Sistem lokalne samouprave

Da li je nepotizam kada bi supruga pomoćnika gradonačelnika zasnovala radni odnos na neodređeno vreme u Gradskoj upravi? Imenovana nekoliko godina unazad radi u GU na određeno vreme i po ugovoru o privremenim i poverenim poslovima.


Članom 58. Zakona o lokalnoj samoupravi ("Sl. glasnik RS", br. 129/2007, 83/2014 - dr. zakon, 101/2016 - dr. zakon i 47/2018) je propisano sledeće:

„Statutom opštine može se predvideti da se za pojedine oblasti (ekonomski razvoj, urbanizam, primarna zdravstvena zaštita, zaštita životne sredine, poljoprivreda i dr.) postavljaju pomoćnici predsednika opštine.

Pomoćnike predsednika opštine postavlja i razrešava predsednik opštine.

Pomoćnici predsednika opštine pokreću inicijative, predlažu projekte i sačinjavaju mišljenja u vezi sa pitanjima koja su od značaja za razvoj u oblastima za koje su postavljeni i vrše druge poslove po nalogu predsednika opštine.

Pomoćnici predsednika opštine se postavljaju u kabinetu predsednika opštine najduže na period dok traje dužnost predsednika opštine.

U opštini do 15.000 stanovnika može biti postavljen jedan pomoćnik predsednika opštine, u opštini do 50.000 stanovnika najviše dva pomoćnika a u opštini do 100.000 stanovnika najviše tri pomoćnika, u skladu sa podacima poslednjeg popisa stanovništva“.

Članom 70. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave ("Sl. glasnik RS", br. 21/2016, 113/2017, 95/2018, 113/2017 - dr. zakon, 95/2018 - dr. zakon i 86/2019 - dr. zakon) je propisano da se  radni odnos može zasnovati i za vreme čije trajanje je unapred određeno (radni odnos na određeno vreme), između ostalog, na radnim mestima u kabinetu gradonačelnika, predsednika opštine ili predsednika gradske opštine, najduže dok traje dužnost tih izabranih lica (pomoćnici gradonačelnika, odnosno predsednika opštine kao i druga lica koja zasnivaju radni odnos na radnim mestima u kabinetu).

S druge strane, redosled radnji povodom popunjavanja izvršilačkih radnih mesta je predmet odredbi člana 82. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave, a kojim se navodi sledeće:

„Pri popunjavanju izvršilačkog radnog mesta prednost ima premeštaj službenika, sa napredovanjem ili bez njega.

Ako poslodavac odluči da radno mesto ne popuni premeštajem, sprovodi se interni konkurs.

Ako interni konkurs nije uspeo, radno mesto može da se popuni preuzimanjem službenika od drugog poslodavca iz člana 4. ovog zakona, odnosno iz državnog organa.

Ako se radno mesto ne popuni ni preuzimanjem službenika, obavezno se sprovodi javni konkurs.

Ako ni javni konkurs nije uspeo, radno mesto se ne popunjava, ali poslodavac može odlučiti da se sprovede novi javni konkurs“.

Dakle, načelnik uprave odlučuje da premesti službenika i to predstavlja prvi način popunjavanja radnih mesta.

Preuzimanje je jedan od načina popunjavanja radnog mesta, koji, takođe, podrazumeva da ga načelnik uprave, kao poslodavac, realizuje, zajedno sa drugim poslodavcem, uz saglasnost lica koje se preuzima.

U pogledu internog konkursa, član 85. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave propisuje da interni konkurs sprovodi konkursna komisija od tri člana. Konkursnu komisiju za sprovođenje internog konkursa imenuje načelnik uprave, rukovodilac službe ili organizacije tako da konkursnu komisiju obavezno čine neposredni rukovodilac organizacione jedinice u kojoj se popunjava radno mesto, službenik koji je stručan u oblasti za koju se popunjava radno mesto i službenik koji obavlja poslove iz oblasti upravljanja ljudskim resursima.

Konačno, članom 101. istog zakona je uređeno pitanje konkursne komisije za javni konkurs, koju obrazuje načelnik uprave, a koju čine tri člana i to neposredni rukovodilac organizacione jedinice u kojoj se popunjava radno mesto, odnosno prima pripravnik i službenik koji obavlja poslove iz oblasti upravljanja ljudskim resursima.

Dakle, u slučajevima popunjavanja radnih mesta, u skladu sa odredbama Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave, pomoćnik gradonačelnika nema ulogu ni kao lice koje donosi odluku, ni kao lice koje uzima učešće u radu komisije za interni odnosno javni konkurs.

Ukoliko, eventualno, postoje nekakve druge nedoumice, poželjno je postupiti u skladu sa odredbama Zakona o sprečavanju korupcije ("Sl. glasnik RS", br. 35/2019 i 88/2019) i obratiti se Agenciji za sprečavanje korupcije radi njihovog razrešenja.

Sistem lokalne samouprave

Molimo za tumačenje člana 43a. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave („Sl. glasnik RS“, br. 38/19 i 55/20). Ukoliko je zaposleni u JLS privremeno odsutan sa rada zbog potvrđene zarazne bolesti KOVID-19 ili zbog mere izolacije ili samoizolacije naložene u vezi sa tom bolešću i ostvaruje prav na naknadu plate u visini od 100% osnovne plate za mesec u kome je privremeno odsustvovao sa rada, da li se ovako obračunata naknada uvećava za minuli rad ili se sastoji samo od proizvoda osnovice i koeficijenta zaposlenog? Takođe, da li naknada plate isplaćena u visini od 100% osnovne plate za mesec u kome je zaposleni privremeno odsustvovao sa rada u vezi sa zaraznom bolešću KOVID-19 ulazi u prosek zarade za prethodnih 12 meseci po kome se isplaćuju druge naknade (odsustvo na dan državnog praznika, godišnjeg odmora, plaćenog odsustva i dr.)?


