Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeČlanom 189. stav 1. tačka 5. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja propisano je da se u budžetu jedinice lokalne samouprave, između ostalog, obezbeđuju sredstva za prevoz, smeštaj i ishranu dece i učenika sa smetnjama u razvoju i invaliditetom i njihovih pratilaca, bez obzira na udaljenost mesta stanovanja od škole. Da li se navedena odbredba odnosi i na učenike srednjih škola, odnosno, da li je jedinica lokalne samouprave dužna da obezbedu sredstva za prevoz, smeštaj i ishranu dece i učenika sa smetnjama u razvoju i invaliditetom i njihovih pratilaca, bez obzira na udaljenost mesta stanovanja od škole, i za učenike srednjih škola?
U Zakonu o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja termin „deca“ se odnosi na decu različitog uzrasta koja su uključena u predškolsko obrazovanje i vaspitanje, dok se termin „učenik/učenici“ odnosi na učenike koji pohađaju osnovno obrazovanje i vaspitanje i na učenike koji pohađaju srednje obrazovanje i vaspitanje.
Iz ovoga proizilazi da se navedena odredba odnosi i na redovne učenike srednjih škola, odnosno da je jedinica lokalne samouprave dužna da obezbedi sredstva za prevoz, smeštaj i ishranu učenika sa smetnjama u razvoju i invaliditetom i njihovih pratilaca, bez obzira na udaljenost mesta stanovanja od škole i za učenike koji pohađaju srednje obrazovanje i vaspitanje
Zaposlen sam u ustanovi kulture, ali i fudbalski sam trener. Pojavila mi se mogućnost da kao trener budem u stručnom štabu jedne naša reprezentativne selekcije. Medjutim kolektivnim ugovorom za ustanove kulture nije predvidjena mogućnost da dobijem plaćeno odsustvo tokom reprezentativnih priprema i takmičenja, dok u kolektivnom ugovoru jedinica lokalne samouprave je to definisano i članovi reprezentativnih slekcija imaju do 45 dana pravo godišnjeg iskusva. Da li može direktor ustanove da mi da plaćeno odustvo po ovom pitanju, i ako može na koji zakon, ili odredbu treda da se pozove??
Odredbe Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave ne mogu se primenjivati na zaposlene u ustanovama kulture, jer prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa zaposlenih u ustanovama kulture čiji je osnivač Republika Srbija, autonomna pokrajina i jedinica lokalne samouprave su uređeni Posebnim kolektivnim ugovorom za ustanove kulture čiji je osnivač Republika Srbija, autonomna pokrajina i jedinica lokalne samouprave ("Sl. glasnik RS", br. 3/2022 i 114/2023), bez obzira što je jedinica lokalne samouprave osnivač te ustanove.
Iako pravo na plaćeno odsustvo radi učešća na međunarodnim sportskim takmičenjima u svojstvu člana reprezentacije Republike Srbije za vreme boravka reprezentacije, kao i za vreme pripreme te reprezentacije nije predviđeno posebnim kolektivnim ugovorom za ustanove kulture, upućujemo na član 2. tog ugovora koji kaže da se kolektivnim ugovorom kod poslodavca mogu da se utvrde veća prava i povoljniji uslovi rada od prava i uslova koji su utvrđeni ovim ugovorom, u skladu sa zakonom.
S obzirom da je Posebnim kolektivnim ugovorom za zaposlene u osnovnim i srednjim školama i domovima učenika propisano članom 29. st.1 tačka 2. da je poslodavac dužan da zaposlenom po osnovu solidarnosti isplati pomoć u slučaju nabavke medicinko tehničkih pomagala i aparata za rehabilitaciju zaposlenog ili člana njegove uže porodice , kao i stavom 3. istog člana da se navedeno pravo priznaje u skladu sa Pravilnikom o medicinsko tehničkim pomagalima ukoliko pravo nije ostvareno u skladu sa drugim propisima iz oblasti obaveznog socijalnog osiguranja, boračko invalidske zaštite i drugim propisima. Da li se navedeni stav 3. može protumačiti tako da su zaposleni dužni da donesu potvrdu iz RFZO da pred tim organom ne mogu da ostvare navedeno pravo , ili je dovoljna samo potvrda da do tog momenta nisu ostvarili pravo? Konkretno, da li bi zaposleni trebali da se upućuju da navedeno pravo pokušaju da ostvare prvo kod RFZO, pa tek ako tamo budu odbijeni da podnesu zahtev svom poslodavcu, odnosno školi ? ( pod medicinsko tehničkim pomagalima u konkretnom slučaju imamo naočare koje su propisane gore pomenutim Pravilnikom o medicinsko tehničkim pomagalima)
Formulacija „ukoliko pravo nije ostvareno u skladu sa drugim propisima“ iz člana 29. stav 3. Posebniog kolektivnog ugovora za zaposlene u osnovnim i srednjim školama i domovima učenika ne znači „ukoliko je pravo odbijeno“, niti „ukoliko je prethodno traženo i nije priznato“, već isključivo konstatuje činjenicu neostvarenosti prava. Dakle, iz samog teksta ne proizlazi obaveza prethodnog obraćanja RFZO.
