Pitanja i odgovori
Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Da li na mesto rukovodioca Odeljenja za imovinsko-pravne poslove, privredu i društvene delatnosti može biti raspoređeno lice koje radi u tom odeljenju po osnovu rešenja na određeno vreme, ako po sistematizaciji ispunjava sve uslove?
Članom 70. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedincima lokalne samouprave ("Sl. glasnik RS", br. 21/2016, 113/2017, 95/2018, 113/2017 - dr. zakon, 95/2018 - dr. zakon i 86/2019 - dr. zakon) je propisano sledeće:
„Radni odnos može se zasnovati i za vreme čije trajanje je unapred određeno (radni odnos na određeno vreme):
1) radi zamene odsutnog zaposlenog do njegovog povratka;
2) zbog privremeno povećanog obima posla, koji postojeći broj zaposlenih ne može da izvrši, najduže na šest meseci u toku jedne kalendarske godine;
3) na radnim mestima u kabinetu izabranog lica u organu autonomne pokrajine, najduže dok traje dužnost tog izabranog lica;
4) na radnim mestima u kabinetu gradonačelnika grada Beograda, predsednika Skupštine grada Beograda, najduže dok traje dužnost tih lica;
5) na radnim mestima u kabinetu gradonačelnika, predsednika opštine ili predsednika gradske opštine, najduže dok traje dužnost tih izabranih lica (pomoćnici gradonačelnika, odnosno predsednika opštine kao i druga lica koja zasnivaju radni odnos na radnim mestima u kabinetu);
6) radi učešća u pripremi ili realizaciji određenog projekta, najduže do završetka projekta;
7) radi obuke pripravnika, za vreme trajanja pripravničkog staža;
8) radi zamene službenika koji je postavljen za vršioca dužnosti, dok traje njegova dužnost;
9) radi zamene službenika kome miruje radni odnos zbog obavljanja pripravničkog staža.
Radni odnos na određeno vreme zasniva se bez obaveze sprovođenja internog ili javnog konkursa, izuzev radnog odnosa na određeno vreme radi obuke pripravnika koji se zasniva nakon sprovedenog javnog konkursa, u skladu sa ovim zakonom i ako je potreba zapošljavanja prikazana u kadrovskom planu.
Radni odnos na određeno vreme ne može da preraste u radni odnos na neodređeno vreme, izuzev pripravniku, kad položi državni stručni ispit“.
Članom 57. istog zakona je propisano da su izvršilačka radna mesta sva radna mesta koja nisu položaji, uključujući i radna mesta rukovodilaca unutrašnjih organizacionih jedinica.
Usled navedenog ne postoji prepreka da se na izvršilačkom radnom mestu rukovodioca unutrašnje organizacione jedinice zasnuje radni odnos za vreme čije je trajanje unapred određeno.
Da li u slučaju da službenik koji je duže vreme na bolovanju, prekine bolovanje godišnjim odmorom ili plaćenim odsustvom, službeniku na zameni mora da se prekine radni odnos na određeno vreme?
Član 70. stav 1. tačka 1) Zakona o zaposlenima u AP i JLS kaže da se radni odnos može zasnovati i za vreme čije trajanje je unapred određeno (radni odnos na određeno vreme) radi zamene odsutnog zaposlenog do njegovog povratka. S obzirom da se ova odredba ne ograničava na konkretni razlog odsustva, radni odnos zaposlenog koji je primljen u radni odnos na određeno vreme trajaće do poslednjeg dana odsustva po svim osnovima odsustva službenika koga menja.
Na koji način i da li smeju zaposleni u JLS, ako rade na implementaciji projekta van svog radnog vremena, a maksimalno do 30%, da imaju neku nadoknadu i na koji način bi to finansijska služba mogla da reguliše?
Posebnim kolektivnim ugovorom za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave ("Sl. glasnik RS", br. 38/2019 i 55/2020) je propisana mogućnost dodatka za prekovremeni rad.
Naime, članom 39. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave je predviđeno sledeće:
„Zaposleni koji po pismenom nalogu poslodavca radi duže od punog radnog vremena ima pravo na dodatak za prekovremeni rad u visini od vrednosti sata osnovne plate uvećane za 26%.
Pretpostavljeni je dužan da izda pismeni nalog kojim obaveštava zaposlenog o obavezi da radi prekovremeno.
