Sistem lokalne samouprave

Kako i na koji način je moguće uskladiti koeficijent zaposlenog u JLS i zvanje s obzirom da je odložena primena u delu koji reguliše platne razrede? Da li zvanje mora biti obavezno usklađeno sa koeficientom? Konkretno, zaposleni ima zvanje savetnik od 2016. godine, a koeficijent mlađeg savetnika.


Shodno članu 62. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave, u zvanju savetnika obavljaju se složeni poslovi koji su najčešće precizno određeni i podrazumevaju primenu utvrđenih metoda rada, postupaka ili stručnih tehnika sa jasnim okvirom samostalnog delovanja, uz povremeni nadzor neposrednog rukovodioca. Poslovi zahtevaju sposobnost da se problemi rešavaju bez pojedinačnih uputstava neposrednog rukovodioca i uz obraćanje neposrednom rukovodiocu samo kad je problem složen i zahteva dodatno znanje i iskustvo.

Za rad na poslovima u zvanju savetnika službenik mora da ima stečeno visoko obrazovanje na osnovnim akademskim studijama u obimu od najmanje 240 ESPB bodova, master akademskim studijama, master strukovnim studijama, specijalističkim akademskim studijama, specijalističkim strukovnim studijama, odnosno na osnovnim studijama u trajanju od najmanje četiri godine ili specijalističkim studijama na fakultetu i najmanje tri godine radnog iskustva u struci.

Ukoliko zaposleni ispunjava navedene uslove rešenjem mu se utvrđuje zvanje, a koeficijent mora da odgovara zvanju odnosno da bude usklađen sa zvanjem. Kako bi ostvario svoje pravo zaposleni može da se zahtevom obrati i da zatraži usklađivanje koeficijenta u skladu sa zvanjem, a na koje rešenje dalje ima pravo žalbe žalbenoj komisiji, shodno čl. 172. i 174. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave.

Sistem lokalne samouprave

Prema članu 97. stav 4. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave, Opštinsko veće nije u obavezi da izvrši izbor kandidata sa liste za izbor-za popunjavanje položaja načelnika Opštinske uprave, ali je dužno da o razlozima za to obavesti sve učesnike konkursa pisanim putem i na internet prezentaciji opštine. Koji akt u ovom slučaju donosi Opštinsko veće-odluku, zaključak... o svom opredeljenju da ne izvrši izbor kandidata sa liste za izbor? Da li se taj akt Opštinskog veća dostavlja učesnicima konkursa, ili samo obaveštenje u smislu odredbi citiranog člana 97. stav 4. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave? Da li na dostavljeno obaveštenje o neizboru kandidata sa liste kandidati imaju pravo pokretanja upravnog spora, imajući u vidu odredbe člana 98. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave, prema kojima se upravni spor pokreće na rešenje o postavljenju na položaj, a ne i protiv akta Opštinskog veća o neizboru kandidata, odnosno protiv obaveštenja kandidata sa liste o tome, koje ne predstavlja upravni akt, pa ne može ni biti predmet upravnog spora?


U skladu sa članom 95. Zakona o zaposlenima u AP i JLS javni konkurs za popunjavanje položaja oglašava pokrajinski organ nadležan za postavljenje na položaj, odnosno Veće opštine, grada ili gradske opštine. Pre oglašavanja javnog konkursa za popunjavanje položaja nadležan pokrajinski organ, odnosno Veće obrazuje konkursnu komisiju.

Dalje se u članu 96. Zakona kaže da izborni postupak sprovodi konkursna komisija od tri člana. Najmanje jedan član komisije mora imati stečeno visoko obrazovanje na osnovnim akademskim studijama u obimu od najmanje 240 ESPB bodova, master akademskim studijama, master strukovnim studijama, specijalističkim akademskim studijama, specijalističkim strukovnim studijama, odnosno na osnovnim studijama u trajanju od najmanje četiri godine ili specijalističkim studijama na fakultetu, jedan član koji je stručan u oblasti za koju se popunjava položaj i službenik koji obavlja poslove iz oblasti upravljanja ljudskim resursima. Po okončanom izbornom postupku konkursna komisija sastavlja listu od najviše tri kandidata koji su sa najboljim rezultatom ispunili merila propisana za izbor.

U skladu sa članom 97. Zakona listu kandidata konkursna komisija dostavlja organu autonomne pokrajine nadležnom za postavljenje na položaj, odnosno Veću. Organ autonomne pokrajine nadležan za postavljenje na položaj, odnosno Veće donosi odluku o izboru kandidata u roku od 15 dana od dana prijema liste kandidata. Ako je konkursna komisija utvrdila da nijedan kandidat nije ispunio merila propisana za izbor, organu autonomne pokrajine nadležnom za postavljenje na položaj, odnosno Veću ne može biti predložen kandidat za postavljenje na položaj. Organ autonomne pokrajine nadležan za postavljenje na položaj, odnosno Veće nije obavezno da izvrši izbor kandidata sa liste za izbor, ali je dužno da o razlozima za to obavesti sve učesnike konkursa pisanim putem i na internet prezentaciji autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave. Ako organu autonomne pokrajine nadležnom za postavljenje na položaj, odnosno Veću ne bude predložen kandidat za postavljenje na položaj ili ako organ autonomne pokrajine nadležan za postavljenje na položaj, odnosno Veće ne postavi predloženog kandidata, sprovodi se novi javni konkurs.

