Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeDa li zaposleni na poslovima javnih nabavki imaju pravo na uvećanje kojeficijenta po osnovu Uredbe o kojeficijentima za obračun i isplatu plana imenovanih i postavljenih lica i zaposlenih u državnim organima? Na osnovu člana 5. Uredbe predviđeno je da zaposleni koji radi na pripremi i izvršenju budžeta ili finansijskog plana, vođenju poslovnih knjiga i sastavljanju računovodstvenih izveštaja ima pravo na uvećanje kojeficijenta - najviše do 10%. Zaposleni na poslovima javnih nabavki uključeni su u pripremu Odluke o budžetu u izradu finansijskih planova, učestvuju u kontiranju s obzirom na predmet nabake, učestvuju u izradi završnog računa.
Uredbom o koeficijentima za obračun i isplatu plata imenovanih i postavljenih lica i zaposlenih u državnim organima ("Sl. glasnik RS", br. 44/2008 - prečišćen tekst, 2/2012, 113/2017 - dr. zakon, 23/2018, 95/2018 - dr. zakon, 86/2019 - dr. zakon, 157/2020 - dr. zakon i 123/2021 - dr. zakon), članom 4. i 5. predviđeni su, između ostalog, osnovni i dodatni koeficijenti za svako zvanje. Dodatno, ovako utvrđeni koeficijenti mogu se uvećati u sledećim slučajevima (član 5. stav 2 Uredbe):
imenovanom i postavljenom licu - najviše do 30%;
zaposlenom koji koordinira najsloženije aktivnosti - najviše do 10%, s tim da ovaj broj zaposlenih ne može preći 2% od ukupnog broja zaposlenih;
zaposlenom koji rukovodi unutrašnjom organizacionom jedinicom - 10%;
zaposlenom koji radi na pripremi i izvršenju budžeta ili finansijskog plana, vođenju poslovnih knjiga i sastavljanju računovodstvenih izveštaja - najviše do 10%.
zaposlenom na poslovima komunalnog policajca - 10%;
zaposlenom na poslovima budžetske inspekcije - najviše do 10%;
zaposlenom koji radi na poslovima inspekcijskog terenskog nadzora u neposrednom kontaktu sa subjektima nadzora - najviše do 20%.
Što se tiče dodatnog uvećanja zaposlenom koji radi na pripremi i izvršenju budžeta ili finansijskog plana, vođenju poslovnih knjiga i sastavljanju računovodstvenih izveštaja smatramo da se ovo uvećanje može primeniti u slučajevima kada je zaposlenom konkretno u opisu posla nešto od navedenih poslova. U ovom konkretnom slučaju smatramo da se uvećanje ne može primeniti ukoliko službenik ima u opisu posla samo poslove u vezi sa javnim nabavkama.
Ukoliko se zapošljava lice na određeno vreme radi zamene odsutne zaposlene i radi povećanog obima posla da li se sprovodi provera kompetencija?
Zakonom o zaposlenima u autonomonim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave ("Sl. glasnik RS", br. 21/2016, 113/2017, 95/2018, 114/2021, 92/2023, 113/2017 - dr. zakon, 95/2018 - dr. zakon, 86/2019 - dr. zakon, 157/2020 - dr. zakon, 123/2021 - dr. zakon i 92/2023), kao ni Uredbom o sprovođenju internog i javnog konkursa za popunjavanje radnih mesta u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave ("Sl. glasnik RS", br. 107/2023) nije predviđeno da se vrši provera kompetencija za lica koja zasnivaju radni odnos na određeno vreme radi zamene odsutnog zaposlenog ili u slučaju povećanog obima posla.
Ako je zaposleni u gradskoj opštini napredovao i dobio zvanje samostalni savetnik, da li se rešenjem o premeštaju na drugo radno mesto može zaposlenom ukinuti zvanje i da se zaposleni vrati u zvanje savetnika?
U skladu sa članom 32. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave ("Sl. glasnik RS", br. 21/2016, 113/2017, 95/2018, 114/2021, 92/2023, 113/2017 - dr. zakon, 95/2018 - dr. zakon, 86/2019 - dr. zakon, 157/2020 - dr. zakon, 123/2021 - dr. zakon i 92/2023) službenik je dužan da prihvati odgovarajuće radno mesto na koje je prema odredbama ovog zakona trajno ili privremeno premešten. Dalje, članom 112. istog zakona predviđeno je da službenik može, zbog potrebe rada, da bude trajno ili privremeno premešten na drugo odgovarajuće radno mesto. Za premeštaj službenika zbog potrebe rada nije potrebna njegova saglasnost.