Poslodavac je dužan da izvrši obračun i isplatu dodatka za prekovremeni rad prilikom isplate plate.
Izuzetno, na zahtev zaposlenog, umesto dodatka za prekovremeni rad, zaposlenom se mogu omogućiti slobodni sati u narednom mesecu od meseca u kojem je obavljao prekovremeni rad, tako što za svaki sat prekovremenog rada ostvaruje sat i po vremena slobodno“.
Dakle, u slučajevima kada zaposleni radi duže od punog radnog vremena, uz izdat pismeni nalog pretpostavljenog kojim obaveštava zaposlenog o obavezi da radi prekovremeno, ostvaruje pravo na navedeni dodatak za prekovremeni rad u visini od vrednosti sata osnovne plate uvećane za 26%.
Da li lica koja su bila zaposlena u direkciji (za izgradnju) čiji je osnivač bila skupština opštine i nakon gašenja direkcije opština je kao pravni sledbenik preuzela sve poslove i zaposlene iz direkcije i po tom osnovu radnicima se priznaje pravo na minuli rad stečen u direkciji, kao i pravo na isplatu za jubilarnu nagradu za godine provedene i u direkciji, shodno tome ispunjavaju uslov za raspoređivanje u opštinskoj upravi u skladu sa navedenim odredbama (zaposleni u opštinskoj upravi od novembra 2017. godine, prethodno bili na stalnom radu u direkciji preko 10 godina kada ih je preuzela opština)?
U slučaju da je poslodavac preuzeo poslove i zaposlene od drugog poslodavca, posle donošenja novog pravilnika preuzeti zaposleni raspoređuju se na radna mesta koja odgovaraju njihovoj stručnoj spremi i radnim sposobnostima. S obzirom da su odredbe stava 3. člana 197. zakona izričite i kao uslovi postavljaju najmanje pet godina provedenih u radnom odnosu u istoj gradskoj, opštinskoj upravi ili upravi gradske opštine, smatramo da se radni staž u direkciji iz koje je preuzet zaposleni ne mogu računati za izuzetno raspoređivanje u skladu sa članom 197. Zakona o zaposlenima u AP i JLS.
Tumčenjem odredbi člana 197. st. 2. i 3. Zakona o zaposelnima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave sledi da lica sa srednjom stručnom spremom mogu biti raspoređena u zvanje mlađeg saradnika, a lica koja imaju 180 ESPB mogu biti raspoređena u zvanje mlađeg savetnika pod propisanim uslovima. Da li osim raspolaganja potrebnim finansijskim sredstvima u budžetu postoji još neko ograničenje za primenu navedenih odredbi?
Članom 197. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave je propisano:
„Raspoređivanje službenika prema pravilnicima o organizaciji i sistematizaciji radnih mesta, donetim u skladu sa ovim zakonom i pratećim podzakonskim aktima, izvršiće se do početka primene ovog zakona.
Ugovori o radu sa nameštenicima, kojima se nastavlja njihov radni odnos, biće zaključeni do početka primene ovog zakona.
Izuzetno, za rad na poslovima u zvanju mlađeg savetnika službenik može biti raspoređen najduže do isteka perioda od četiri godine, ako do stupanja na snagu ovog zakona, ima najmanje pet godina provedenih u radnom odnosu u istoj gradskoj, opštinskoj upravi ili upravi gradske opštine, sa stečenim visokim obrazovanjem na osnovnim akademskim studijama u obimu od najmanje 180 ESPB bodova, osnovnim strukovnim studijama, odnosno na studijama u trajanju do tri godine i položen državni stručni ispit.
Izuzetno, za rad na poslovima u zvanju mlađeg saradnika službenik može biti raspoređen najduže do isteka perioda od četiri godine, ako do stupanja na snagu ovog zakona, ima najmanje četiri godine provedenih u radnom odnosu u istoj gradskoj, opštinskoj upravi ili upravi gradske opštine sa stečenim srednjim obrazovanjem u četvorogodišnjem trajanju i položen državni stručni ispit“.
Da bi se izvršilo predmetno raspoređivanje potrebno je da su pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji radnih mesta utvrđena radna mesta, zvanja u kojima su radna mesta razvrstana, potreban broj izvršilaca za svako radno mesto, vrsta i stepen obrazovanja, radno iskustvo i drugi uslovi za rad na svakom radnom mestu. Pored navedenog, kao i obezbeđenih finansijskih sredstava, potrebno je da u kadrovskom planu bude iskazan odgovarajući broj zaposlenih, a prema radnim mestima i konkretnim zvanjima.