Iz navedenih odredbi proizilazi da će Veće opštine, grada ili gradske opštine u formi obaveštenja saopšti učesnicima konkursa i javnosti da nisu izabrali kandidata sa liste. Pisano obaveštenje Veće će uputiti svim učesnicima konkursa i objaviti ga na internet stranici jedinice lokalne samouprave. Na pomenuto obaveštenje nije moguće izjaviti pravni lek.

Sistem lokalne samouprave

Da li lice koje je u penziji, a postavljen je za pomoćnika predsednika opštine, može biti na stalnom radu u opštini i da li mu u tom slučaju miruju prava po osnovu penzije?


Odredbama člana 3. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave ("Sl. glasnik RS" br. 21/16, 113/17, 113/17 - dr. zakon, 95/18) propisano je da se zaposlenima u smislu ovog zakona smatraju funkcioneri koji na osnovu zakonom ili pokrajinskim propisom utvrđene obaveze ili ovlašćenja, imaju obavezu, odnosno koriste pravo da budu na stalnom radu radi vršenja dužnosti, službenici i nameštenici. Funkcioner je izabrano, imenovano, odnosno postavljeno lice (osim službenika na položaju) u organima autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave, odnosno u organima gradske opštine, kao i u službama i organizacijama koje oni osnivaju prema posebnom propisu. 

Odredbama člana 4. istog zakona propisano je da je poslodavac funkcionera, službenika i nameštenika u jedinicama lokalne samouprave - jedinica lokalne samouprave, a prava i dužnosti u ime poslodavca za funkcionere vrši skupština grada, odnosno radno telo skupštine koje je utvrđeno ili aktom skupštine kojim se uređuje nadležnost, sastav i organizacija radnih tela skupštine. 

Zakonom o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave prevashodnos e uređuju radni odnosi, odnosno radnopravni položaj izabranih, postavljenih i zaposlenih lica u irganima i organizacijama teritorijalne autonomije i jedinice lokalne samouprave, dok se na plate ovih lica primenuje postojeći propis: Zakon o platama u državnim organima i javnim službama ("Sl. glasnik RS" br. 34/01, 62/06 - dr. zakon, 116/08 - dr. zakon, 116/08 - dr. zakon, 92/11, 99/11 - dr- zakon, 10/13, 55/13, 99/14, 21/16 - dr. zakon, 113/17 - dr. zakon, 113/17 - dr. zakon).

U pogledu visine plate izabranog lica, odnosno funkcionera na stalnom radu, odredbama člana 9. stav 1. tačka 2. Zakona o platama u državnim organima i javnim službama propisano je da se koeficijent za obračun i isplatu plata izabranih lica u gradovima utvrđuje najviše do koeficijenta za obračun i isplatu plate predsednika stalnog radnog tela Narodne skupštine. 

U vezi sa navedenom primenom postojećih propisa, a u pogledu prava na platu za stalno zaposlene funkcionere u organu JLS, koji su korisnici penzije, mišljenja smo da se odredbe člana 42. Zakona o radnim odnosima u državnim organima kojima je propisano da izabrana lica, osim lica na stalnim funkcijama (sudije, javni tužioci), koja su pre izbora na funkciju ostvarila pravo na penziju  imaju pravo na deo plate u visini razlike između njihove penzije i plate koju bi primali na toj funkciji da nisu ostvarili pravo na penziju, imaju i dalje shodno primenivati na ova lica. 

Imajući u vidu sve napred navedeno, mišljenja smo da funkcioner na stalnom radu u organu lokalne samouprave koji je korisnik penzije, ima pravo na platu u visini razlike između njegove penzije i plate koju bi primio na toj funkciji da nije ostvario pravo na penziju.


Sistem lokalne samouprave

Da li opštinski pravobranilac kome je istekao mandat i stekao uslov za penziju može biti ponovo postavljen na nov mandatni period, ili pak mora da po sili zakona ode u penziju pa nakon toga da bude angažovan, ako postoji želja za njegovim ponovnim angažovanjem?


Članom 6. stav 1. Zakona o zaposlenima u AP i JLS („Sl. glasnik RS“, br. 21/16, 113/17- dr. zakon i 95/18) predviđeno je da se na prava i dužnosti funkcionera i službenika koji nisu uređeni ovim ili posebnim zakonom ili drugim propisom, primenjuju opšti propisi o radu i poseban kolektivni ugovor za JLS, kao i kolektivni ugovor kod poslodavca.

S tim u vezi, članom 13. Zakona propisano je da funkcioneru autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave funkcija prestaje u slučaju isteka vremena na koje je izabran, imenovan ili postavljen, podnošenja ostavke ili razrešenja, kao i u drugim slučajevima utvrđenim zakonom i drugim propisima kojima se uređuje prestanak funkcije, odnosno radnog odnosa.

Takođe, odredbama 14. stav 7. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave propisano je da funkcioneru prestaje radni odnos prestankom funkcije, odnosno danom prestanka obaveze vršenja dužnosti, odnosno nakon proteka roka iz st. 1-3. ovog člana, za funkcionere koji ostvaruju pravo na naknadu plate po prestanku funkcije.

