mu poslodavac iz opravdanih razloga ne produži rok.
Ukoliko je načelnik uprave u stanju da uprkos privremenoj sprečenosti za rad usled bolesti donese navedeno rešenje, to, samo po sebi, ne predstavlja formalni nedostatak u pogledu sprovođenja procesa izbora kandidata i docnijeg njegovog stupanja na rad.
Ako je funkcioner (izabrano lice) razrešen sa funkcije odlukom Skupštine opštine, a nalazi se na godišnjem odmoru (po rešenju koje je ranije izdato) da li mu radni odnos prestaje danom prestanka funkcije pa mu se za dane neiskorišćenog godišnjeg odmora isplaćuje naknada ili mu radni odnos prestaje danom isteka odobrenog godišnjeg odmora?
Shodno članu 13. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave ("Sl. glasnik RS", br. 21/2016, 113/2017, 95/2018, 113/2017 - dr. zakon, 95/2018 - dr. zakon i 86/2019 - dr. zakon) funkcioneru autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave funkcija prestaje u slučaju:
- isteka vremena na koje je izabran, imenovan ili postavljen;
- podnošenja ostavke;
- razrešenja, kao i u drugim slučajevima utvrđenim zakonom i drugim propisima kojima se uređuje prestanak funkcije, odnosno radnog odnosa.
Član 14. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave glasi:
„Funkcioner po prestanku funkcije ima pravo na naknadu plate u trajanju od tri meseca, u visini plate koju je imao u vreme prestanka funkcije.
Pravo iz stava 1. ovog člana može se izuzetno produžiti do tri meseca ukoliko u tom vremenu funkcioner stiče pravo na penziju.
Pravo iz st. 1. i 2. ovog člana prestaje pre isteka roka od tri meseca, zasnivanjem radnog odnosa ili sticanjem prava na penziju prema propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju.
Funkcioner pravo iz st. 1. i 2. ovog člana ostvaruje kod poslodavca kod koga je ostvarivao prava po osnovu radnog odnosa u trenutku prestanka funkcije.
Pravo iz st. 1. i 2. ovog člana, po zahtevu funkcionera, utvrđuje nadležni organ, odnosno radno telo iz člana 4. ovog zakona.
Zahtev iz stava 5. ovog člana funkcioner može uputiti najkasnije u roku od 15 dana od dana prestanka funkcije, s tim što pravo iz stava 3. ovog člana ostvaruje počev od narednog dana od dana prestanka funkcije.
Funkcioneru prestaje radni odnos prestankom funkcije, odnosno danom prestanka obaveze vršenja dužnosti, odnosno nakon proteka roka iz st. 1-3. ovog člana, za funkcionere koji ostvaruju pravo na naknadu plate po prestanku funkcije“.
Treba dodati da funkcioner ne može ostvariti pravo iz člana 14. ovog zakona, ukoliko je razrešen funkcije po osnovu odgovornosti za krivično delo za koje mu je pravnosnažnom presudom izrečena bezuslovna kazna zatvora u trajanju dužem od šest meseci, ukoliko mu je utvrđeno mirovanje radnog odnosa kod poslodavca ili usled sprovođenja inicijative za razrešenje na osnovu mere javnog objavljivanja preporuke za razrešenje koju izrekne Agencija za borbu protiv korupcije ili gradski, odnosno opštinski zaštitnik prava građana.
Dakle, funkcioneru prestaje radni odnos prestankom funkcije odnosno nakon proteka roka iz st. 1-3. člana 14. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave, za funkcionere koji ostvaruju pravo na naknadu plate po prestanku funkcije, a do čega dolazi nevezano za korišćenje godišnjeg odmora.
Shodno članu 76. Zakona o radu, u slučaju prestanka radnog odnosa, poslodavac je dužan da zaposlenom koji nije iskoristio godišnji odmor u celini ili delimično, isplati novčanu naknadu umesto korišćenja godišnjeg odmora, u visini prosečne zarade u prethodnih 12 meseci, srazmerno broju dana neiskorišćenog godišnjeg odmora.
Da li načelnik Opštinske uprave, kao službenik na položaju u skladu sa Zakonom o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave, ima pravo na naknadu za prekovremeni rad u skladu sa članom 53. Zakona o radu? Ukoliko ima, ko je lice/organ koji ima pravo da mu izda nalog u skladu sa Zakonom?