Da li zaposleni (službenih opštinske uprave) ostvaruje pravo na solidarnu pomoć u slučaju smrti člana uže porodice, majke koja je bila korisnik penzije u iznosu višem od najnižeg iznosa penzije? Poseban kolektivni ugovor za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave ("Sl.glasnik RS", br. 38/2019, 55/2020): - u članu 51. stav 1. tačka 6) propisuje pravo zaposlenog na solidarnu pomoć "za slučaj smrti člana uže porodice", dok je stavom 5. istog člana propisano da ovo pravo "zaposleni ne ostvaruje za članove uže porodice koji primaju penziju koja je veća od najnižeg iznosa penzije".
Članom 51. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave propisano je da zaposleni ima pravo na solidarnu pomoć, za slučaj:
- duže ili teže bolesti zaposlenog ili člana njegove uže porodice ili teže povrede zaposlenog,
- nabavke ortopedskih pomagala i aparata za rehabilitaciju zaposlenog ili člana njegove uže porodice,
- zdravstvene rehabilitacije zaposlenog,
- nastanka teže invalidnosti zaposlenog,
- nabavke lekova za zaposlenog ili člana uže porodice,
- pomoć porodici za slučaj smrti zaposlenog i zaposlenom za slučaj smrti člana uže porodice,
- mesečnu stipendiju tokom redovnog školovanja za decu zaposlenog čija je smrt nastupila kao posledica povrede na radu ili profesionalnog oboljenja - do visine mesečne prosečne zarade bez poreza i doprinosa u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike, a ukoliko deca borave u predškolskoj ustanovi poslodavac je dužan da nadoknadi troškove boravka u predškolskoj ustanovi,
- pomoć zbog uništenja ili oštećenja imovine, elementarnih i drugih vanrednih događaja - do visine neoporezivog iznosa koji je predviđen zakonom kojim se uređuje porez na dohodak građana,
- rođenja deteta zaposlenog - u visini prosečne mesečne zarade bez poreza i doprinosa u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike,
- pomoć zaposlenoj za vantelesnu oplodnju - najviše do tri prosečne mesečne zarade u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike, a na osnovu uredne dokumentacije,
- drugu solidarnu pomoć za poboljšanje materijalnog i socijalnog položaja zaposlenog u skladu sa merilima propisanim opštim aktom poslodavca i raspoloživim finansijskim sredstvima.
Stavom 5. istog člana propisano je da pravo iz stava 1. ovog člana zaposleni ne ostvaruje za članove uže porodice koji ostvaruju primanja iz radnog odnosa, odnosno po osnovu rada u trenutku podnošenja zahteva, odnosno koji primaju novčanu naknadu za tuđu negu i pomoć ili primaju penziju koja je veća od najnižeg iznosa penzije.
S tim u vezi, pravo na solidarnu pomoć zaposleni može da ostvari za slučaj utvrđen u članu 51. stav 1. tačka 6) PKU za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave, odnosno za slučaj smrti člana uže porodice, imajući u vidu da se ograničenje za ostvarivanje ovog prava propisano stavom 5. navedenog člana, odnosi na članove uže porodice koji u momentu podnošenja zahteva, ostvaruju primanja iz radnog odnosa, odnosno po osnovu rada, odnosno koji primaju novčanu naknadu za tuđu negu i pomoć ili primaju penziju koja je veća od najnižeg iznosa penzije i to su slučajevi duže ili teže člana uže porodice zaposlenog (tačka 1), nabavke ortopedskih pomagala i aparata za rehabilitaciju člana uže porodice zaposlenog (tačka 2), nabavke lekova za člana uže porodice (tačka 5).
S obzirom da se u slučaju iz tačke 6) stava 1. člana 51. PKU za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave, radi o pomoći po osnovu činjenice smrti člana uže porodice, koji u momentu kada zaposleni podnosi zahtev za ostvarivanje prava na solidarnu pomoć, više ne ostvaruje prava po osnovu radnog odnosa, odnosno ne prima novčanu naknadu za tuđu negu i pomoć ili penziju, mišljenja smo da nema smetnji da zaposleni ostvari pravo na solidarnu pomoć za slučaj smrti člana uže porodice.