Za funkcionera koji je u radnom odnosu u organu AP ili JLS u pogledu prestanka radnog odnosa primenjuje se Zakon o radu. S tim u vezi, članom 175. stav 1. Zakona o radu („Sl. glasnik RS“, br. 24/05, 61/05, 54/09, 32/13, 75/14, 13/17 - US), propisano je da radni odnos prestaje kad zaposleni navrši 65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja, ako se poslodavac i zaposleni drukčije ne sporazumeju. Dakle, za nastavak radnog odnosa potrebna je saglasnost obe strane, i poslodavca i zaposlenog. Ako se ne sporazumeju zaposlenom prestaje radni odnos i on dalje ostvaruje pravo na penziju kod fonda PIO. Sa druge strane radni odnos se produžava za određeni period ako se postigne saglasnost volja obe strane.

Naime, kada lice ispuni uslove iz Zakona (65 godina života i 15 godina staža osiguranja), njemu može prestati radni odnos u zavisnosti od dogovora sa poslodavcem, ali ono nije automatski i steklo pravo na penziju. Ovo lice može dalje da nastavi da radi kod istog ili drugog poslodavca, ili može da podnese zahtev nadležnom fondu PIO kako bi mu se priznalo pravo na starosnu penziju. Važno je naglasiti da po odlasku u starosnu penziju lice može kao penzioner da zasnuje radni odnos (na određeno ili neodređeno vreme) ili da bude angažovan van radnog odnosa i da istovremeno nastavi da prima penziju.

Zakon ne ograničava vreme do kada zaposleni može da ostane u radnom odnosu, važno je da postoji saglasnost između poslodavca i određenog lica. 

Dakle, imajući u vidu navedeno, mišljenja smo da u slučaju prestanka radnog odnosa prestankom funkcije i sticanjem uslova za starosnu penziju, Opštinski pravobranilac može odmah podneti zahtev za ostvarivanje prava na starosnu penziju jer mu je to pravo zagarantovano Zakonom i ne utiče ne njegovo eventualno novo zaposlenje, a može i nastaviti da radi i nakon navršenja 65 godina života, odnosno vršenje ove funkcije traje do isteka mandata, odnosno isteka perioda na koji je postavljen, ili do razrešenja, odnosno ostavke.

Sistem lokalne samouprave

Da li zaposleni u lokalnoj samoupravi koji je na bolovanju preko 30 dana, od Covid 19 a kome je bolovanje isplaćeno 100% ima pravo na solidarnu pomoć zbog duže i teže bolesti?


U skladu sa članom 51. stav 1 tačka 1) Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u JLS zaposleni ima pravo na solidarnu pomoć u slučaju duže i teže bolesti njega ili članova njegove porodice ili teže povrede zaposlenog. Duža ili teža bolest odnosno teža povreda u smislu stava 1. tačka 1) ovog člana postoji ako je zaposleni odsutan sa rada najmanje 30 dana neprekidno zbog sprečenosti za rad usled bolesti, odnosno povrede.

Iz navedenog zaključujemo da su se u ovom konkretnom slučaju ispunili uslovi za isplatu solidarne pomoći.

Sistem lokalne samouprave

Da li zamenik predsednika Skupštine koji je izabran tekuće godine 2020. godine i koji je prešao iz predškolske ustanove u grad sa radno pravnim statusom ima pravo na minuli rad, kao dodatak na lični dohodak, budući da je grad osnivač ustanove?


Članom 36. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave (“Sl. glasnik RS”, broj 38/19 i 55/20) je propisano:

“Zaposleni ima pravo na dodatak na osnovnu platu u visini od 0,4% osnovne plate za svaku navršenu godinu rada u radnom odnosu (minuli rad) u državnom organu, organu autonomne pokrajine, odnosno organu lokalne samouprave, nezavisno od toga u kom organu je radio i da li je organ u kome je zaposleni radio u međuvremenu promenio naziv, oblik organizovanja ili je prestao da postoji.

Pravo na minuli rad ostvaruje se i za godine rada kod poslodavca od koga je organ, odnosno poslodavac preuzeo nadležnosti, poslove i zaposlene.

Zaposleni ostvaruje pravo na minuli rad i za godine rada provedene u organima ranijih saveznih država čiji je pravni sledbenik Republika Srbija, a koji su usled promene državnog uređenja prestali da postoje.

Pravo na minuli rad u skladu sa ovim članom, ostvaruju zaposleni počev od 22. marta 2019. godine”.

S obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o državnom organu, organu autonomne pokrajine, odnosno organu lokalne samouprave, te da nije reč o poslodavcu od koga je organ, odnosno poslodavac preuzeo nadležnosti, poslove i zaposlene, već o ustanovi, time se ne ostvaruju uslovi iz citiranog člana 36. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave. U tom smislu nije od uticaja ko je osnivač ustanove.

Planski sistem i javne finansije lokalne samouprave, Sistem lokalne samouprave

Imajući u vidu ograničenje propisano članom 41. stav 3. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave ("Službeni glasnik RS", br. 38/19 i 55/20) da dodatak za prekovremeni rad isključuje dodatak za dodatno opterećenje na radu, da li je moguće utvrditi pravo na prekovremeni rad zaposlenom koji ima uvećanu zaradu zbog zamene rukovodioca unutrašnje organizacione jedinice (5% ili 10% zavisno od dužine trajanja) ako je prekovremeni rad posledica poslova njegovog redovnog radnog mesta (konkretno izrada odluke o budžetu) i nije uslovljen dodatnim opterećenjem na radu?