S druge strane, posebni kolektivni ugovor predstavlja samostalan izvor prava iz rada, koji između ostalog, uređuje solidarnu pomoć, a ne pravo iz obaveznog zdravstvenog osiguranja. Solidarna pomoć nije supsidijarno pravo u formalnom smislu, već pravo koje se ne može kumulirati sa istim pravom po drugom osnovu. Posebni kolektivni ugovor samo sprečava duplo ostvarivanje istog prava, ali ne uvodi proceduru prethodnog iscrpljivanja prava kod RFZO.
Svrha člana 29. Posebnog kolektivnog ugovora je da se zaposlenom olakša nabavka pomagala kroz brzu i dostupnu solidarnu pomoć. Uvođenje obaveze da zaposleni prvo ide kod RFZO, čeka postupak, pribavlja formalno odbijanje, bilo bi suprotno svrsi solidarnosti, naročito kod pomagala kao što su naočare, gde je pravo kod RFZO često delimično, ograničeno po vrednosti, vezano za stroge medicinske indikacije.
Prema praksi i opštim pravnim načelima, u radnom pravu važi načelo povoljnijeg tumačenja prava zaposlenog, kao i zabrane uvođenja dodatnih uslova koji nisu izričito propisani. Poseban kolektivni ugovor ne sadrži izričitu obavezu dostavljanja potvrde RFZO o odbijanju prava, niti propisuje da je prethodni postupak kod RFZO uslov za ostvarivanje solidarnosti. Poslodavac (škola) nema pravni osnov da takav uslov samostalno uvodi.
Dakle, u konkretnom slučaju zaposleni ne moraju da donesu potvrdu RFZO da ne mogu da ostvare pravo, već je dovoljno da dostave izjavu ili dokaz da do tog momenta nisu ostvarili pravo na isto pomagalo po drugim propisima. PKU ne zahteva potvrdu o odbijanju, već neostvarivanje prava. Takođe, zaposleni nisu dužni da prethodno pokreću postupak pred RFZO i ne mogu biti uskraćeni za solidarnu pomoć zato što nisu tražili pravo po drugom osnovu. Takvo postupanje poslodavca nema uporište u Posebnom kolektivnom ugovoru i predstavljalo bi neopravdano otežavanje ostvarivanja prava iz rada.
Na osnovu napred navedenog, mišljenje Stručne službe SKGO je da u skladu sa članom 29. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u osnovnim i srednjim školama i domovima učenika, zaposleni nisu dužni da prethodno pokušaju ostvarivanje prava na medicinsko-tehnička pomagala kod RFZO, niti da dostavljaju potvrdu o odbijanju tog prava. Dovoljno je da pravo nije ostvareno po drugim propisima do momenta podnošenja zahteva poslodavcu. Uvođenje obaveze prethodnog obraćanja RFZO ne proizlazi iz PKU i nije pravno osnovano, posebno u slučaju nabavke naočara kao medicinsko-tehničkog pomagala.
Ukoliko se jednom sportskom udruženju uplati novac po osnovu Javnog konkursa na namenski tekući račun kod Uprave za trezor npr. aprila meseca da li su prilikom pravdanja troškova prihvatljivi računi pre dana uplate (nastali između dana raspisivanja konkursa i dana uplate?
U skladu sa Zakonom o sportu, čl. 138, važi shodna primena na lokalne samouprave - odredbe zakona i podzakonskih akata donetih na osnovu ovog zakona, a kojima se uređuje način odobrenja, finansiranja programa i projekata kojima se ostvaruje opšti interes u oblasti sporta, kao i njihov ugovorni režim, praćenje/kontrola realizacije, izveštavanje, zaključenje ugovora, kao i obaveze vraćanja dobijenih sredstava itd. U tom smislu, i dalje/bliže uređivanje ovih pitanja aktima lokalne samouprave mora biti u skladu sa Zakonom i interpretiraju se na taj način.