U pitanju je funkcioner kome je na kraju 2020. godine utvrđen srazmerni deo godišnjeg odmora za 2020. godinu u trajanju od 10 dana i odobreno korišćenje tih 10 dana do kraja 2020. godine, ali on nije koristio taj godišnji odmor. Da li ima pravo da do 30. juna 2021. godine iskoristi taj srazmerni deo godišnjeg odmora iz prethodne godine imajući u vidu član 73. stav 2. Zakona o radu, odnosno da u 2020. godini nije ni započeo korišćenje godišnjeg odmora. Takođe, da li u istoj situaciji kada je funkcioneru utvrđen srazmerni deo godišnjeg odmor za 2020. godinu i nije ga iskoristio, a u 2021. godini mu je prestala funkcija i radni odnos, funkcioner ima pravo na naknadu štete i za neiskorišćeni godišnji odmor iz 2020. godine ili samo za srazmerni deo koji će biti utvrđen u 2021. godini?
Shodno članu 69. Zakona o radu ("Sl. glasnik RS", br. 24/2005, 61/2005, 54/2009, 32/2013, 75/2014, 13/2017 - odluka US, 113/2017 i 95/2018 - autentično tumačenje) u svakoj kalendarskoj godini zaposleni ima pravo na godišnji odmor u trajanju utvrđenom opštim aktom i ugovorom o radu, a najmanje 20 radnih dana.
Dužina godišnjeg odmora utvrđuje se tako što se zakonski minimum od 20 radnih dana uvećava po osnovu doprinosa na radu, uslova rada, radnog iskustva, stručne spreme zaposlenog i drugih kriterijuma utvrđenih opštim aktom ili ugovorom o radu.
Članom 72. istog zakona je propisano da zaposleni ima pravo na dvanaestinu godišnjeg odmora iz člana 69. ovog zakona (srazmerni deo) za svaki mesec dana rada u kalendarskoj godini u kojoj je zasnovao radni odnos ili u kojoj mu prestaje radni odnos.
Shodno članu 73. godišnji odmor koristi se jednokratno ili u dva ili više delova, u skladu sa ovim zakonom. Ako zaposleni koristi godišnji odmor u delovima, prvi deo koristi u trajanju od najmanje dve radne nedelje neprekidno u toku kalendarske godine, a ostatak najkasnije do 30. juna naredne godine. Zaposleni ima pravo da godišnji odmor koristi u dva dela, osim ako se sa poslodavcem sporazume da godišnji odmor koristi u više delova. Zaposleni koji nije u celini ili delimično iskoristio godišnji odmor u kalendarskoj godini zbog odsutnosti sa rada radi korišćenja porodiljskog odsustva, odsustva sa rada radi nege deteta i posebne nege deteta - ima pravo da taj odmor iskoristi do 30. juna naredne godine.
Konačno, članom 76. Zakona o radu je propisano da je u slučaju prestanka radnog odnosa, poslodavac dužan da zaposlenom koji nije iskoristio godišnji odmor u celini ili delimično, isplati novčanu naknadu umesto korišćenja godišnjeg odmora, u visini prosečne zarade u prethodnih 12 meseci, srazmerno broju dana neiskorišćenog godišnjeg odmora.
U konkretnom slučaju je od značaja da je lice imalo odobrenje da koristi srazmerni deo godišnjeg odmora za 2020. godinu odnosno da utvrđeni srazmerni deo godišnjeg odmora nije iskoristilo zbog odsutnosti sa rada radi korišćenja porodiljskog odsustva, odsustva sa rada radi nege deteta i posebne nege deteta. Ukoliko je postojalo odobrenje za korišćenje godišnjeg odmora, kao i da razlozi za nekorišćenje godišnjeg odmora nisu prethodno navedeni razlozi, tom licu prestaje pravo da se tako utvrđeni odmor iskoristi do 30. juna 2021. godine.
Shodno navedenom, ovo lice ne može ostvariti novčanu naknadu umesto korišćenja godišnjeg odmora za srazmerni deo godišnjeg odmora za 2020. godinu, pod uslovom da je imalo odobrenje da ga koristi odnosno pod uslovom da to nije činilo iz razloga opisanih u članu 73. stav 4. Zakona o radu.