Članom 43a u stavu 1. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave („Službeni glasnik RS“, br. 38/19 i 55/20) definisano je da zaposleni ima pravo na naknadu plate u visini od 100% osnovne plate za mesec u kome je privremeno odsustvovao sa rada zbog potvrđene zarazne bolesti COVID-19 ili zbog mere izolacije ili samoizolacije naložene u vezi sa tom bolešću, a koja je nastupila kao posledica neposrednog izlaganja riziku po osnovu obavljanja poslova i radnih zadataka, odnosno službenih dužnosti i kontakata sa licima kojima je potvrđena bolest COVID-19 ili naložena mera izolacije ili samoizolacije.

Dalje, u stavu 2. definisano je da zaposleni ostvaruje pravo iz stava 1. ovog člana tako što se:

  • za prvih 30 dana odsustva sa rada, isplata visine naknade plate vrši iz sredstava budžeta poslodavca;
  • počev od 31. dana odsustva sa rada, isplata visine naknade plate vrši iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja do zakonom propisane visine naknade plate, a iz sredstava poslodavca, odnosno iz sredstava budžeta poslodavca za preostali iznos razlike do visine od 100% osnovne plate.

Članom 35. stav 3. Posebnog kolektivnog ugovora propisano je da se osnovna plata određuje množenjem koeficijenta sa osnovicom za obračun plata.

Dakle, uzimajući u obzir navedeno može se zaključiti da ukoliko je zaposleni u jedinici lokalne samouprave privremeno odsutan sa rada zbog potvrđene zarazne bolesti COVID-19 ili zbog mere izolacije ili samoizolacije naložene u vezi sa tom bolešću i ostvaruje pravo na naknadu plate u visini od 100% osnovne plate za mesec u kome je privremeno odsustvovao sa rada, ovako obračunata naknada plate zaposlenih u jedinicama lokalne samouprave ne uvećava se za minuli rad, jer je Posebnim kolektivnim ugovorom propisano da se osnovna plata određuje množenjem koeficijenta zaposlenog sa osnovicom za obračun plata.

Članom 114. stav. 1. Zakona o radu (“Službeni glasnik RS”, br. 24/2005, 61/2005, 54/2009, 32/2013, 75/2014, 13/2017 - odluka US, 113/2017 i 95/2018 - autentično tumačenje), propisano je da zaposleni ima pravo na naknadu zarade u visini prosečne zarade u prethodnih 12 meseci, u skladu sa opštim aktom i ugovorom o radu, za vreme odsustvovanja sa rada na dan praznika koji je neradni dan, godišnjeg odmora, plaćenog odsustva, vojne vežbe i odazivanja na poziv državnog organa. Stavom 2. istog člana propisano je da opštim aktom i ugovorom o radu mogu da se utvrde i drugi slučajevi u kojima zaposleni ima pravo na naknadu zarade.

Takođe, članom 42. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave, propisano je da zaposleni ima pravo na naknadu plate u visini prosečne plate u prethodnih 12 meseci za vreme:

  • korišćenja godišnjeg odmora,
  • plaćenog odsustva utvrđenog zakonom i Ugovorom.

Dakle, naknada plate obračunava se na osnovu prosečne plate u prethodnih 12 meseci. Obzirom da zaposleni ostvaruje platu (odnosno zaradu), pre svega, za obavljeni rad i vreme provedeno na radu, u obračun naknade plate ulaze samo primanja koja imaju karakter zarade, a ne ulaze naknade plate isplaćene u tom periodu (prethodnih 12 meseci). Primanja koja jesu zarade, odnosno imaju karakter zarade su: isplaćena osnovna plata po satu, deo plate po osnovu radnog učinka (stimulacije i dr.), uvećanje plata isplaćenih u prethodnih 12 meseci po osnovu rada na dan praznika, noćnog rada, rada u smenama, prekovremenog rada, „minulog rada“ i drugih uvećanja propisanih opštim aktom poslodavca, zarada po osnovu doprinosa zaposlenog poslovnom uspehu poslodavca (nagrade, bonusi i slično), ostala davanja zaposlenima koja imaju karakter plate.

Isplaćene naknade plate (za vreme plaćenog odsustva, bolovanja, godišnjeg odmora, odsustvo na dan državnog praznika i dr.) ne ulaze u osnov za obračun naknade plate, već u obračun ulaze samo isplaćene plate.

Iz svega napred navedenog može se zaključiti da naknada plate isplaćena u visini 100% osnovne plate za mesec u kome je zaposleni privremeno odsustvovao sa rada u vezi sa zaraznom bolešću COVID-19 ne ulazi u prosek zarade za prethodnih 12 meseci po kome se isplaćuju druge naknade (odsustvo na dan državnog praznika, godišnjeg odmora, plaćenog odsustva i dr.) obzirom da predstavlja primanje koje nema karakter zarade.