Članom 25. Zakona o sistemu plata zaposlenih u javnom sektoru ("Sl. glasnik RS", br. 18/2016, 108/2016, 113/2017, 95/2018, 86/2019 i 157/2020) propisano je da zaposleni koji rade na radnim mestima koja su aktom Vlade iz člana 10. ovog zakona utvrđena kao rukovodeća radna mesta i zaposleni koji rade na radnim mestima čiji opis poslova uključuje odgovornost vezanu za rukovođenje organom, organizacijom ili drugim organizacionim oblikom u javnom sektoru, za vreme provedeno na radu na poslovima rukovodećeg radnog mesta, kao i državni službenici na položaju, odnosno službenici na položaju u organima autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave i funkcioneri, nemaju pravo na uvećanje plate iz člana 18. stav 1. tačka 1)-4) i st. 3. i 4. ovog zakona. Ovo ograničenje ne odnosi se na nosioce sudijske i tužilačke funkcije.
Shodno odredbama člana 39. stav 6 Zakona o sistemu plata zaposlenih u javnom sektoru pravo na platu i druga primanja iz radnog odnosa zaposleni u organima JLS ostvaruju na osnovu propisa koji su na snazi do početka primene posebnih zakona. Poseban zakon u konkretnom slučaju je Zakon o platama službenika i nameštenika organima autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave ("Sl. glasnik RS", br. 113/2017, 95/2018, 86/2019 i 157/2020) koji se primenjuje počev od 1. januara 2022. godine.
Do početka primene Zakona o platama službenika i nameštenika organima autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave za potrebe isplate uvećanja plata službenika i nameštenika po osnovu rada dužeg od punog radnog vremena (prekovremeni rad) i druga uvećanja plata primenjuju se odredbe Zakona o platama u državnim organima i javnim službama ("Sl. glasnik RS", br. 34/2001, 62/2006 - dr. zakon, 63/2006 - ispr. dr. zakona, 116/2008 - dr. zakoni, 92/2011, 99/2011 - dr. zakon, 10/2013, 55/2013, 99/2014 i 21/2016 - dr. zakon) i odredbe Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave ("Sl. glasnik RS", br. 38/2019 i 55/2020).
Odredbama člana 5. stav 1. tačka 2) tog zakona predviđeno je da dodatak na platu pripada za dežurstvo i druge slučajeve rada dužeg od punog radnog vremena određene propisima (prekovremeni rad).
Članom 53 Zakona o radu predviđeno je da na zahtev poslodavca, zaposleni je dužan da radi duže od punog radnog vremena u slučaju više sile, iznenadnog povećanja obima posla i u drugim slučajevima kada je neophodno da se u određenom roku završi posao koji nije planiran (u daljem tekstu: prekovremeni rad). Prekovremeni rad ne može da traje duže od osam časova nedeljno. Zaposleni ne može da radi duže od 12 časova dnevno uključujući i prekovremeni rad. Zaposlenom koji radi na poslovima na kojima je uvedeno skraćeno radno vreme u skladu sa članom 52. ovog zakona ne može da se odredi prekovremeni rad na tim poslovima, ako zakonom nije drukčije određeno.
Članom 39. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u JLS propisano je da zaposleni koji po pismenom nalogu poslodavca radi duže od punog radnog vremena ima pravo na dodatak za prekovremeni rad u visini od vrednosti sata osnovne plate uvećane za 26%. Pretpostavljeni je dužan da izda pismeni nalog kojim obaveštava zaposlenog o obavezi da radi prekovremeno. Poslodavac je dužan da izvrši obračun i isplatu dodatka za prekovremeni rad prilikom isplate plate. Izuzetno, na zahtev zaposlenog, umesto dodatka za prekovremeni rad, zaposlenom se mogu omogućiti slobodni sati u narednom mesecu od meseca u kojem je obavljao prekovremeni rad, tako što za svaki sat prekovremenog rada ostvaruje sat i po vremena slobodno.
Potrebno je tumačenje člana 41. stav 4. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave koji se odnosi na naknadu za dodatno opterećenje, u smislu da li je procenat uvećanja od osnovne plate fiksan ili se obračun radi po satima koliko je trajala zamena?
Članom 41. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave ("Sl. glasnik RS", br. 38/2019 i 55/2020) propisano je sledeće:
„Ako po pismenom nalogu neposrednog rukovodioca zaposleni radi i poslove koji nisu u opisu njegovog radnog mesta zbog privremeno povećanog obima posla ili poslove odsutnog zaposlenog, ima pravo na dodatak za dodatno opterećenje na radu.