Da li službenik koji je zaposlen u Službi budžetske inspekcije, koja ne pripada upravi, žalbu na rešenje izjavljuje Upravnom sudu ili Žalbenoj komisiji?
Članom 3. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave je propisano da se zaposlenima, u smislu ovog zakona, smatraju funkcioneri koji na osnovu zakonom ili pokrajinskim propisom utvrđene obaveze ili ovlašćenja, imaju obavezu, odnosno koriste pravo da budu na stalnom radu radi vršenja dužnosti, službenici i nameštenici.
Službenik je, u smislu odredbe ovog člana, zaposleno lice koje profesionalno obavlja stručne poslove iz nadležnosti autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave ili sa njima povezanih opštih pravnih poslova, informatičkih, materijalno-finansijskih, računovodstvenih i administrativnih poslova. Službenik je zaposleno lice na izvršilačkom radnom mestu kao i na radnom mestu službenika na položaju.
Članom 172. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave je propisano da je žalbena komisija u jedinici lokalne samouprave kolegijalni organ koji u drugom stepenu odlučuje o žalbama službenika.
Odredbe člana 174. istog zakona glase:
„Žalbena komisija odlučuje o žalbama službenika na rešenja kojima se odlučuje o njihovim pravima i dužnostima, kao i o žalbama učesnika internog i javnog konkursa“.
S obzirom da je u konkretnom slučaju reč o službeniku koji obavlja poslove iz nadležnosti budžetske inspekcije, žalba na rešenje se izjavljuje nadležnoj Žalbenoj komisiji.
Da li postoji neki drugi mogući način angažovanja lica koje je navršilo 65 godina života i koje ima preko 15 godina staža osiguranja, osim ugovora o obavljanju povremenih i privremenih poslova?
Članom 163. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave ("Sl. glasnik RS", br. 21/2016, 113/2017, 95/2018, 113/2017 - dr. zakon, 95/2018 - dr. zakon i 86/2019 - dr. zakon) je propisano da, između ostalih razloga, službeniku prestaje radni odnos po sili zakona danom navršenja 65 godina života ako ima najmanje 15 godina staža osiguranja.
Dakle, u navedenom slučaju odnosno pod navedenim uslovima službenik ne može zasnovati radni odnos. Ali, Zakonom o radu ("Sl. glasnik RS", br. 24/2005, 61/2005, 54/2009, 32/2013, 75/2014, 13/2017 - odluka US, 113/2017 i 95/2018 - autentično tumačenje) predviđena je mogućnost rada van radnog odnosa.
Konkretno, članom 197. je propisno da poslodavac može za obavljanje poslova koji su po svojoj prirodi takvi da ne traju duže od 120 radnih dana u kalendarskoj godini da zaključi ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova sa korisnikom starosne penzije.
Pored navedenog, ugovor o delu (član 199. Zakona o radu) je još jedna opcija. Naime, poslodavac može sa određenim licem da zaključi ugovor o delu, radi obavljanja poslova koji su van delatnosti poslodavca, a koji imaju za predmet samostalnu izradu ili opravku određene stvari, samostalno izvršenje određenog fizičkog ili intelektualnog posla. Ovde je važno napomenuti i to da Zakon o javnim nabavkama u članu 12. između ostalog predviđa da odredbe ovog zakona naručioci ne primenjuju na ugovore koji se zaključuju u skladu sa odredbama zakona kojim se uređuju prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa, odnosno po osnovu rada osim ugovora o delu, što znači da bi pre zaključenja ovakvog ugovora trebalo razmotriti da li je potrebno sprovesti postupak javne nabavke.
Da li po Zakonu o budžetskom sistemu citiram čl. 27k stav 6. „Izuzetno od stava 4. ovog člana, korisnik javnih sredstava koji ima manje od 50 zaposlenih na neodređeno vreme može da ima najviše do sedam zaposlenih, odnosno angažovanih lica u smislu stava 4. ovog člana“, važi bez obzira na stav 1. istog člana koji glasi: „U periodu od 1. januara 2021. godine do 31. decembra 2023. godine korisnicima javnih sredstava dozvoljeno je da bez posebnih dozvola i saglasnosti u tekućoj kalendarskoj godini prime u radni odnos na neodređeno vreme i radni odnos na određeno vreme u svojstvu pripravnika do 70% ukupnog broja lica kojima je prestao radni odnos na neodređeno vreme po bilo kom osnovu u prethodnoj kalendarskoj godini (umanjen za broj novozaposlenih na neodređeno vreme i određeno vreme u svojstvu pripravnika u toj kalendarskoj godini), dok o prijemu novozaposlenih na neodređeno vreme i određeno vreme u svojstvu pripravnika iznad tog procenta odlučuje telo Vlade, na predlog nadležnog organa, uz prethodno pribavljeno mišljenje Ministarstva? Da li preduzeće a pošto ima manje od 50 zaposlenih može da primi na određeno vreme do 7 radnika, i primi 1 radnika u stalni radi odnos a u skladu sa stavom clana 27 k?