Sistem lokalne samouprave

Da li se u staž za jubilarnu nagradu računa i vreme provedeno u radnom odnosu u mesnim zajednicama? Obzirom da zaposleni ostvaruje pravo na jubilarnu nagradu za navršen određen broj godina rada (10,20...) provedenih u radnom odnosu u državnom organu, organu AP odnosno JLS, bez obzira na to u kom organu je zaposleni ostvarivao prava iz radnog odnosa, a kako zaposleni smatra da ima pravo da mu se uračuna u staž za jubilarnu nagradu i vreme provedeno u radnom odnosu u mesnoj zajednici?


U skladu sa članom 50. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u JLS pravo na jubilarnu nagradu ostvaruju zaposleni u JLS za navršenih 10, 20 30, 35 ili 40 godina rada provedenih u radnom odnosu u državnom organu, organu autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave, bez obzira na to u kom organu je zaposleni ostvario pravo iz radnog odnosa.

S obzirom na to, da mesna zajednica nije organ JLS, već oblik mesne samouprave i kao tavka posebno pravno lice, radni staž ostvaren u mesnoj zajednici ne računa se u staž za jubilarnu nagradu u smislu odredbi PKU za zaposlene u JLS.

Sistem lokalne samouprave

Članom 85. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave ("Sl. glasnik RS", br. 21/2016, 113/2017, 95/2018, 113/2017 - dr. zakon, 95/2018 - dr. zakon i 86/2019 - dr. zakon) je predviđeno da interni konkurs sprovodi konkursna komisija od tri člana. Konkursnu komisiju za sprovođenje internog konkursa imenuje službenik na položaju koji rukovodi organom autonomne pokrajine, odnosno načelnik uprave, rukovodilac službe ili organizacije tako da konkursnu komisiju obavezno čine neposredni rukovodilac organizacione jedinice u kojoj se popunjava radno mesto, službenik koji je stručan u oblasti za koju se popunjava radno mesto i službenik koji obavlja poslove iz oblasti upravljanja ljudskim resursima. Organizaciona jedinica u kojoj se popunjava radno mesto (npr. Služba za skupštinske poslove) u okviru Uprave gradske opštine, nema neposrednog rukovodioca (nema načelnika odeljenja, nema šefa službe, nema šefa odseka i nema rukovodioca grupe, tj, nema ni jednog neposrednog rukovodioca u službi). Služba je tek formirana i nema rukovodilaca. Da li u tom slučaju npr. sekretar Skupštine opštine ili zamenik načelnika uprave mogu da budu članovi konkursne komisije koja sprovodi interni konkurs i ako postoji prepreka da oni budu, ko može u navedenom slučaju da bude kao neposredni rukovidilac član konkursne komisije?


Članom 85. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave ("Sl. glasnik RS", br. 21/2016, 113/2017, 95/2018, 113/2017 - dr. zakon, 95/2018 - dr. zakon i 86/2019 - dr. zakon) je predviđeno da interni konkurs sprovodi konkursna komisija od tri člana.

Konkursnu komisiju za sprovođenje internog konkursa imenuje službenik na položaju koji rukovodi organom autonomne pokrajine, odnosno načelnik uprave, rukovodilac službe ili organizacije tako da konkursnu komisiju obavezno čine neposredni rukovodilac organizacione jedinice u kojoj se popunjava radno mesto, službenik koji je stručan u oblasti za koju se popunjava radno mesto i službenik koji obavlja poslove iz oblasti upravljanja ljudskim resursima.

S obzirom na navedene zakonske odredbe, konkursnu komisiju čine službenik koji je stručan u oblasti za koju se popunjava radno mesto, službenik koji obavlja poslove iz oblasti upravljanja ljudskim resursima i neposredni rukovodilac organizacione jedinice u kojoj se popunjava radno mesto.

U konkretnom slučaju neposrednog rukovodioca nema, jer nema ni načelnika odeljenja, šefa odseka (službe) odnosno rukovodioca grupe, a time ni mogućnosti da komisija ima tri člana, već samo dva i to službenika koji je stručan u oblasti za koju se popunjava radno mesto i službenika koji obavlja poslove iz oblasti upravljanja ljudskim resursima.

Sistem lokalne samouprave

Da li sekretar skupštine grada moze da ima samo položen pravosudni ispit, odnosno ne mora da ima položen ispit za rad u državnim organima ako ima položen pravosudni ispit?


Zakon o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave ("Sl. glasnik RS", br. 21/2016, 113/2017, 95/2018, 113/2017 - dr. zakon, 95/2018 - dr. zakon i 86/2019 - dr. zakon) samo posredno uređuje pitanje odnosa državnog stručnog ispita i pravosudnog ispita. Naime, članom 131. navedenog zakona je propisano da poseban stručni ispit, osim pravosudnog ispita, ne zamenjuje državni stručni ispit. Odredba se odnosi na službenike, ali se time ne menja zaključak u pogledu toga da ne postoji obaveza polaganja državnog stručnog ispita za lica koja imaju položen pravosudni ispit.

Najzad, Zakonom o državnoj upravi ("Sl. glasnik RS", br. 79/2005, 101/2007, 95/2010, 99/2014, 47/2018 i 30/2018 - dr. zakon), koji se ne odnosi na lokalnu samoupravu, ali posredno potvrđuje navedeni zaključak je propisano (član 89.):

„Obaveze polaganja stručnog ispita oslobođena su lica sa položenim pravosudnim ispitom, kao i lica sa položenim stručnim ispitom za rad u drugim organima ako program tog ispita odgovara programu stručnog ispita zaposlenih u organima državne uprave“.