U pismenom nalogu se navodi i naziv radnog mesta čije poslove će zaposleni obavljati usled privremenog povećanja obima poslova i razlozi koji su doveli do privremenog povećanja obima posla, odnosno ime zaposlenog koji je odsutan.
Dodatak za prekovremeni rad isključuje dodatak za dodatno opterećenje na radu.
Dodatak za dodatno opterećenje od najmanje 10 radnih dana mesečno iznosi 4% osnovne plate, odnosno 5% osnovne plate ako zaposleni zamenjuje rukovodioca unutrašnje jedinice.
Dodatak za dodatno opterećenje od najmanje 20 radnih dana mesečno iznosi 8% osnovne plate, odnosno 10% osnovne plate ako zaposleni zamenjuje rukovodioca unutrašnje jedinice“.
S obzirom da odredbama Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave nije predviđeno da se obračun za dodatak za dodatno opterećenje na radu vrši po satima, a što je propisano za dodatak za rad noću, dodatak za rad na dan praznika koji nije radni dan, dodatak za prekovremeni rad, to znači da se ovaj obračun vrši, uslovno govoreći, fiksno odnosno za najmanje 10 radnih dana mesečno iznosi 4% osnovne plate (5% osnovne plate ako zaposleni zamenjuje rukovodioca unutrašnje jedinice), a za najmanje 20 radnih dana mesečno iznosi 8% osnovne plate (10% osnovne plate ako zaposleni zamenjuje rukovodioca unutrašnje jedinice).
Zaposleni je zasnovao radni odnos 01.08.1991. godine. U 2015. godini koristio je neplaćeno odsustvo u trajanju od 4 meseca. Da li period kad je koristio neplaćeno odsustvo i kada mu je mirovao radni odnos, ulazi u staž za ostvarivanje prava na jubilarnu nagradu za 30 godina rada kod poslodavca?
Članom 78. Zakona o radu ("Sl. glasnik RS", br. 24/2005, 61/2005, 54/2009, 32/2013, 75/2014, 13/2017 - odluka US, 113/2017 i 95/2018 - autentično tumačenje), koji je lex generalis u odnosu na Zakon o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave ("Sl. glasnik RS", br. 21/2016, 113/2017, 95/2018, 113/2017 - dr. zakon, 95/2018 - dr. zakon i 86/2019 - dr. zakon) propisano je da poslodavac može zaposlenom da odobri odsustvo bez naknade zarade (neplaćeno odsustvo), kao i da za vreme neplaćenog odsustva zaposlenom miruju prava i obaveze iz radnog odnosa, ako za pojedina prava i obaveze zakonom, opštim aktom i ugovorom o radu nije drukčije određeno.
Član 79. Zakona o radu reguliše mirovanje radnog odnosa navodima da zaposlenom miruju prava i obaveze koje se stiču na radu i po osnovu rada, osim prava i obaveza za koje je zakonom, opštim aktom, odnosno ugovorom o radu drukčije određeno, ako odsustvuje sa rada zbog:
1) odlaska na odsluženje, odnosno dosluženje vojnog roka;
2) upućivanja na rad u inostranstvo od strane poslodavca ili u okviru međunarodno-tehničke ili prosvetno-kulturne saradnje, u diplomatska, konzularna i druga predstavništva;
3) privremenog upućivanja na rad kod drugog poslodavca u smislu člana 174. ovog zakona;
4) izbora, odnosno imenovanja na funkciju u državnom organu, sindikatu, političkoj organizaciji ili drugu javnu funkciju čije vršenje zahteva da privremeno prestane da radi kod poslodavca;
5) izdržavanja kazne zatvora, odnosno izrečene mere bezbednosti, vaspitne ili zaštitne mere, u trajanju do šest meseci.
Zaposleni kome miruju prava i obaveze iz stava 1. ovog člana ima pravo da se u roku od 15 dana od dana odsluženja, odnosno dosluženja vojnog roka, prestanka rada u inostranstvu, odnosno kod drugog poslodavca, prestanka funkcije, povratka sa izdržavanja kazne zatvora, odnosno mere bezbednosti, vaspitne ili zaštitne mere - vrati na rad kod poslodavca.
Prava iz st. 1. i 2. ovog člana ima i bračni drug zaposlenog koji je upućen na rad u inostranstvo u okviru međunarodno-tehničke ili prosvetno-kulturne saradnje, u diplomatska, konzularna i druga predstavništva.