Zakonom o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave („Službeni glasnik RS“, br. 21/16,113/17, 95/18, 113/17-dr.zakon, 95/18-dr. zakon i 86/19-dr.zakon), propisana je dužnost službenika da, po pismenom nalogu neposrednog rukovodioca, radi i poslove koji nisu u opisu njegovog radnog mesta ako za njih ispunjava uslove, zbog privremeno povećanog obima posla, zamene odsutnog službenika ili u slučaju da na određeno radno mesto nije raspoređen nijedan službenik. Vrstu i trajanje navedenih poslova određuje neposredni rukovodilac pismenim nalogom, najduže na 30 radnih dana u periodu od šest meseci (član 33).

S tim u vezi, članom 41. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave („Službeni glasnik RS”, br. 38/19 i 55/20), utvrđeno je pravo na dodatak za dodatno opterećenje na radu zaposlenom koji po pismenom nalogu neposrednog rukovodioca radi i poslove koji nisu u opisu njegovog radnog mesta zbog privremeno povećanog obima posla ili radi poslove odsutnog zaposlenog. U pismenom nalogu navodi se naziv radnog mesta čije poslove će zaposleni obavljati usled privremenog povećanja obima poslova i razlozi koji su doveli do privremenog povećanja obima posla, odnosno ime zaposlenog koji je odsutan. Stavom 3. istog člana propisano je da dodatak za prekovremeni rad isključuje dodatak za dodatno opterećenje na radu.

Odredbama navedenog ugovora propisano je i pravo na dodatak za prekovremeni rad koji ostvaruje zaposleni kada po pismenom nalogu poslodavca radi duže od punog radnog vremena u visini od vrednosti sata osnovne plate uvećane za 26%. Pretpostavljeni je dužan da izda pismeni nalog kojim obaveštava zaposlenog o obavezi da radi prekovremeno. Izuzetno, na zahtev zaposlenog, umesto dodatka za prekovremeni rad, zaposlenom se mogu omogućiti slobodni sati u narednom mesecu od meseca u kojem je obavljao prekovremeni rad, tako što za svaki sat prekovremenog rada ostvaruje sat i po vremena slobodno (član 39).

Iz navedenog proizlazi da su prekovremeni rad i dodatno opterećenje na radu dva različita instituta po svojoj prirodi koja se primenjuju u različitim situacijama i pod različitim uslovima. Dodatno opterećenje na radu je posledica potrebe da zaposleni, iz razloga propisanih zakonom, odnosno Posebnim kolektivnim ugovorom, po pismenom nalogu rukovodioca, obavlja poslove koji nisu u opisu njegovog radnog mesta, i s tim u vezi ostvaruje pravo na dodatak za dodatno opterećenje, dok obavljanjem poslova svog radnog mesta duže od punog radnog vremena zaposleni ostvaruje dodatak za prekovremeni rad.

Međutim, imajući u vidu da dodatak za prekovremeni rad isključuje dodatak za dodatno opterećenje na radu, mišljenja smo da zaposlenom koji obavlja poslove svog radnog mesta duže od punog radnog vremena i istovremeno obavlja poslove koji nisu u opisu njegovog radnog mesta, primenom člana 41. st. 3. Posebnog kolektivnog ugovora, pripada pravo na dodatak za prekovremeni rad u visini vrednosti osnovne plate uvećane za 26%.

Sistem lokalne samouprave

Da li u sistematizaciji radnih mesta u lokalnoj upravi može da se predvidi radno mesto stručnog nadzora u oblasti infrastrukture? Do skoro je bilo takvo radno mesto sistematizovano, i zvanje je bilo samostalni stručni saradnik za vršenje stručnog nadzora.


Čan 153. Zakona o planiranju i izgradnji propisuje da investitor obezbeđuje stručni nadzor u toku građenja objekta, odnosno izvođenja radova za koje je izdata građevinska dozvola.

Stručni nadzor obuhvata: kontrolu da li se građenje vrši prema građevinskoj dozvoli, odnosno prema tehničkoj dokumentaciji po kojoj je izdata građevinska dozvola; kontrolu i proveru kvaliteta izvođenja svih vrsta radova i primenu propisa, standarda i tehničkih normativa, uključujući standarde pristupačnosti; kontrolu i overu količina izvedenih radova; proveru da li postoje dokazi o kvalitetu građevinskih proizvoda, opreme i postrojenja koji se ugrađuju; davanje uputstava izvođaču radova; saradnju sa projektantom radi obezbeđenja detalja tehnoloških i organizacionih rešenja za izvođenje radova i rešavanje drugih pitanja koja se pojave u toku izvođenja radova.

Stručni nadzor može da vrši lice koje ispunjava uslove propisane ovim zakonom za odgovornog projektanta ili odgovornog izvođača radova.