Članom 101. Zakona o državnim službenicima ("Sl. glasnik RS", br. 79/2005, 81/2005 - ispr., 83/2005 - ispr., 64/2007, 67/2007 - ispr., 116/2008, 104/2009, 99/2014, 94/2017 i 95/2018) je predviđeno da državni stručni ispit nisu dužni da polažu državni službenici u sudovima, javnim tužilaštvima i Državnom pravobranilaštvu koji su obavezni da polažu pravosudni ispit, državni službenici u ostalim državnim organima koji su položili pravosudni ispit, državni službenici u diplomatskom zvanju koji su u obavezi da polažu ili su položili diplomatsko-konzularni ispit u skladu sa zakonom kojim se uređuju spoljni poslovi, kao i državni službenici koji su zdravstveni radnici ili zdravstveni saradnici u Upravi za izvršenje krivičnih sankcija, koji su u obavezi da polažu ili su položili stručni ispit u oblasti zdravstvene zaštite.

Uprkos nedovoljno konkretnim odredbama koje se odnose na jedinice lokalne samouprave, može da se izvede jasan zaključak da ne postoji obaveza polaganja državnog stručnog ispita za lica koja imaju položen pravosudni ispit.

Sistem lokalne samouprave

Da li je opštinska uprava u obavezi da ima sistematizovano radno mesto lektor-prevodioc (mađarski jezik) u multinacionalnoj sredini, i pod kojim uslovima?


Članom 11. Zakona o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina ("Sl. list SRJ", br. 11/2002, "Sl. list SCG", br. 1/2003 - Ustavna povelja i "Sl. glasnik RS", br. 72/2009 - dr. zakon, 97/2013 - odluka US i 47/2018) je regulisana službena upotreba jezika i pisma i ovim članom je propisano sledeće. 

Na teritoriji jedinice lokalne samouprave gde tradicionalno žive pripadnici nacionalnih manjina, njihov jezik i pismo može biti u ravnopravnoj službenoj upotrebi.

Jedinica lokalne samouprave će obavezno svojim statutom uvesti u ravnopravnu službenu upotrebu jezik i pismo nacionalne manjine ukoliko procenat pripadnika te nacionalne manjine u ukupnom broju stanovnika na njenoj teritoriji dostiže 15% prema rezultatima poslednjeg popisa stanovništva. Jedinica lokalne samouprave uvodi jezik i pismo nacionalne manjine u službenu upotrebu najkasnije u roku od 90 dana od utvrđivanja ispunjenosti zakonom propisanih uslova.

Službena upotreba jezika nacionalnih manjina podrazumeva naročito: korišćenje jezika nacionalnih manjina u upravnom i sudskom postupku i vođenje upravnog postupka i sudskog postupka na jeziku nacionalne manjine, upotrebu jezika nacionalne manjine u komunikaciji organa sa javnim ovlašćenjima sa građanima; izdavanje javnih isprava i vođenje službenih evidencija i zbirki podataka o ličnosti i podataka na jezicima nacionalnih manjina i prihvatanje tih isprava na tim jezicima kao punovažnih, upotreba jezika na glasačkim listićima i biračkom materijalu, upotreba jezika u radu predstavničkih tela.

U jedinici lokalne samouprave, ukoliko procenat pripadnika konkretne nacionalne manjine u ukupnom broju stanovnika na njenoj teritoriji dostiže 15% prema rezultatima poslednjeg popisa stanovništva, imena organa koji vrše javna ovlašćenja, nazivi jedinica lokalne samouprave, naseljenih mesta, trgova i ulica i drugi toponimi ispisuju se i na jeziku dotične nacionalne manjine, prema njenoj tradiciji i pravopisu.

Pripadnici nacionalnih manjina čiji broj u ukupnom stanovništvu Republike Srbije ne dostiže 2% prema poslednjem popisu stanovništva mogu se obratiti republičkim organima na svom jeziku i imaju pravo da dobiju odgovor na tom jeziku preko jedinice lokalne samouprave u kojoj je jezik te nacionalne manjine u službenoj upotrebi, pri čemu jedinica lokalne samouprave obezbeđuje prevođenje i snosi troškove prevođenja dopisa upućenog republičkom organu i odgovora tog organa.

Navedenim zakonskim odredbama nije propisano obavezno sistematizovanje radnog mesta lektor-prevodilac, ali je neophodno da jedinica lokalne samouprave obezbedi vršenje gore navedenih radnji i poslova, što, između ostalog, može biti i kroz zapošljavanje prevodioca.

Sistem lokalne samouprave

Pri izboru/postavljanju nacelnika ili zamenika nacelnika opštinske uprave kandidat treba da je pravnik i da ima najmanje 5 godina iskustva u struci. Da li se godine provedene u opstinskom veću tumače u tom procesu kao iskustvo u struci?


Shodno članu 50. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave ("Sl. glasnik RS", br. 21/2016, 113/2017, 95/2018, 113/2017 - dr. zakon, 95/2018 - dr. zakon i 86/2019 - dr. zakon) za načelnika uprave, koja je obrazovana kao jedinstveni organ, može biti postavljeno lice koje ima stečeno visoko obrazovanje iz naučne oblasti pravne nauke na osnovnim akademskim studijama u obimu od najmanje 240 ESPB bodova, master akademskim studijama, master strukovnim studijama, specijalističkim akademskim studijama, specijalističkim strukovnim studijama, odnosno na osnovnim studijama u trajanju od najmanje četiri godine ili specijalističkim studijama na fakultetu, položen državni stručni ispit i najmanje pet godina radnog iskustva u struci. Zamenik načelnika uprave se postavlja na isti način i pod istim uslovima kao načelnik.