S obzirom na ove odredbe Zakona o radu, za vreme neplaćenog odsustva zaposlenom miruju prava i obaveze iz radnog odnosa, što dalje znači da se navedeni period mirovanja ne može uračunati u period za ostvarivanje prava na jubilarnu nagradu.
Da li se na pomoćnike predsednike opštine, za koje se shodno primenjivao Zakon o radnim odnosima u državnim organima, može primenjivati član 70. jer se u vreme primene Zakona o radnim odnosima u državnim organima pomoćnik predsednika opštine postavlja od strane predsednika opštine na neodređeno vreme i kome nije istekao mandat ili će se za pomoćnike primenjivati član 65?
Zakon o radnim odnosima u državnim organima ("Sl. glasnik RS", br. 48/91, 66/91, 44/98 - dr. zakon*, 49/99 - dr. zakon**, 34/2001 - dr. zakon***, 39/2002, 49/2005 - odluka USRS, 79/2005 - dr. zakon, 81/2005 - ispr. dr. zakona, 83/2005 - ispr. dr. Zakona i 23/2013 - odluka US) je imao primenu sve do početka primene Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave ("Sl. glasnik RS", br. 21/2016), a koji je počeo da se primenjuje od 1. decembra 2016. godine, osim odredaba čl. 116-122, koje se odnose na stručno usavršavanje, kao i odredaba čl. 172-183. i člana 192. tačka 4) o žalbenoj komisiji i odredaba čl. 188-191. kojima su uređena pitanja u vezi sa ljudskim resursima, a koja su počela da se primenjuju narednog dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Od početka primene Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave na radno-pravni status pomoćnika predsednika opštine se odnosi član 70. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave ("Sl. glasnik RS", br. 21/2016, 113/2017, 95/2018, 113/2017 - dr. zakon, 95/2018 - dr. zakon i 86/2019 - dr. zakon), kojim je, u verziji koja je danas na snazi, propisano je da se radni odnos može zasnovati i za vreme čije trajanje je unapred određeno (radni odnos na određeno vreme), između ostalih načina, i na radnim mestima u kabinetu gradonačelnika, predsednika opštine ili predsednika gradske opštine, najduže dok traje dužnost tih izabranih lica (pomoćnici gradonačelnika, odnosno predsednika opštine kao i druga lica koja zasnivaju radni odnos na radnim mestima u kabinetu).
Pomoćnike predsednika opštine postavlja i razrešava predsednik opštine. Koja je uloga Načelnika opštinske uprave po Zakonu o radnim odnosima u državnim organima koji se shodno primenjivao do 01.12.2016 godine a u vezi radnopravnog statusa pomoćnika predsednika? Ko potpisuje rešenje o prestanku radnog odnosa pomoćnika predsednika opštine, predsednik opštine ili načelnik opštinske uprave imajući u vidu da su prestanak funkcije i prestanak radnog odnosa dva različita pojma?
Članom 58. Zakona o lokalnoj samoupravi ("Sl. glasnik RS", br. 129/2007, 83/2014 - dr. zakon, 101/2016 - dr. zakon i 47/2018) uređeno je da se statutom opštine može predvideti da se za pojedine oblasti (ekonomski razvoj, urbanizam, primarna zdravstvena zaštita, zaštita životne sredine, poljoprivreda i dr.) postavljaju pomoćnici predsednika opštine. Pomoćnike predsednika opštine postavlja i razrešava predsednik opštine. Pomoćnici predsednika opštine pokreću inicijative, predlažu projekte i sačinjavaju mišljenja u vezi sa pitanjima koja su od značaja za razvoj u oblastima za koje su postavljeni i vrše druge poslove po nalogu predsednika opštine. Pomoćnici predsednika opštine se postavljaju u kabinetu predsednika opštine najduže na period dok traje dužnost predsednika opštine. U opštini do 15.000 stanovnika može biti postavljen jedan pomoćnik predsednika opštine, u opštini do 50.000 stanovnika najviše dva pomoćnika, a u opštini do 100.000 stanovnika najviše tri pomoćnika, u skladu sa podacima poslednjeg popisa stanovništva.
Što se tiče kabineta, koji predstavlja posebnu organizacionu jedinicu unutar uprave, za zaposlene u kabinetu prava i dužnosti u ime poslodavca vrši načelnik uprave, sa izuzetkom pomoćnika predsednika opštine.