Čl. 118. stav 7. propisuje postojanje finansijskog plana za realizaciju programa, odnosno projekta, i uređuje opravdane direktne i indirektne troškove. Članom 122. uređeno je ugovaranje sa nosiocem odobrenog programa ili projekta, a u čl. 121. stav 6. propisuje se da je nosilac programa obavezan da pre zaključenja ugovora o realizovanju programa uskladi plan realizacije programa sa visinom dodeljenih sredstava.
Ove odredbe, po pravilu, prenose se i dalje razrađuju aktima lokalnih samouprava (uglavnom Pravilnicima o postupku odobravanja programa/projekata u oblasti sporta). Važnost ugovora podvlačimo i kao pravni osnov za prenos/uplatu sredstava, koje može biti uređeno jednokratno ili u ratama, ali se ne može izvršavati pre zaključenja ugovora.
U skladu sa navedenim, finansijski planovi i planovi realizacije (vremenski plan upotrebe sredstava) čine sastavni deo ugovora o (su)finansiranju u oblasti sporta i mogu se odnositi samo na one aktivnosti odnosno planirane rashode/troškove koji ulaze u obuhvat odobrenog programa/projekta i po svrsi i po vremenskom trajanju. U tom smislu, kao opravdani/prihvatljivi mogu se smatrati samo troškovi nastali u skladu sa aktivnostima preduzetim u periodu trajanja programa/projekta, dakle u periodu važenja ugovora. Za potrebe pravdanja troškova ne mogu se smatrati prihvatljivim računi izdati pre početka realizacije ugovora (bez obzira na trenutak raspisivanja konkursa, pa čak i ukoliko je po konkursu završen odabir i objavljena odluka o dodeli sredstava - relevantan je samo period realizacije u skladu sa ugovorom).
Da li je , u skladu sa cl. 189 zOSOV, jedinica loklne samouprave obavezna da finansira meru dodatne podrške detetu i učeniku, u skladu sa mišljenjem Interresorne komisije, mera iz člana 4 sav 2 Pravilnika o dodatnoj obrazovnoj, zdravstvenoj I socijalnoj podrsci..... Predložena je mera obezbedjivanje neurološke stolice , odnosno sedista za invalidska kolica u skladu sa uzrastom deteta (ovo pomagalo se mora uvesti iz Nemačke) koje će dete koristiti u školi. IRK nije precizirala proizvodjača pomagala, ali roditelji zahtevaju odredjenu vrstu pomagala koje se nabavlja iz uvoza. Napominjemo da deca sa istim ili sličnim potrebama koriste invalidska kolica za pohadjanje nastave
Članom 189. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja ("Sl. glasnik RS", br. 88/2017, 27/2018 - dr. zakon, 10/2019, 27/2018 - dr. zakon, 6/2020, 129/2021, 92/2023 i 19/2025), stav 1. tačka 2) propisano je da se iz budžeta jedinice lokalne smouprave obezbeđuju sredstva za “ostvarivanje dodatne podrške detetu i učeniku
u skladu sa mišljenjem Interresorne komisije, osim onih za koje se sredstva obezbeđuju u budžetu Republike Srbije”. U Pravilniku o medicinsko-tehničkim pomagalima koja se obezbeđuju iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja ("Sl. glasnik RS", br. 5/2020, 42/2020, 133/2020, 18/2022, 36/2022, 127/2022, 3/2023, 93/2023, 112/2023 i 18/2024), na listi pomagala nije navedena neurološka stolica, a ovo pomagalo ne poseduju ni novoosnovani resursni centri. Iz ovoga sledi da se ovakvo pomagalo ne finansira iz republičkog budžeta, te da je za nabavku neurološke stolice potrebna direktno primeniti član 189. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja. Drugi deo Vašeg pitanja se odnosi na ekspertsku procenu i izbor odgovarajućeg pomagala za ovog učenka. U tom smislu, važno je da se uradi ovakva procena kako bi potrebno pomagalo u potpunosti odgovaralo potrebama učenika. Pretpostavljamo da će stručnjak da navede vrstu i sve tehničke karakteristike pomagala, kao i da će u ovom postupku procene učestvovati i roditelji koji najbolje poznaju potrebe i funkcionalnost deteta.