U skladu sa članom 68a Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave pod radnim iskustvom u struci u smislu odredaba ovog zakona podrazumeva se radno iskustvo na poslovima u okviru zahtevane vrste i stepena stručne spreme, odnosno obrazovanja koje se zahteva za radno mesto čije poslove službenik obavlja.

Pošto izbor za člana opštinskog veća ne iziskuje visoku stručnu spremu, preciznije izbor za člana veća se ne vezuje za stručnu spremu, time se ni vreme provedeno na mestu člana opštinskog veća ne može smatrati radnim iskustvom u smislu odredaba Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave.

Sistem lokalne samouprave

Da li škola rezervnih vojnih oficira može biti vrednovana, tretirana kao viša školska sprema za zaposlenog u opštinskoj upravi na poslovima planiranja i odbrane? Lice koje te poslove obavlja ima završenu gimnaziju.


Zakonom o vojnom obrazovanju („Sl. glasnik RS“, br. 36/2018) i to članom 7. je propisano:

„Visoko vojno obrazovanje ostvaruje se školovanjem na strukovnim studijama i akademskim studijama prvog, drugog i trećeg stepena, u okviru obrazovno-naučnih polja, kao i kroz osnovna, primenjena i razvojna istraživanja u naučnim oblastima od značaja za odbranu i Vojsku Srbije.

Visoko vojno obrazovanje realizuje se integrisanjem obrazovne i naučnoistraživačke delatnosti radi stalnog unapređenja kvaliteta nastave i usavršavanja naučnoistraživačkog i stručnog rada od značaja za odbranu i Vojsku Srbije.

Vojne visokoškolske ustanove obavljaju i ekspertsko-konsultantsku delatnost, učestvuju u izradi nastavno-obrazovne literature, a mogu obavljati i druge poslove kojima se komercijalizuju rezultati naučnog i istraživačkog rada, pod uslovom da se navedenim delatnostima ne ugrožava kvalitet nastave i osnovna delatnost vojnih visokoškolskih ustanova“.

Prema odredbama istog Zakona  vojne visokoškolske ustanove su Univerzitet i fakultet. Univerzitet odbrane je samostalna visokoškolska ustanova koja obavlja delatnost visokog vojnog obrazovanja kroz studije prvog, drugog i trećeg stepena iz više naučnih oblasti u okviru obrazovno-naučnih polja, u skladu sa dozvolom za rad, osnivačkim aktom i Zakonom o visokom obrazovanju.

Vojna akademija je visokoškolska jedinica u sastavu Univerziteta odbrane koja izvodi studijske programe u skladu sa dozvolom za rad, programe usavršavanja i programe vojno stručnog osposobljavanja, u skladu sa osnivačkim aktom i ovim zakonom.

Medicinski fakultet VMA je visokoškolska jedinica u sastavu Univerziteta odbrane koja izvodi studijske programe u polju medicinskih nauka, u skladu sa dozvolom za rad, i programe vojno stručnog osposobljavanja u skladu sa osnivačkim aktom i zakonom.

Vojno stručno osposobljavanje, u smislu ovog zakona, podrazumeva programe obuke za rezervne oficire Vojske Srbije, kandidata za prijem u profesionalnu vojnu službu i stranih državljana. Dakle, u slučaju rezervnih oficira organizuje se stručno osposobljavanje, ali se sticanje zvanja rezervnog oficira ne može izjednačiti sa sticanjem visokog vojnog obrazovanja.

Odredbama Zakona o vojnim školama i vojnim naučnoistraživačkim ustanovama („Sl. list SRJ“, br. 80/94, 85/94 - ispr. i 74/99 i "Sl. list SCG", br. 44/2005), i to članom 12., koji je prestao da važi stupanjem na snagu Zakona o vojnom obrazovanju, je propisano:

„Visoka vojna škola, pored školovanja i usavršavanja iz člana 9. stav 1. ovog zakona, organizuje i školovanje za rezervne oficire Vojske Jugoslavije.

Školovanje za rezervne oficire traje onoliko vremena koliko iznosi vojni rok lica upućenog u školu za rezervne oficire.

Kandidati za rezervne oficire su lica sa stečenim visokim obrazovanjem“.

Dakle, shodno odredbama ovog Zakona, koje su u međuvremenu prestale da važe, uslov za kandidata za rezervnog oficira je da je već reč o licu sa stečenim visokim obrazovanjem.

Shodno zakonskim odredbama okončanje programa škole rezervnih oficira ne može da bude izjednačeno sa sticanjem visoke stručne spreme.

Sistem lokalne samouprave

Da li se odredbe Zakona o zaposlenima u AP i JLS, koje se odnose na sprečavanje sukoba interesa, odnose na izabrana, imenovana ili postavljena lica? Konkretno, da li pomoćnik predsednika opštine može da bude predsednik nekog udruženja, organizacije, sportskog saveza ili da se bavi preduzetništvom?


Shodno čl. 9. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave (“Sl. glasnik RS, broj 21/16, 113/17, 95/18, 119/17 - dr. zakon, 95/18 – dr. zakon, 86/19 – dr. zakon) funkcioner ne sme da koristi rad kod poslodavca u cilju uticanja na ostvarivanje svojih prava ili prava s njime povezanih lica. Na određivanje kruga povezanih lica i na prijem poklona primenjuju se propisi kojima se uređuje sprečavanje sukoba interesa.