Članom 1, sada nevažećeg, Zakona o radnim odnosima u državnim organima ("Sl. glasnik RS", br. 48/91, 66/91, 44/98 - dr. zakon*, 49/99 - dr. zakon**, 34/2001 - dr. zakon***, 39/2002, 49/2005 - odluka USRS, 79/2005 - dr. zakon, 81/2005 - ispr. dr. zakona, 83/2005 - ispr. dr. Zakona i 23/2013 - odluka US) je propisano da se odredbe ovog zakona primenjuju se na sve zaposlene u državnim organima i izabrana odnosno postavljena lica, osim onih čija su prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa uređeni posebnim propisima.
S obzirom da je navedenim članom 58. Zakona o lokalnoj samoupravi propisano da pomoćnike predsednika opštine postavlja i razrešava predsednik opštine, što predstavlja poseban propis u odnosu na Zakon o radnim odnosima u državnim organima, time do prestanka funkcije pa i radnog odnosa pomoćnika predsednika opštine dolazi donošenjem odgovarajućeg akta predsednika opštine.
S obzirom da je Uredba o državnom stručnom ispitu stupila na snagu 01.01.2021. godine, šta se dešava sa licima koja su zaposlena na određeno vreme zbog povećanog obima posla ili na zameni privremeno odsutnog službenika? Da li je podnosilac prijave za polaganje državnog stručnog ispita uprava ili zaposleni na određeno vreme? Dilema je najviše zbog troškova polaganja, jer podnosilac zahteva snosi troškove polaganja. Dakle, da li lica, koja su upravo zasnovala radni odnos na određeno vreme u Gradskoj upravi imaju pravo da im GU prijavi državni stručni ispit i plati troškove polaganja? Da li ima razlike ukoliko je zaposleni vezan za radno mesto za koje u Pravilniku stoji uslov državni stručni ispit u odnosu na zaposlenog koji je vezan za radno mesto za koje u Pravilniku ne stoji položen državni stručni ispit kao uslov za zasnivanje radnog odnosa?
Članom 3. Uredbe o državnom stručnom ispitu ("Sl. glasnik RS", br. 86/2019 i 28/2021 - ispr.) je propisano da je državni stručni ispit dužan da polaže državni službenik koji je zasnovao radni odnos na neodređeno vreme, ako nema položen državni stručni ispit, odnosno drugi ispit koji je u skladu sa zakonom propisan kao izuzetak od polaganja državnog stručnog ispita, lice koje je na probnom radu i pripravnik u državnom organu.
Shodno članu 5. Uredbe o državnom stručnom ispitu državni stručni ispit mogu polagati lica sa kojima je, u skladu sa zakonom, zaključen ugovor o stručnom osposobljavanju bez naknade, radi stručnog osposobljavanja, odnosno sticanja radnog iskustva i uslova za polaganje državnog stručnog ispita. Državni stručni ispit mogu polagati i druga lica zainteresovana za rad na poslovima za koje je uslov položen državni stručni ispit, a koja su se osposobila za samostalan rad u struci, odnosno samostalno obavljanje poslova i imaju stečeno radno iskustvo u struci u trajanju koje je uslov za polaganje državnog stručnog ispita u stepenu stručne spreme, odnosno obrazovanja odnosnog lica.
Dakle, obaveza polaganja važi za državne službenike koji su zasnovali radni odnos na neodređeno vreme, ako nemaju položen državni stručni ispit, odnosno drugi ispit koji je u skladu sa zakonom propisan kao izuzetak od polaganja državnog stručnog ispita, kao i za lica koje su na probnom radu i pripravnike u državnom organu. Navedena obaveza ne važi za druga lica, već je ostavljena kao mogućnost, a s obzirom na to gradska/opštinska uprava ni ne snosi troškove za polaganje državnog stručnog ispita za ova lica.
Istovremeno, dodajemo da je neophodno da se Pravilnik o unutrašnjem uređenju i sistematizaciji uskladi sa odredbama Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave.
Sam zahtev za polaganje državnog stručnog ispita podnosi se najkasnije 60 dana pre dana isteka roka u kome je kandidat, saglasno zakonu ili drugom propisu, dužan da položi ispit. Izuzetno, lica iz člana 7. ove uredbe (lica koja nemaju položen državni stručni ispit, a prijavila su se na javni konkurs za popunjavanje položaja u državnom organu u skladu sa propisima o državnim službenicima, odnosno za popunjavanje položaja u autonomnoj pokrajini, jedinici lokalne samouprave i gradu Beogradu) dužna su da podnesu zahtev za polaganje državnog stručnog ispita, narednog dana od dana isteka roka za podnošenje prijava na javni konkurs za popunjavanje položaja u državnom organu u skladu sa propisima o državnim službenicima, odnosno za popunjavanje položaja u organu autonomne pokrajine, jedinice lokalne samouprave ili grada Beograda u skladu sa propisima o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave.