Pod odgovarajućim radnim mestom smatra se ono radno mesto čiji se poslovi rade u istom zvanju kao poslovi radnog mesta sa koga se službenik premešta i za koje službenik ispunjava sve uslove (član 113).
Član 168. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave uredio je donošenje novog Pravilnika i promena Pravilnika.
U slučaju donošenja novog pravilnika propisano je da se svi službenici raspoređuju na odgovarajuća radna mesta u istom zvanju.
Ako novim pravilnikom neka radna mesta budu ukinuta ili broj službenika smanjen, prekobrojni službenici raspoređuju se na druga odgovarajuća radna mesta u istom zvanju, a prednost imaju oni sa boljim ocenama u poslednja tri uzastopna ocenjivanja.
U slučaju promene pravilnika, ako neka radna mesta budu ukinuta ili broj službenika smanjen, prekobrojni službenici premeštaju se na druga odgovarajuća radna mesta u istom zvanju, a prednost imaju oni sa boljim ocenama u poslednja tri uzastopna ocenjivanja.
Ako odgovarajuće radno mesto ne postoji, u slučaju donošenja novog, odnosno promene pravilnika, prekobrojni službenik može, uz njegovu saglasnost, biti raspoređen, odnosno premešten na niže radno mesto koje odgovara njegovoj vrsti i stepenu stručne spreme, odnosno obrazovanja, a ako takvo radno mesto ne postoji, postaje neraspoređen.
Ako se službenik iz stava 4. ovog člana ne saglasi sa raspoređivanjem, odnosno premeštajem rukovodilac donosi rešenje o prestanku radnog odnosa.
Službeniku prestaje radni odnos danom konačnosti rešenja o prestanku radnog odnosa.
Žalba ne odlaže izvršenje rešenja o raspoređivanju, odnosno premeštaju i rešenja kojim se utvrđuje da je službenik neraspoređen.
U slučaju donošenja novog, odnosno izmene pravilnika, službenik može biti raspoređen, odnosno premešten na radno mesto u neposredno višem zvanju ako ispunjava uslove za napredovanje iz člana 133e ovog zakona i druge uslove za rad na tom radnom mestu.
U postupku pripreme pravilnika, poslodavac pribavlja mišljenje reprezentativnog sindikata.
U slučaju donošenja novog pravilnika ili njegove izmene, a pre raspoređivanja ili premeštaja službenika na odgovarajuća radna mesta, može se sprovesti prethodna provera stručne osposobljenosti, znanja i veština.
Dakle, raspoređivanje službenika u niže zvanje od utvrđenog moguće je u slučaju i na način propisan članom 168. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave, odnosno u postpuku donošenja novog ili promene pravilnika o sistematizaciji.
Druga mogućnost data je u članu 114a istog zakona, u kome se kaže da da službenik može, u skladu sa potrebama i organizacijom rada organa, na svoj zahtev da bude trajno premešten na radno mesto čiji se poslovi rade u nižem zvanju od poslova radnog mesta sa kojeg se službenik premešta, ako ispunjava uslove za rad na tom radnom mestu i poseduje potrebne kompetencije. Službenik u tom slučaju ostvaruje pravo na platu radnog mesta na koje je premešten.
Radni odnos na nedređeno vreme je zasnovan 15. jula 2023. i rešenjem je određen srazmeran broj dana godišnjeg odmora, za period od jula do kraja decembra 2023. Da li zaposleni ima pravo na srazmeran godišnji odmor za period od januara do 1. jula 2024. s obzirom da se rešenja za godišnji odmor rade u julu za 2024. godinu i taj odmor se koristi do kraja juna 2025. godine?
Član 68. Zakona o radu ("Sl. glasnik RS", br. 24/2005, 61/2005, 54/2009, 32/2013, 75/2014, 13/2017 - odluka US, 113/2017 i 95/2018 - autentično tumačenje) u stavu 2. kaže da zaposleni stiče pravo na korišćenje godišnjeg odmora u kalendarskoj godini posle mesec dana neprekidnog rada od dana zasnivanja radnog odnosa kod poslodavca, a u stavu 3. definiše neprekidni rad i kaže da se pod neprekidnim radom smatra i vreme privremene sprečenosti za rad u smislu propisa o zdravstvenom osiguranju i odsustva sa rada uz naknadu zarade.