Članom 27k Zakona o budžetskom sistemu ("Sl. glasnik RS", br. 54/2009, 73/2010, 101/2010, 101/2011, 93/2012, 62/2013, 63/2013 - ispr., 108/2013, 142/2014, 68/2015 - dr. zakon, 103/2015, 99/2016, 113/2017, 95/2018, 31/2019, 72/2019 i 149/2020) uređen je postupak za novo zapošljavanje i dodatno radno angažovanje kod korisnika javnih sredstava i kaže da u periodu od 1. januara 2021. godine do 31. decembra 2023. godine korisnicima javnih sredstava dozvoljeno je da bez posebnih dozvola i saglasnosti u tekućoj kalendarskoj godini prime u radni odnos na neodređeno vreme i radni odnos na određeno vreme u svojstvu pripravnika do 70% ukupnog broja lica kojima je prestao radni odnos na neodređeno vreme po bilo kom osnovu u prethodnoj kalendarskoj godini (umanjen za broj novozaposlenih na neodređeno vreme i određeno vreme u svojstvu pripravnika u toj kalendarskoj godini), dok o prijemu novozaposlenih na neodređeno vreme i određeno vreme u svojstvu pripravnika iznad tog procenta odlučuje telo Vlade, na predlog nadležnog organa, uz prethodno pribavljeno mišljenje Ministarstva.
Izuzetno od stava 1. ovog člana, telo Vlade iz stava 1. ovog člana može jednim aktom dati saglasnost novoosnovanom korisniku javnih sredstava na broj lica koji taj korisnik može primiti u radni odnos na neodređeno vreme i određeno vreme u svojstvu pripravnika u kalendarskoj godini u kojoj je osnovan.
Zapošljavanje iz st. 1. i 2. ovog člana može se realizovati ukoliko korisnik javnih sredstava ima obezbeđena sredstva za plate, odnosno zarade, sa pripadajućim porezom i doprinosima za novozaposlene, kao i pod uslovima i u skladu sa procedurama predviđenim posebnim propisima.
Počev od 1. januara 2021. godine ukupan broj zaposlenih na određeno vreme (izuzev u svojstvu pripravnika), lica angažovanih po ugovoru o delu, ugovoru o privremenim i povremenim poslovima, preko omladinske i studentske zadruge, kao i posredstvom agencije za privremeno zapošljavanje i lica angažovanih po drugim osnovama, kod korisnika javnih sredstava, ne može biti veći od 10% ukupnog broja zaposlenih na neodređeno vreme, osim izuzetno, uz saglasnost tela Vlade, na predlog nadležnog organa, uz prethodno pribavljeno mišljenje Ministarstva.
U ograničenje iz stava 4. ovog člana ne ubrajaju se lica u radnom odnosu na određeno vreme radi zamene odsutnog zaposlenog do njegovog povratka, lica radno angažovana posredstvom Nacionalne službe za zapošljavanje u cilju sprovođenja mera aktivne politike zapošljavanja u skladu sa propisima koji uređuju oblast zapošljavanja (javni radovi i dodatno obrazovanje i obuke), lica angažovana radi realizacije projekata koji se finansiraju sredstvima Evropske unije ili sredstvima donacija, ukoliko se naknade za njihov rad, sa pripadajućim porezima i doprinosima, finansiraju iz ovih izvora, kao i lica angažovana od strane korisnika programa obuke, akreditovanih realizatora obuke koji su upisani u Stalnu listu predavača i drugih realizatora obuka koju vodi Nacionalna akademija za javnu upravu.
Izuzetno od stava 4. ovog člana, korisnik javnih sredstava koji ima manje od 50 zaposlenih na neodređeno vreme može da ima najviše do sedam zaposlenih, odnosno angažovanih lica u smislu stava 4. ovog člana.