Stručni nadzor za izgradnju objekata može da vrši lice koje ispunjava uslove iz stava 3. ovog člana i koje je zaposleno u privrednom društvu, odnosno drugom pravnom licu ili kod preduzetnika koji poseduje rešenje o ispunjenosti uslova za izradu tehničke dokumentacije ili izvođenje radova na toj vrsti objekata, u skladu sa ovim zakonom.

U vršenju stručnog nadzora na objektu ne mogu da učestvuju lica koja su zaposlena u privrednom društvu, odnosno drugom pravnom licu ili preduzetničkoj radnji koje je izvođač radova na tom objektu, lica koja vrše inspekcijski nadzor, kao i lica koja rade na poslovima izdavanja građevinske dozvole u organu nadležnom za izdavanje građevinske dozvole.

Čitajući pažljivo ove odredbe možemo zaključiti da stručni nadzor može da vrši lice:

koje ima odgovaraću stručnu spremu i licencu ikoje je zaposleno u firmi (privredno Društvo/preduzetnik) koja je registrovana za izradu tehničke dokumentacije i

koje nije inspektor odnosno koje ne radi na izdavanju građevinskih dozvola.

Iz svega navedenog zaključujemo da, s obzirom na to da uprava nije privredno društvo odnosno da ne može da se registruje za izradu tehničke dokumentacije, samim tim ne može ni da zapošljava lice kome je u opisu posla vršenje tehničke kontrole.

Smatramo da ove usluge uvek treba outsource-ovati. Dok su postojale direkcije, koje su bile registrovane i za izradu projekata, one su imale zaposlene koji su mogli da vrše poslove nadzora.

Sistem lokalne samouprave

Da li zaposleni u zdravstvu koji je otišao u invalidsku penziju może tužiti za naknadu štete zato što nije bio osiguran shodno članu 96. Posebnog kolektivnog ugovora za zdravstvene ustanove koji propisuje da je poslodavac dużan da osigura zaposlene zbog gubitka radne sposobnosti? Gubitak radne sposobnosti je nastupio usled bolesti.


Poseban kolektivni ugovor za zdravstvene ustanove čiji je osnivač Republika Srbija, autonomna pokrajina i jedinica lokalne samouprave ("Sl. glasnik RS", br. 96/2019 i 58/2020 - Aneks I) pitanje kolektivnog osiguranja zaposlenih tretira u poglavlju 6. Kolektivno osiguranje zaposlenih, tako što članom 90. predviđa da je poslodavac dužan da, na svoj teret, kolektivno osigura zaposlene za slučaj smrti, povrede na radu, profesionalne bolesti, smanjenja ili gubitka radne sposobnosti i da im obezbedi korišćenje preventivno rekreativnih odmora. Poslodavac je dužan da, pored osiguranja iz stava 1. ovog člana, osigura zaposlene koji rade na radnim mestima sa povećanim rizikom, u uvećanom iznosu, utvrđenim kolektivnim ugovorom kod poslodavca, od povreda na radu i profesionalnih oboljenja. Učesnici ovog ugovora sporazumom utvrđuju način realizacije osiguranja iz st. 1. i 2. ovog člana.

Isti Kolektivni ugovor dalje u poglavlju 5. Druga primanja u članu 105. stav 1. propisuje da je poslodavac dužan da zaposlenom isplati otpremninu pri odlasku u penziju u visini tri prosečne plate zaposlenog u poslednjih 12 meseci, s tim što tako isplaćena otpremnina ne može biti niža od tri prosečne plate kod poslodavca u poslednjih 12 meseci, odnosno tri prosečne zarade isplaćene u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku republičkog organa nadležnog za poslove statistike, ako je to za zaposlenog povoljnije, zatim naknadu troškova pogrebnih usluga u slučaju smrti člana uže porodice, a članovima uže porodice u slučaju smrti zaposlenog, u visini troškova pogrebnih usluga, do visine neoporezivog iznosa, koji priznaje Republički fond za penzijsko i invalidsko osiguranje i naknadu štete zbog povrede na radu ili profesionalnog oboljenja u skladu sa ovim, odnosno kolektivnim ugovorom kod poslodavca.

Dalje u članu 106. PKU propisano je da poslodavac može, iz sopstvenih prihoda zdravstvene ustanove da uplati premiju zaposlenom za dobrovoljno penzijsko osiguranje, uplati premiju zaposlenom za kolektivno osiguranje od posledica nezgoda i kolektivno osiguranje za slučaj težih bolesti i hirurških intervencija i isplati nagradu zaposlenim ženama povodom 8. marta.

I na kraju, član 107. kolektivnog ugovora propisuje da zaposleni ima pravo na solidarnu pomoć u slučaju duže ili teže bolesti zaposlenog ili člana njegove uže porodice, nabavke medicinsko-tehničkih pomagala za rehabilitaciju zaposlenog ili člana njegove uže porodice, zdravstvene rehabilitacije zaposlenog, nastanka teže invalidnosti zaposlenog i nabavke lekova za zaposlenog ili člana uže porodice.

Dakle, kada je u pitanju kolektivno osiguranje zaposlenih ono obuhvata smrt koja je nastupila na radu, povrede na radu i profesionalne bolesti povezane sa obavljanjem poslova zaposlenog kod poslodavca, kao i posledice u vidu delimičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti izazvane profesionalnim oboljenjem nastalim zbog obavljanja poslova zaposlenog kod poslodavca – član 90. Kolektivnog ugovora.