Odredbama čl. 39. do 46. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave je regulisano sprečavanje sukoba interesa službenika, uz navode da se shodno primenjuju i na nameštenike, ali ne i na funkcionere.

Sukob interesa i nespojivost poslova sa vršenjem javne funkcije su regulisani odredbama Zakona o sprečavanju korupcije ("Sl. glasnik RS", br. 35/2019 i 88/2019).

Članom 41. Zakona o sprečavanju korupcije je predviđeno da je sukob interesa situacija u kojoj javni funkcioner ima privatni interes koji utiče, može da utiče ili izgleda kao da utiče na obavljanje javne funkcije.

Članom 42. istog Zakona je propisano:

„Javni funkcioner je dužan da, prilikom stupanja na dužnost i tokom vršenja javne funkcije, bez odlaganja, a najkasnije u roku od pet dana, pismeno obavesti neposredno pretpostavljenog i Agenciju o sumnji u postojanje sukoba interesa ili o sukobu interesa koji on ili sa njim povezano lice ima.

Javni funkcioner je dužan da prekine postupanje u predmetu u kojem postoji sumnja u sukob interesa, izuzev ako postoji opasnost od odlaganja.

Agencija daje mišljenje o tome da li postoji sukob interesa u roku od 15 dana od dana prijema obaveštenja javnog funkcionera“.

Na osnovu člana 45. javni funkcioner koji u trenutku stupanja na javnu funkciju obavlja drugi posao ili delatnost dužan je da u roku od 15 dana od dana stupanja na javnu funkciju obavesti Agenciju o obavljanju tog posla ili delatnosti.

Agencija, po prijemu obaveštenja, utvrđuje da li se obavljanjem posla, odnosno delatnosti ugrožava nepristrasno vršenje javne funkcije.

Ako utvrdi da se obavljanjem posla, odnosno delatnosti ugrožava nepristrasno vršenje javne funkcije, Agencija donosi odluku kojom određuje rok, koji ne može biti duži od 60 dana, u kojem je javni funkcioner dužan da prestane sa obavljanjem tog posla, odnosno delatnosti.

Narednim članom 46. Zakona o sprečavanju korupcije je predviđeno da javni funkcioner ne može da obavlja drugi posao ili delatnost za vreme vršenja javne funkcije koji zahtevaju rad sa punim radnim vremenom ili stalni rad. Izuzetno javni funkcioner može da se bavi naučnoistraživačkim radom, nastavnom, kulturno-umetničkom, humanitarnom i sportskom delatnošću, bez saglasnosti Agencije, ako time ne ugrožava nepristrasno vršenje i ugled javne funkcije. Prihode od ovih poslova, odnosno delatnosti, javni funkcioner je dužan da prijavi Agenciji. Agencija može, na zahtev javnog funkcionera, da da saglasnost za obavljanje i drugih poslova, odnosno delatnosti. Uz zahtev javni funkcioner dostavlja pozitivno mišljenje organa koji ga je izabrao, postavio ili imenovao na javnu funkciju. Državni službenik na položaju dužan je da, uz zahtev, dostavi saglasnost neposredno pretpostavljenog.

Shodno članu 48. javni funkcioner čija javna funkcija zahteva zasnivanje radnog odnosa u organu javne vlasti, za vreme vršenja javne funkcije, ne može da osnuje privredno društvo, odnosno javnu službu, niti da započne obavljanje samostalne delatnosti, u smislu zakona kojim se uređuje preduzetništvo.

Javni funkcioner čija javna funkcija zahteva zasnivanje radnog odnosa, rad sa punim radnim vremenom ili stalni rad u organu javne vlasti, ne može biti zastupnik ili član organa pravnog lica u privatnoj svojini, niti vršiti upravljačka prava.

Najzad, na osnovu člana 49. Zakona o sprečavanju korupcije javni funkcioner ne sme da bude član organa udruženja, niti njegov zastupnik, ako između javne funkcije i članstva u organu udruženja ili zastupanja udruženja postoji odnos zavisnosti ili drugi odnos koji ugrožava ili bi mogao da ugrozi njegovu nepristrasnost ili ugled javne funkcije ili ako je zakonom ili drugim propisom zabranjeno da javni funkcioner bude član organa određenog udruženja.

Sistem lokalne samouprave

U pitanju je zaposleni koji re rešenjem raspoređen na jedno radno mesto, ali je naloženo da pored toga, obavlja i poslove nepopunjenog radnog mesta. Da li se ima pravo na dodatno opterećenje na radu za više od dve godine?


Članom 33. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave ("Sl. glasnik RS", br. 21/2016, 113/2017, 95/2018, 113/2017 - dr. zakon, 95/2018 - dr. zakon i 86/2019 - dr. zakon) je propisano da je službenik je dužan da, po pismenom nalogu neposrednog rukovodioca, radi i poslove koji nisu u opisu njegovog radnog mesta ako za njih ispunjava uslove, zbog privremeno povećanog obima posla, zamene odsutnog službenika ili u slučaju da na određeno radno mesto nije raspoređen nijedan službenik.

Vrstu i trajanje navedenih poslova određuje neposredni rukovodilac pismenim nalogom, uz napomenu da je reč o najduže na 30 radnih dana u periodu od šest meseci.