Aktom Vlade bliže će se urediti postupak za pribavljanje saglasnosti iz st. 1, 2. i 4. ovog člana.
Odredbe st. 1. i 2. ovog člana ne odnose se na sudije, javne tužioce i zamenike javnih tužilaca, nastavno osoblje visokoškolske ustanove i naučno i istraživačko osoblje naučnoistraživačke organizacije akreditovane u skladu sa zakonom, na izabrana, postavljena i imenovana lica u državnim organima i organima jedinica teritorijalne autonomije i lokalne samouprave, kao i na direktore javnih preduzeća, društava kapitala, ustanova i javnih agencija čiji su osnivači Republika Srbija ili jedinice teritorijalne autonomije, odnosno lokalne samouprave, kao i na osobe sa invaliditetom u skladu sa propisima koji uređuju oblast profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba sa invaliditetom.
O zasnivanju radnog odnosa na neodređeno vreme i radnog odnosa na određeno vreme u svojstvu pripravnika iznad procenta iz stava 1. ovog člana u službama Narodne skupštine, Zaštitnika građana, Poverenika za zaštitu ravnopravnosti, Državne revizorske institucije, Poverenika za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti, Agencije za sprečavanje korupcije, Komisije za kontrolu državne pomoći, Republičke komisije za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki, Komisije za zaštitu konkurencije, Komisije za hartije od vrednosti, Fiskalnog saveta, Regulatornog tela za elektronske medije i Agencije za energetiku Republike Srbije, kao i o tome da ukupan broj zaposlenih, odnosno radno angažovanih iz stava 4. ovog člana kod tih korisnika bude veći od procenta, odnosno broja iz st. 4. i 6. ovog člana odlučuje odbor Narodne skupštine nadležan za administrativno-budžetska pitanja.
U ovom konkretnom slučaju broj zaposlenih na određeno vreme, lica angažovanih po ugovoru o delu, ugovoru o privremenim i povremenim poslovima, preko omladinske i studentske zadruge, kao i posredstvom agencije za privremeno zapošljavanje i lica angažovanih po drugim osnovama nije povezano sa radnim odnosom na određeno vreme u svojstvu pripravnika iz razloga što je prema odredbama Zakona o zaposlenima u AP i JLS predviđen izuzetak za pripravnike da njihov radni odnos na određeno vreme prerasta u radni odnos na neodređeno vreme, kada polože državni stručni ispit (član 70. zakona), te su, u skladu sa tim, obuhvaćeni pravilima za zapošljavanje na neodređeno vreme. U skladu sa članom 1. istog zakona odredbe tog zakona ne primenjuju se na zaposlene u javnim preduzećima.
Dakle, ukoliko korisnik javnih sredstava (u ovom slučaju javno preduzeće) ima manje od 50 zaposlenih na neodređeno vreme može da ima najviše do sedam zaposlenih na određeno vreme, lica angažovanih po ugovoru o delu, ugovoru o privremenim i povremenim poslovima, preko omladinske i studentske zadruge, kao i posredstvom agencije za privremeno zapošljavanje i lica angažovanih po drugim osnovama, dok u radni odnos na neodređeno vreme može primiti onoliko lica koliko mu dozvoljavaju odredbe člana 27k stav 1 bez posebnih saglasnosti, odnosno onolika lica za koje je dobijena saglasnost tela Vlade za novo zapošljavanje.
Članom 27k Zakona o budzetskom sistemu dozvoljeno je korisnicima javnih sredstava da bez posebnih dozvola i saglasnosti u tekucoj godini prime u radni odnos na neodredjeno vreme do 70% od ukupnog broja lica kojima je u prethodnoj godini prestao radni odnos na neodređeno vreme po bilo kom osnovu. Da li javno preduzeće može da primi jednog zaposlenog u stalni radni odnos bez pribavljanja saglasnosti?