Osim navedene obaveze poslodavac odgovara za štetu zbog povrede na radu ili profesionalnog oboljenja u skladu sa kolektivnim ugovorom – član 105 Kolektivnog ugovora.

Zaposleni u ovom korpusu prava ostvaruje i pravo na solidarnu pomoć u slučaju duže i teže bolesti zaposlenog ili člana njegove uže porodice, nabavke medicinsko tehničkih pomagala za rehabilitaciju zaposlenog ili člana njegove uže porodice, zdravstvene rehabilitacije zaposlenog, nastanka invalidnosti zaposlenog i nabavke lekova za zaposlenog ili člana uže porodice – član 106. Kolektivnog ugovora.

I to bi bila sva prava zaposlenog po ovom osnovu, odnosno sve na šta je obavezan poslodavac po Zakonu o radu u Posebnom kolektivnom ugovoru za zdravstvene ustanove čiji je osnivač Republika Srbija, Autonomna pokrajina i Jedinica lokalne samouprave (“Sl. glasnik RS” br. 96/2019 i 58/2020 – Aneks I).

Prava zaposlenog u vezi sa naknadom štete i naplatom štete po osnovu smanjenja ili gubitka radne sposobnosti se odnose samo i isključivo na smanjenje ili gubitak radne sposobnosti do koje je došlo usled povrede na radu ili profesionalnog oboljenja neposredno povezanog sa vrstom poslova i uslovima rada kod poslodavca. Preduslov za uspeh u parnici ove vrste je nalaz kvalifikovanog sudskog veštaka koji bi potvrdio da je do gubitka ili smanjenja radne sposobnosti kod zaposlenog došlo usled profesionalnog oboljenja neposredno povezanog sa obavljanjem poslova zaposlenog kod poslodavca. Sama činjenica da poslodavac nije zaključio polisu kolektivnog osiguranja zaposlenih, pa samim tim nije osigurao zaposlenog od rizika smrti na radu, povrede na radu, profesionalne bolesti, smanjenja ili gubitka radne sposobnosti, nije dovoljan argument za pokretanje i uspešno okončanje parničnog postupka.

Član 106. Posebnog kolektivnog ugovora za zdravstvene ustanove čiji je osnivač Republika Srbija, Autonomna pokrajina i Jedinica lokalne samouprave (“Sl. glasnik RS” br. 96/2019 i 58/2020 – Aneks I) predviđa mogućnost da poslodavac iz sopstvenih prihoda uplati zaposlenom premiju za kolektivno osiguranje od posledica nezgoda i kolektivno osiguranje za slučaj težih bolesti i hirurških intervencija. Ovaj oblik osiguranja se odnosi na svaku nezgodu bila ona povezana sa radom kod poslodavca ili ne, oboljevanje od težih bolesti koje ne spadaju u profesionalna oboljenja, niti su u bilo kakvog vezi sa radom zaposlenog kod poslodavca, odnosno obuhvata sve hirurške intervencije bez obzira na vrstu ili način i razloge zbog kojih je došlo do potrebe za hirurškom intervencijom. Važno je ovde napomenuti da elemenat obaveznosti u ovom slučaju ne postoji, već je u pitanju fakultativna mogućnost uslovljena visinom sopstvenih prihoda poslodavca i voljom organa upravljanja kod poslodavca. Izostanak polise osiguranja koja pokriva događaje navedene u članu 106. PKU ne generiše nikakvu odgovornost poslodavca jer odredba nije obavezujuća niti garantuje pravo zaposlenog na ove vidove osiguranja. Ovakvi vidovi osiguranja su dostupni svakom građaninu Republike Srbije i nisu uslovljeni radnim odnosom.

Ne bi trebalo mešati dve vrste polisa osiguranja niti pogrešno zaključiti da osiguranje iz člana 90. PKU kao obavezan oblik kolektivnog osiguranja obuhvata smanjenje ili gubitak radne sposobnosti do kog je došlo bez uticaja poslodavca na okolnosti koje su uzrokovale smanjenje ili gubitak radne sposobnosti zaposlenog. Ovaj oblik obaveznog osiguranja ne podrazumeva pravo zaposlenog da bez obzira na okolnosti pod kojima je oboleo zahteva isplatu osigurane sume. Postojanje direktne uzročno posledične veze između propuštanja poslodavca da ugovori obavezno osiguranje i štete koju trpi zaposleni zbog gubitka ili smanjenja radne sposobnosti je predmet dokazivanja, a upravo ova veza je odlučujući argument za dokazivanje osnovanosti potraživanja naknade štete od poslodavca. Ta veza se uspostavlja tako što tužilac dokazuje da je u pitanju smanjenje ili gubitak radne sposobnosti koji je nastao na radu ili u vezi sa radom kod poslodavca. Tek kumuliranjem odgovornosti poslodavca po oba osnova, stiču se uslovi za naplatu štete od poslodavca.