Dalje se u članu 69. istog zakona kaže da u svakoj kalendarskoj godini zaposleni ima pravo na godišnji odmor u trajanju utvrđenom opštim aktom i ugovorom o radu, a najmanje 20 radnih dana. Dužina godišnjeg odmora utvrđuje se tako što se zakonski minimum od 20 radnih dana uvećava po osnovu doprinosa na radu, uslova rada, radnog iskustva, stručne spreme zaposlenog i drugih kriterijuma utvrđenih opštim aktom ili ugovorom o radu.
Članom 71. istog zakona predviđeno je da zaposleni ima pravo na dvanaestinu godišnjeg odmora iz člana 69. ovog zakona (srazmerni deo) za svaki mesec dana rada u kalendarskoj godini u kojoj je zasnovao radni odnos ili u kojoj mu prestaje radni odnos.
Dakle, u ovom konkretnom slučaju utvrđen je srazmerni godišnji odmor za 2023. godinu s obzirom da je zaposleni zasnovao radni odnos na neodređeno vreme u julu 2023. godine i imajući u vidu da se godišnji odmor utvrđuje za kalendarsku godinu. Pogrešna je pretpostavka da je kalendarska godina od jula 2023. do jula 2024. godine, jer je kalendarska godina uvek od 1. januara do 31. decembra. Kako je zaposleni zasnovao radni odnos na neodređeno vreme, pretpostavka je da će raditi tokom cele 2024. godine i godišnji odmor će mu se utvrditi za celokupnu 2024. godinu. Ovde je bez uticaja trenutak kada organ JLS uobičajeno utvrđuje godišnji odmor i donosi rešenje o pravu na godišnji odmor i to ne znači da je zaposleni uskraćen za godišnji odmor za period od 1. januara do dana donošenja rešenja o godišnjem odmoru za tu kalendarsku godinu. Član 73. Zakona o radu kaže da se godišnji odmor koristi jednokratno ili u dva ili više delova i da ako zaposleni koristi godišnji odmor u delovima, prvi deo koristi u trajanju od najmanje dve radne nedelje neprekidno u toku kalendarske godine (što može biti u skladu sa planom korišćenja godišnjeg odmora ili van plana korišćenja godišnjeg odmora na zahtev zaposlenog u dogovoru sa poslodavcem), a ostatak najkasnije do 30. juna naredne godine.
U slučaju kada je odbornik osuđen na kaznu zatvora dužu od šest meseci, a u članu 67. Zakona o lokalnim izborima („Službeni glasnik RS“, br. 14/22) u stavu 1. tački 6), nije navedeno da kazna mora biti bezuslovna, da li Skupština svojom Odlukom treba da konstatuje prestanak mandata odbornika u skladu sa članom 67. stav 1. tačka 6. Zakona o lokalnim izborima i da li odbornik kome treba otvrditi prestanak mandata ima pravo da učestvuje u radu te Skupštine?
U skladu sa članom 67. stav 1. tačka 6) Zakona o lokalnim izborima („Službeni glasnik RS“, broj 14/22 i 35/2024), pre isteka vremena na koje je izabran odborniku prestaje mandat ako je pravnosnažnom sudskom odlukom osuđen na kaznu zatvora u trajanju od najmanje šest meseci.
Ovako formulisana zakonska odredba propisuje pravnu posledicu osude na zatvorsku kaznu pod uslovom da je izrečena u trajanju ne manje od šest meseci i ta pravna posledica ogleda se u prestanku odborničkog mandata.
Međutim, u slučaju koji ste naveli u svom pitanju, kada je odborniku izrečena uslovna osuda, u trajanju od 8 meseci“, odborniku ne prestaje mandat.
Ovo stoga što je članom 94. stav 2. Krivičnog zakonika („Službeni glasnik RS“, br. 85/05, 88/05 - ispravka, 107/05 - ispravka, 72/09, 111/09, 121/12, 104/13, 108/14, 94/16 i 35/19) propisano da „pravne posledice osude ne mogu nastupiti kad je za krivično delo učiniocu izrečena novčana kazna, uslovna osuda, ako ne bude opozvana, sudska opomena ili kad je učinilac oslobođen od kazne“.
Iz navedenog proističe da odborniku na koga se odnosi vaše pitanje nije prestao mandat usled osude koju ste naveli, jer Krivični zakonik izričito zabranjuje da u tom slučaju nastupi pravna posledica iz člana 67. stav 1. tačka 6) Zakona o lokalnim izborima, tako da skupština opštine ne treba da donese odluku iz člana 69. Zakona o lokalnim izborima o konstatovanju prestanka mandata odbornika u pitanju.