U članu 27k Zakona o budžetskom sistemu se, između ostalog, kaže da je u periodu od 1. januara 2021. godine do 31. decembra 2023. godine korisnicima javnih sredstava dozvoljeno da bez posebnih dozvola i saglasnosti u tekućoj kalendarskoj godini prime u radni odnos na neodređeno vreme i radni odnos na određeno vreme u svojstvu pripravnika do 70% ukupnog broja lica kojima je prestao radni odnos na neodređeno vreme po bilo kom osnovu u prethodnoj kalendarskoj godini (umanjen za broj novozaposlenih na neodređeno vreme i određeno vreme u svojstvu pripravnika u toj kalendarskoj godini), dok o prijemu novozaposlenih na neodređeno vreme i određeno vreme u svojstvu pripravnika iznad tog procenta odlučuje telo Vlade, na predlog nadležnog organa, uz prethodno pribavljeno mišljenje Ministarstva. Izuzetno od stava 1. ovog člana, telo Vlade iz stava 1. ovog člana može jednim aktom dati saglasnost novoosnovanom korisniku javnih sredstava na broj lica koji taj korisnik može primiti u radni odnos na neodređeno vreme i određeno vreme u svojstvu pripravnika u kalendarskoj godini u kojoj je osnovan. Zapošljavanje iz st. 1. i 2. ovog člana može se realizovati ukoliko korisnik javnih sredstava ima obezbeđena sredstva za plate, odnosno zarade, sa pripadajućim porezom i doprinosima za novozaposlene, kao i pod uslovima i u skladu sa procedurama predviđenim posebnim propisima.
Dakle, ako je u prethodnoj godini kod konkretnog korisnika javnih sredstava prestao radni odnos jednom licu, u tekućoj godini će taj korisnik javnih sredstava moći da primi jedno lice u radni odnos bez posebnih saglasnosti (70% od 1 je 0,7 što se zaokružuje na 1), ukoliko nije bilo novih zapošljavanja u prethodnoj godini. Takođe, korisnik javnih sredstava mora imati obezbeđena sredstva za plate, odnosno zarade, sa pripadajućim porezom i doprinosima za novozaposlene.
Da li gradska opština, kao poslodavac, može izdavati potvrde o stalnom radnom odnosu zaposlenog na engleskom ili drugim jezicima?
Članom 1. Zakona o službenoj upotrebi jezika i pisma ("Sl. glasnik RS", br. 45/91, 53/93, 67/93, 48/94, 101/2005 - dr. zakon, 30/2010, 47/2018 i 48/2018 - ispr.) predviđeno je da je u Republici Srbiji u službenoj upotrebi srpski jezik i ćiriličko pismo, a latinično pismo je u upotebi na način utvrđen ovim zakonom.
Na područjima Republike Srbije na kojima žive pripadnici nacionalnih manjina u službenoj upotrebi su, istovremeno sa srpskim jezikom i jezici i pisma nacionalnih manjina, na način utvrđen ovim zakonom.
Članom 2. istog zakona predviđeno je da službenom upotrebom jezika i pisama, u smislu ovog zakona, smatra se upotreba jezika i pisama u radu: državnih organa, organa autonomnih pokrajina, gradova i opština (u daljem tekstu: organi), ustanova, preduzeća i drugih organizacija kad vrše javna ovlašćenja.
Službenom upotrebom jezika i pisama, u smislu ovog zakona, smatra se i upotreba jezika i pisama u radu javnih preduzeća i javnih službi, kao i u radu drugih organizacija kad vrše poslove utvrđene ovim zakonom.
Službenom upotrebom jezika i pisama smatra se naročito upotreba jezika i pisama u:
- usmenom i pismenom opštenju organa i organizacija međusobno, kao i sa strankama, odnosno građanima;
- vođenju postupka za ostvarivanje i zaštitu prava, dužnosti i odgovornosti građana;
- vođenju propisanih evidencija od strane opštinskih organa i organizacija koje vrše javna ovlašćenja na teritoriji opštine (u daljem tekstu: evidencije);
- izdavanju javnih isprava, kao i drugih isprava koje su od interesa za ostvarivanje zakonom utvrđenih prava građana;
- ostvarivanju prava, dužnosti i odgovornosti radnika iz rada ili po osnovu rada.
Službenom upotrebom jezika i pisama smatra se i upotreba jezika i pisama pri: ispisivanju naziva mesta i drugih geografskih naziva, naziva trgova i ulica, naziva organa, organizacija i firmi, objavljivanju javnih poziva, obaveštenja i upozorenja za javnost, kao i pri ispisivanju drugih javnih natpisa.
Dakle, organ jedinice lokalne samouprave mora se koristiti službenim jezikom i pismom u skladu sa navedenim zakonom.