Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeDa li LPA ima pravo da u skladu sa čl. 45. ZPPPA zahteva od upravnika stambenih zajednica da pruže sve raspoložive informacije u vezi vlasnika stanova - imaoca prava svojine, neophodne poreskom organu za utvrđivanje poreske obaveze?
Stambenu zajednicu prema Zakonu o stanovanju i održavanju zgrada, čine svi vlasnici posebnih delova stambene, odnosno stambeno-poslovne zgrade. Stambena zajednica ima status pravnog lica i upisuje se u Registar stambenih zajednica. Stambena zajednica ima matični broj, PIB i tekući račun.
Registar stambenih zajednica vodi jedinica lokalne samouprave. Sadržina Registra propisana je članom 20. Zakona o stanovanju i održavanju zgrada.
Zakonom o poreskom postupku i poreskoj administraciji (ZPPPA), članom 45. uređeno je davanje informacija Poreskoj upravi od strane poreskog obveznika i drugih lica, privrednih subjekata, banaka, državnih organa i organizacija, organa teritorijalne autonomije i lokalne samouprave da, u razumnom roku, pruže raspoložive informacije, kao i podatke od značaja za preduzimanje aktivnosti iz delokruga nadležnosti Poreske uprave.
Takođe, članom 159b. ZPPPA propisano je da su državni organi i organizacije, organi teritorijalne autonomije i lokalne samouprave, javna preduzeća i pravna i fizička lica kojima su poverena javna ovlašćenja - dužni da na zahtev organa jedinice lokalne samouprave, u roku od 30 dana od dana prijema zahteva, dostave podatke kojima raspolažu vršeći poslove iz svoje nadležnosti, a koji su od značaja za utvrđivanje, kontrolu i naplatu izvornih prihoda jedinice lokalne samouprave na koje se primenjuje ovaj zakon.
Prema navedenom, smatramo da LPA ima pravo da se obrati organizacionom delu jedinice lokalne samouprave koji vodi Registar stambenih zajednica, za dostavljanje raspoloživih podataka koji su potrebni za utvrđivanje obaveze po osnovu izvornih javnih prihoda.
Šta je potrebno od dokumentacije da bi to bilo ispravno za knjiženje i uvođenje u osnovna sredstva, i da bi mogla da se obračunava amortizacija?
Finansijska dokumentacija, odnosno prijem računa i plaćanje istog, nije osnov za knjigovodsveno preknjižavanje sa konta „u pripremi“ na konta „u upotrebi“.
Poželjno je da direktni budžetski korisnik – nosilac investicionog ulaganja, dostavi odeljenju nadležnom za poslove finansija, akt (odluka, zahtev, nalog) sa potrebnom dokumentacijom, za knjigovodstveno evidentiranje, odnosno za prenos sredstava iz pripreme u osnovno sredstvo u upotrebi. Istovremeno, potrebno je odrediti i lice koje isto duži tj. koje je odgovorno za to sredstvo.
Najstrožije posmatrano, knjiženje u osnovna sredstva se vrši tek kada se dobije upotrebna dozvola, odnosno “preknjižavanju” treba da prethodi dobijanje upotrebne dozvole. Do tada, svi troškovi u vezi sa izgradnjom i stavljanjem u funkciju (dobijanje građevinske dozvole, izgradnja, dobijanje upotrebne dozvole) - se knjiže i dodaju u investicionu vrednost po kojoj se osnovno sredstvo, prebacuje u evidenciju osnovnih sredstava.
U praksi u Srbiji, veliki je broj situacija u kojima je objekat fakticki u upotrebi bez upotrebne dozvole, a da je pri tome na takvom objektu već nastala potreba za dodatnim investicionim ulaganjem i sl. Prema nalazima Državne revizorske institucije (DRI) kod pojedinih lokalnih samouprava, može se zaključiti da se naglasak stavlja na faktičko stanje, bez posebnog osvrta na postojanje upotrebne dozvole, te DRI ukazuje da je nepravilno da se u statusu “u pripemi” vode objekti koji su faktički “u upotrebi”, odnosno bi da takve objekte trebalo prebaciti na konta “u upotrebi”.