Prema tome,  službenik je dužan da, po pismenom nalogu neposrednog rukovodioca radi i poslove koji nisu u opisu njegovog radnog mesta, za koje ispunjava uslove i to najduže 30 radnih dana, zbog privremeno povećanog obima posla, zbog zamene odsutnog državnog službenika ili u slučaju da to radno mesto nije popunjeno, s tim da neposredni rukovodilac u pismenom nalogu određuje vrstu poslova koje je službenik dužan da radi, što znači da je trajanje poslova privremenog karaktera i ograničeno je najduže na 30 radnih dana.

Cilj navedene odredbe Zakona o zaposlenima u AP i JLS je da se poslovi drugog radnog mesta, odnosno poslovi koji nisu u opisu radnog mesta službenika kome se daje pismeni nalog da ih obavlja, obavljaju privremeno, odnosno najduže 30 radnih dana i to samo u slučaju kada je obavljanje tih poslova neophodno zbog privremeno povećanog obima posla ili zbog zamene odsutnog državnog službenika, odnosno kada niko nije raspoređen na tom radnom mestu. S tim u vezi, mišljenja smo da je kontinuirano ponavljanje naloga pretpostavljenog za obavljanje istih poslova a koji nisu u opisu radnog mesta službenika u ponovljenom roku od 30 radnih dana u suprotnosti sa odredbom člana 33. Zakona.

Međutim, ukoliko postoji potreba da se poslovi na određenom radnom mestu obavljaju u periodu dužem od 30 radnih dana, Zakon predviđa mogućnost zasnivanja radnog odnosa na određeno vreme kao i mogućnost primene instituta privremenog i trajnog premeštaja.

Naime, članom 70. st. 1.i 2. zakona predviđeno je da se radni odnos može zasnovati i za vreme čije trajanje je unapred određeno (radni odnos na određeno vreme) zbog privremeno povećanog obima posla, koji postojeći broj zaposlenih ne može da izvrši, najduže na šest meseci u toku jedne kalendarske godine.

Dalje, članom 114. zakona predviđeno je da službenik može da bude trajno premešten na drugo odgovarajuće radno mesto, ako to nalažu organizacija ili racionalizacija poslova ili drugi opravdani razlozi, dok je članom 115. zakona predviđeno da službenik može da bude privremeno premešten na drugo odgovarajuće radno mesto zbog zamene odsutnog službenika ili povećanog obima posla, pri čemu zadržava sva prava na svom radnom mestu. Privremeni premeštaj traje najduže jednu godinu, posle čega službenik ima pravo da se vrati na radno mesto na kome je radio pre premeštaja.

Prema tome, obavljanje poslova radnog mesta na kome je došlo do povećanog obima posla ili kada je obavljanje poslova tog radnog mesta neophodno jer je službenik, koji je raspoređen na tom radnom mestu privremeno odsutan ili kada niko nije raspoređen na tom radnom mestu moguće je po pismenom nalogu pretpostavljenog najduže 30 radnih dana, a nakon tog perioda, u cilju daljeg obavljanja poslova tog radnog mesta, na kome postoji potreba, moguće je primeniti druge institute koje Zakon o zaposlenima u AP i JLS predviđa.

Što se samog dodatka tiče, shodno članu 41. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave ("Sl. glasnik RS", br. 38/2019 i 55/2020) ako po pismenom nalogu neposrednog rukovodioca zaposleni radi i poslove koji nisu u opisu njegovog radnog mesta zbog privremeno povećanog obima posla ili poslove odsutnog zaposlenog, ima pravo na dodatak za dodatno opterećenje na radu. Treba ukazati da dodatak za prekovremeni rad isključuje dodatak za dodatno opterećenje na radu.

Dodatak za dodatno opterećenje od najmanje 10 radnih dana mesečno iznosi 4% osnovne plate, odnosno 5% osnovne plate ako zaposleni zamenjuje rukovodioca unutrašnje jedinice.

Dodatak za dodatno opterećenje od najmanje 20 radnih dana mesečno iznosi 8% osnovne plate, odnosno 10% osnovne plate ako zaposleni zamenjuje rukovodioca unutrašnje jedinice.

Dakle, ukoliko je u konkretnom slučaju reč o tome da je pismenim nalogom rukovodioca naloženo zaposlenoj da pored svojih, rešenjem određenih poslova, radi i poslove koji nisu u opisu njegovog radnog mesta i to poslove odsutnog zaposlenog, zaposlena ima pravo na dodatak za dodatno opterećenje na radu.

Treba dodati i da je pravo na dodatak za dodatno opterećenje na radu za zaposlene u lokalnoj samoupravi uvedeno Posebnim kolektivnim ugovorom za zaposlene u JLS („Sl. Glasnik RS“, br. 38/19 i 55/20), koji je stupio na snagu 31.05.2019. godine.

Sistem lokalne samouprave

Načelnica OU je otvorila porodiljsko bolovanje i podnela ostavku pre isteka mandata. Istovremeno je podnela zahtev za raspoređivanje na upražnjeno radno mesto. Da li čl. 51. Zakona o zaposlenima u AP i JLS koji kaže ima pravo, u ovom slučaju da bude raspoređena, podrazumeva i obavezu poslodavca da je rasporedi?