Sistem lokalne samouprave

2016. godine zaposleni je imao zvanje „samostalni savetnik“ i bio raspoređen na mesto šefa Odseka u Gradskoj upravi. U oktobru 2017. godine, trajno je premešten na izvršilačko radno mesto, što je u skladu sa članom 112. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave, s tim da je problem što su zavnje „samostalni savetnik“ promenili u „savetnik“ što nije u skladu sa članom 113. istog Zakona. Nema nijednu opomenu (ni usmenu ni pimenu), niti disciplinksi postupak pokrenut zbog lakše ili teže povrede radne discipline. To ukidanje zvanja, za posledicu ima drastično smanjenje plate, što nije u skladu sa članovima 38. i 39. Zakona o sistemu plata zaposlenih u javnom sektoru („Sl. glasnik RS“, br. 18/16, 108/16, 113/17, 95/18 i 86/19). Koja je procedura da se ispravi ova greška? Da li upravni inspektor može ovo da reši inspekcijskim nadzorom i obraćanjem upravnoj inspekciji?


U skladu sa članom 32. Zakona o zaposlenima u AP i JLS službenik je dužan da prihvati odgovarajuće radno mesto na koje je prema odredbama ovog zakona trajno ili privremeno premešten. Dalje, članom 112. istog zakona predviđeno je da službenik može, zbog potrebe rada, da bude trajno ili privremeno premešten na drugo odgovarajuće radno mesto. Za premeštaj službenika zbog potrebe rada nije potrebna njegova saglasnost.

Pod odgovarajućim radnim mestom smatra se ono radno mesto čiji se poslovi rade u istom zvanju kao poslovi radnog mesta sa koga se službenik premešta i za koje službenik ispunjava sve uslove (član 113).

Član 168. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave uredio je Donošenje novog Pravilnika i promena Pravilnika

U slučaju donošenja novog pravilnika propisano je da se svi službenici raspoređuju na odgovarajuća radna mesta u istom zvanju.

Ako novim pravilnikom neka radna mesta budu ukinuta ili broj službenika smanjen, prekobrojni službenici raspoređuju se na druga odgovarajuća radna mesta u istom zvanju, a prednost imaju oni sa boljim ocenama u poslednja tri uzastopna ocenjivanja.

U slučaju promene pravilnika, ako neka radna mesta budu ukinuta ili broj službenika smanjen, prekobrojni službenici premeštaju se na druga odgovarajuća radna mesta u istom zvanju, a prednost imaju oni sa boljim ocenama u poslednja tri uzastopna ocenjivanja.

Ako odgovarajuće radno mesto ne postoji, u slučaju donošenja novog, odnosno promene pravilnika, prekobrojni službenik može, uz njegovu saglasnost, biti raspoređen, odnosno premešten na niže radno mesto koje odgovara njegovoj vrsti i stepenu stručne spreme, odnosno obrazovanja, a ako takvo radno mesto ne postoji, postaje neraspoređen.

Ako se službenik iz stava 4. ovog člana ne saglasi sa raspoređivanjem, odnosno premeštajem rukovodilac donosi rešenje o prestanku radnog odnosa. Službeniku prestaje radni odnos danom konačnosti rešenja o prestanku radnog odnosa.

Žalba ne odlaže izvršenje rešenja o raspoređivanju, odnosno premeštaju i rešenja kojim se utvrđuje da je službenik neraspoređen.

U slučaju donošenja novog, odnosno izmene pravilnika, službenik može biti raspoređen, odnosno premešten na radno mesto u neposredno višem zvanju ako ispunjava uslove za napredovanje iz člana 133e ovog zakona i druge uslove za rad na tom radnom mestu.

U postupku pripreme pravilnika, poslodavac pribavlja mišljenje reprezentativnog sindikata.

U slučaju donošenja novog pravilnika ili njegove izmene, a pre raspoređivanja ili premeštaja službenika na odgovarajuća radna mesta, može se sprovesti prethodna provera stručne osposobljenosti, znanja i veština.

Dakle, raspoređivanje službenika u niže zvanje od utvrđenog moguće je samo u slučaju i na način propisan članom 168. Zakona o zaposlenima u AP i JLS.

Sistem lokalne samouprave

Imenovano lice od strane osnivača na mestu direktora ustanove podnosi ostavku pre isteka mandat iz ličnih razloga. Pre imenovanja nije imao radni odnos u ustanovi. Da li nakon razrešenja od strane osnivača može ostati u radnom odnosu još mesec dana?


Ono što je zajedničko za sve ustanove je da se u radno-pravnom smislu primenjuje Zakon o radu ("Sl. glasnik RS", br. 24/2005, 61/2005, 54/2009, 32/2013, 75/2014, 13/2017 - odluka US, 113/2017 i 95/2018 - autentično tumačenje). Odredbe navedenog zakona, naravno, ne sadrže odredbu kojom se daje mogućnost da imenovano lice nakon razrešenja ostaje u radnom odnosu u ustanovi na neodređeno ili određeno vreme.

Članom 39. Zakona o kulturi ("Sl. glasnik RS", br. 72/2009, 13/2016, 30/2016 - ispr. i 6/2020) se navodi da dužnost direktora ustanove prestaje istekom mandata i razrešenjem.