Ne zanemarujući prethodno izneti stav da je najpravilnije da se knjiženje u osnovna sredstva vrši po dobijanju upotrebne dozvole, ukazujemo da bi manje rigidan pristup mogao da podrazumeva sledeće:
Ovom prilikom ukazujemo i na sledeće: ukoliko u poslovnim knjigama postoje brojne nepokretnosti koje se neopravdano dugo vode kao sredstva „u pripremi“, potrebno je da popisna komisija utvrdi status tih nepokretnosti (stepen dovršenosti, da li stepen dovršenosti investicija odgovara stepenu dovršenosti po privremenim obračunskim situacijama, da li je investitor, a zatim nadzor, pravilno overio obračunske situacije, da li su plaćanja po ovim obračunima pravilno izvršena i sl.) i mere za rešavanje statusa ovih nepokretnosti.
Pojedine LS se postavljaju tako da osnovna sredstva iz pripreme - „prevode“ u osnovna sredstva u upotrebi upravo na osnovu godišnjeg popisa imovine i obaveza.
Godišnji popis imovine i obaveza regulisani su Zakonom o računovodstvu („Sl. glasnik RS”, br. 62/13, 30/18 i 73/19), Pravilnikom o načinu i rokovima vršenja popisa imovine i obaveza korisnika budžetskih sredstava Republike Srbije i usklađivanja knjigovodstvenog stanja sa stvarnim stanjem („Sl. glasnik RS”, br. 33/15 i 101/18). Prilikom popisa, potrebno je da budžetski korisnici isti vrše i u skladu sa Uredbom o evidenciji nepokretnosti (Sl. glasnik RS, br. 70/14,19/15, 83/15 i 13/17).
Cilj popisa je usklađivanje knjigovodstvenog i stvarnog stanja, odnosno svođenje stanja u knjigama na stvarno stanje. Postupak koji se praktikuje je sledeći:
U javnoj ustanovi kulture je izvršena sistematizacija (usklađivanje sa novom uredbom o katalogu radnih mesta). Jedan od radnika ima mirovanje radnog odnosa po osnovu postavljenja na funkciju. Da li radnik koji ima mirovanje radnog odnosa može da potpiše ponuđeni aneks ugovora o radu, ili mora da se sačeka do njegovog povratka? Radnika kome miruju prava i obaveze menja drugi radnik, da li njemu da se ponudi novi aneks ugovora o radu, ili je to nemoguće jer je on na zameni umesto radnika kome miruju prava i obaveze, pa shodno tome ni radnik na zameni ne može da potpiše novi aneks ugovora o radu ako to ne učini radnik koga on menja?
Članom 79. stav 1. tačka 4) Zakona o radu predviđeno je da zaposlenom miruju prava i obaveze koje se stiču na radu i po osnovu rada, osim prava i obaveza za koje je zakonom, opštim aktom, odnosno ugovorom o radu drugačije određeno, ako odsustvuje sa rada zbog izbora, odnosno imenovanja na funkciju u državnom organu, sindikatu, političkoj organizaciji ili drugu javnu funkciju čije vršenje zahteva da privremeno prestane da radi kod poslodavca.
Za vreme mirovanja radni odnos traje, ali prava i obaveze iz radnog odnosa se ne ostvaruju sve dok ne prestanu razlozi za mirovanje. U tom smislu, poslodavac zaposlenom može ponuditi aneks ugovora tek nakon što se zaposleni vrati kod poslodavca kod koga su mu mirovala prava iz radnog odnosa.
Što se zaposlenog koji obavlja poslove na određeno vreme tiče, njemu se može odmah ponuditi aneks ugovora o radu.
Ako službenik bude privremeno premešten,“pri čemu zadržava sva prava na svom radnom mestu“, da li to podrazumeva da će službenik u tom periodu obavljati poslove na koje je privremeno premešten, ali i poslove svog „prvobitnog“ radnog mesta, na koje je i raspoređen po sistematizaciji?
Ne, to nije slučaj. Službenik će u tom slučaju obavljati samo poslove mesta na koje je privremeno premešten, a zadržati prava sa svog radnog mesta u smislu zvanja, plate i ostalo.
Da li na izbornoj listi od 16 kandidata, 16-ti kandidat mora da bude žena?
Član 20. stav 3. Zakona o lokalnim izborima predviđa da na izbornoj listi mora biti 40% manje zastupljenog pola. Među svakih pet kandidata po redosledu na listi (prvih pet mesta, drugih pet mesta i tako do kraja liste) mora biti najmanje po dva kandidata - pripadnika onog pola koji je manje zastupljen na listi.
Ukoliko se podnosi izborna lista sa 16 kandidata i ukoliko je po 2 predstavnika manje zastupljenog pola u svakih 5, šesnaesti na listi mora biti pripadnik manje zastupljenog pola, jer samo tako prelazi 40%.