Shodno članu 54. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave ("Sl. glasnik RS", br. 21/2016, 113/2017, 95/2018, 113/2017 - dr. zakon, 95/2018 - dr. zakon i 86/2019 - dr. zakon) službenik kome je prestao rad na položaju iz razloga utvrđenih članom 51. tač. 1), 2) i 10) ovog zakona ima pravo da kod poslodavca bude raspoređen na drugo radno mesto za koje ispunjava uslove.

Dakle, službenik na položaju koje je prestao rad na položaju iz razloga proteka vremena na koje je postavljen, podnošenja pismene ostavke ili ukidanja položaja ima pravo da kod poslodavca bude raspoređen na drugo radno mesto za koje ispunjava uslove. S obzirom da je u konkretnom slučaju Kadrovskim planom i Pravilnikom o unutrašnjem uređenju i sistematizaciji predviđeno upražnjeno radno mesto time se stiču oba, kumulativno postavljena, uslova za ostvarivanje navedenog prava.

Članom 187. Zakona o radu ("Sl. glasnik RS", br. 24/2005, 61/2005, 54/2009, 32/2013, 75/2014, 13/2017 - odluka US, 113/2017 i 95/2018 - autentično tumačenje) je propisano sledeće:

„Za vreme trudnoće, porodiljskog odsustva, odsustva sa rada radi nege deteta i odsustva sa rada radi posebne nege deteta poslodavac ne može zaposlenom da otkaže ugovor o radu.

Zaposlenom iz stava 1. ovog člana rok za koji je ugovorom zasnovao radni odnos na određeno vreme produžava se do isteka korišćenja prava na odsustvo.

Rešenje o otkazu ugovora o radu ništavo je ako je na dan donošenja rešenja o otkazu ugovora o radu poslodavcu bilo poznato postojanje okolnosti iz stava 1. ovog člana ili ako zaposleni u roku od 30 dana od dana prestanka radnog odnosa obavesti poslodavca o postojanju okolnosti iz stava 1. ovog člana i o tome dostavi odgovarajuću potvrdu ovlašćenog lekara ili drugog nadležnog organa“.

Institut posebne zaštite od otkaza ugovora o radu, predviđen članom 187. Zakona o radu, ne utiče odnosno ne ograničava ostvarivanje prava službenika kome je prestao rad na položaju iz razloga utvrđenih članom 51. tač. 1), 2) i 10) Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave da kod poslodavca bude raspoređen na drugo radno mesto za koje ispunjava uslove.

Usled navedenog, potrebno je postupiti po podnetom zahtevu službenika kome je prestao rad na položaju, iz razloga podnete ostavke, da kod poslodavca bude raspoređen na drugo radno mesto za koje ispunjava uslove, u za to predviđenom roku.

Za ostvarenje navedenog prava nije od značaja da li je reč o licu koje je pre postavljenja na položaj bilo u radnom odnosu u opštinskoj upravi ili van opštinske uprave.

Sistem lokalne samouprave

Da li zaposleni u jedinici lokalne samouprave ostvaruje pravo na isplatu jubilarne nagrade i za godine rada u ustanovi kulture čiji je osnivač jedinica lokalne samouprave koja je poslodavac zaposlenom?


Članom 50. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave je propisano: 

“Zaposleni ima pravo na jubilarnu novčanu nagradu u visini prosečne mesečne zarade bez poreza i doprinosa po zaposlenom u Republici Srbiji prema objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike, za poslednji mesec u prethodnoj kalendarskoj godini u odnosu na kalendarsku godinu u kojoj se jubilarna nagrada ostvaruje, s tim što se visina novčane nagrade uvećava za 30% i to:

1) Za 10 godina rada u radnom odnosu - u visini mesečne prosečne zarade bez poreza i doprinosa,

2) Za 20 godina rada u radnom odnosu - u visini novčane nagrade iz tačke 1) ovog stava uvećane za 30%,

3) Za 30 godina rada u radnom odnosu - u visini novčane nagrade iz tačke 2) ovog stava uvećane za 30%,

4) Za 35 godina rada u radnom odnosu - u visini novčane nagrade iz tačke 3) ovog stava uvećane za 30%,

5) Za 40 godina rada u radnom odnosu - u visini novčane nagrade iz tačke 4) ovog stava uvećane za 30%.

Zaposleni ostvaruje pravo na jubilarnu nagradu za navršenih 10, 20, 30, 35 i 40 godina rada provedenih u radnom odnosu u državnom organu, organu autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave, bez obzira na to u kom organu je zaposleni ostvarivao prava iz radnog odnosa. 

U slučaju da je poslodavac preuzeo poslove i zaposlene od drugog poslodavca kao uslov za ostvarivanje prava na jubilarnu nagradu računaju se i godine rada u radnom odnosu kod prethodnog poslodavca.

Jubilarna nagrada se isplaćuje u roku od 30 dana od dana ostvarivanja ovog prava

Zaposleni ima pravo na jubilarnu nagradu kod poslodavca, ako to pravo u kalendarskoj godini nije ostvario u drugom državnom organu, organu autonomne pokrajine ili jedinice lokalne samouprave u kojem je radio pre rada kod poslednjeg poslodavca.

Pravo iz stava 1. ovog člana, ostvaruju svi zaposleni koji počev od 22. marta 2019. godine navršavaju 10, 20, 30, 35 i 40 godina rada u radnom odnosu u skladu sa ovim članom”.

S obzirom da ustanova kulture nije organ jedinice lokalne samouprave, zaposleni neće ostvariti pravo na jubilarnu nagradu za godine rada provedene u toj ustanovi.