Zahtev za polaganje državnog stručnog ispita podnosi organ u kome je kandidat zaposlen, a može ga podneti i kandidat, ako organ ne podnese zahtev za polaganje državnog stručnog ispita u roku, kao i lica iz čl 5. i 7. ove uredbe (lica koja nemaju položen državni stručni ispit, a prijavila su se na javni konkurs za popunjavanje položaja u državnom organu u skladu sa propisima o državnim službenicima, odnosno za popunjavanje položaja u autonomnoj pokrajini, jedinici lokalne samouprave i gradu Beogradu, kao i lica sa kojima je, u skladu sa zakonom, zaključen ugovor o stručnom osposobljavanju bez naknade, radi stručnog osposobljavanja, odnosno sticanja radnog iskustva i uslova za polaganje državnog stručnog ispita, ali i druga lica zainteresovana za rad na poslovima za koje je uslov položen državni stručni ispit, a koja su se osposobila za samostalan rad u struci, odnosno samostalno obavljanje poslova i imaju stečeno radno iskustvo u struci u trajanju koje je uslov za polaganje državnog stručnog ispita u stepenu stručne spreme, odnosno obrazovanja odnosnog lica).
Organ u kome je kandidat zaposlen, odnosno podnosilac zahteva, dužan je da uplati troškove polaganja državnog stručnog ispita pre polaganja ispita.
Da li postoji rok u okviru koga je poslodavac dužan da izvrši isplatu iste ili to može učiniti do kraja kalendarske godine u kojoj je utvrđeno pomenuto pravo?
Odredbama člana 50. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave ("Sl. glasnik RS", br. 38/2019 i 55/2020) je predviđeno sledeće:
„Zaposleni ima pravo na jubilarnu novčanu nagradu u visini prosečne mesečne zarade bez poreza i doprinosa po zaposlenom u Republici Srbiji prema objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike, za poslednji mesec u prethodnoj kalendarskoj godini u odnosu na kalendarsku godinu u kojoj se jubilarna nagrada ostvaruje, s tim što se visina novčane nagrade uvećava za 30% i to:
1) Za 10 godina rada u radnom odnosu - u visini mesečne prosečne zarade bez poreza i doprinosa,
2) Za 20 godina rada u radnom odnosu - u visini novčane nagrade iz tačke 1) ovog stava uvećane za 30%,
3) Za 30 godina rada u radnom odnosu - u visini novčane nagrade iz tačke 2) ovog stava uvećane za 30%,
4) Za 35 godina rada u radnom odnosu - u visini novčane nagrade iz tačke 3) ovog stava uvećane za 30%,
5) Za 40 godina rada u radnom odnosu - u visini novčane nagrade iz tačke 4) ovog stava uvećane za 30%.
Zaposleni ostvaruje pravo na jubilarnu nagradu za navršenih 10, 20, 30, 35 i 40 godina rada provedenih u radnom odnosu u državnom organu, organu autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave, bez obzira na to u kom organu je zaposleni ostvarivao prava iz radnog odnosa.
U slučaju da je poslodavac preuzeo poslove i zaposlene od drugog poslodavca kao uslov za ostvarivanje prava na jubilarnu nagradu računaju se i godine rada u radnom odnosu kod prethodnog poslodavca.
Jubilarna nagrada se isplaćuje u roku od 30 dana od dana ostvarivanja ovog prava.
Zaposleni ima pravo na jubilarnu nagradu kod poslodavca, ako to pravo u kalendarskoj godini nije ostvario u drugom državnom organu, organu autonomne pokrajine ili jedinice lokalne samouprave u kojem je radio pre rada kod poslednjeg poslodavca.
Pravo iz stava 1. ovog člana, ostvaruju svi zaposleni koji počev od 22. marta 2019. godine navršavaju 10, 20, 30, 35 i 40 godina rada u radnom odnosu u skladu sa ovim članom“.
Dakle, odredbama Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave je propisano da se jubilarna nagrada isplaćuje u roku od 30 dana od dana ostvarivanja prava na jubilarnu nagradu.