Osnivač ustanove razrešiće direktora pre isteka mandata:

1) na lični zahtev;

2) ako obavlja dužnost suprotno odredbama zakona;

3) ako nestručnim, nepravilnim i nesavesnim radom prouzrokuje veću štetu ustanovi ili tako zanemaruje ili nesavesno izvršava svoje obaveze da su nastale ili mogu nastati veće smetnje u radu ustanove;

4) ako je protiv njega pokrenut krivični postupak za delo koje ga čini nedostojnim za obavljanje dužnosti direktora, odnosno ako je pravnosnažnom sudskom odlukom osuđen za krivično delo koje ga čini nedostojnim za obavljanje dužnosti direktora ustanove;

5) iz drugih razloga utvrđenih zakonom ili statutom ustanove.

Dakle, ni odredbama ovog zakona nije predviđena mogućnost da imenovano lice nakon razrešenja ostaje u radnom odnosu u ustanovi.

Najzad, navedena mogućnost nije predviđena ni odredbama Posebnog kolektivnog ugovora za ustanove kulture čiji je osnivač Republika Srbija, autonomna pokrajina i jedinica lokalne samouprave ("Sl. glasnik RS", br. 106/2018 i 144/2020).

Na osnovu odredbi Zakona o socijalnoj zaštiti ("Sl. glasnik RS", br. 24/2011) osnivač centra za socijalni rad razrešiće direktora centra za socijalni rad pre isteka mandata:

1) na lični zahtev;

2) ako obavlja poslove direktora suprotno odredbama zakona;

3) ako nestručnim i nesavesnim radom prouzrokuje štetu centru za socijalni rad ili svoje obaveze izvršava na način koji može prouzrokovati veće smetnje u radu centra za socijalni rad;

4) ako na bilo koji način onemogućava ostvarivanje prava i usluga iz nadležnosti centra za socijalni rad;

5) ako je pravnosnažno osuđen za krivično delo iz grupe krivičnih dela protiv života i tela, protiv sloboda i prava čoveka i građanina, protiv prava po osnovu rada, protiv časti i ugleda, protiv polne slobode, protiv braka i porodice, protiv službene dužnosti, kao i protiv ustavnog uređenja i bezbednosti Republike Srbije;

6) iz drugih razloga utvrđenih zakonom ili statutom centra za socijalni rad.

Ni odredbama ovog zakona nije data mogućnost da imenovano lice nakon razrešenja ostaje u radnom odnosu u ustanovi, a takve odredbe ne sadrži ni Poseban kolektivni ugovor o socijalnoj zaštiti u Republici Srbiji ("Sl. glasnik RS", br. 29/2019 i 60/2020).

Sistem lokalne samouprave

Zaposleni je ostvario 2 godine, 10 meseci i 6 dana radnog staža u jednoj Gradskoj opštini i 10 godina rada u drugoj Gradskoj opštini. U ovom trenutku podneo je zahtev za jubilarnu nagradu za 10 godina rada u Gradskoj opštini. Da li zaposlenom u ovom trenutku treba odobriti jubilarnu nagradu za 10 godina rada?


Članom 50. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave je propisano:

“Zaposleni ima pravo na jubilarnu novčanu nagradu u visini prosečne mesečne zarade bez poreza i doprinosa po zaposlenom u Republici Srbiji prema objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike, za poslednji mesec u prethodnoj kalendarskoj godini u odnosu na kalendarsku godinu u kojoj se jubilarna nagrada ostvaruje, s tim što se visina novčane nagrade uvećava za 30% i to:

1) Za 10 godina rada u radnom odnosu - u visini mesečne prosečne zarade bez poreza i doprinosa,

2) Za 20 godina rada u radnom odnosu - u visini novčane nagrade iz tačke 1) ovog stava uvećane za 30%,

3) Za 30 godina rada u radnom odnosu - u visini novčane nagrade iz tačke 2) ovog stava uvećane za 30%,

4) Za 35 godina rada u radnom odnosu - u visini novčane nagrade iz tačke 3) ovog stava uvećane za 30%,

5) Za 40 godina rada u radnom odnosu - u visini novčane nagrade iz tačke 4) ovog stava uvećane za 30%.

Zaposleni ostvaruje pravo na jubilarnu nagradu za navršenih 10, 20, 30, 35 i 40 godina rada provedenih u radnom odnosu u državnom organu, organu autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave, bez obzira na to u kom organu je zaposleni ostvarivao prava iz radnog odnosa. 

U slučaju da je poslodavac preuzeo poslove i zaposlene od drugog poslodavca kao uslov za ostvarivanje prava na jubilarnu nagradu računaju se i godine rada u radnom odnosu kod prethodnog poslodavca.

Jubilarna nagrada se isplaćuje u roku od 30 dana od dana ostvarivanja ovog prava

Zaposleni ima pravo na jubilarnu nagradu kod poslodavca, ako to pravo u kalendarskoj godini nije ostvario u drugom državnom organu, organu autonomne pokrajine ili jedinice lokalne samouprave u kojem je radio pre rada kod poslednjeg poslodavca.

Pravo iz stava 1. ovog člana, ostvaruju svi zaposleni koji počev od 22. marta 2019. godine navršavaju 10, 20, 30, 35 i 40 godina rada u radnom odnosu u skladu sa ovim članom”.

S obzirom da u ovom konkretno slučaju zaposleni ima više od 10 godina radnog staža koji se računa za jubilarnu nagradu on ne može u ovoj godini ostvariti pravo na jubilarnu nagradu za 10 jubilarnih godina, već će to pravo ostvariti kada se steknu uslovi za 20 jubilarnih godina rada.