Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjePotrebno mišljenje u vezi sa tumačenjem čl. 49. Posebnog kolektivnog ugovora za zapeslene u JLS, gde je predviđeno: „Poslodavac je dužan da obezbedi deci zaposlenog do 15 godina života poklon za Novu godinu – novčanu čestitku u vrednosti do neoporezivog iznosa koji je predviđen zakonom kojim se uređuje porez na dohodak građana, u visini utvrđenoj opštim aktom.“ S tim u vezi, ako u JLS rade supružnici (zaposleni na neodređeno vreme), da li oba supružnika (odnosno roditelja) imaju pravo na poklon za Novu godinu-novčanu čestitku?
S obzirom na to da svaki od roditelja kao zaposleni kod poslodavca, pojedinačno ostvaruje sva prava iz radnog odnosa, mišljenja smo da je svakom detetu (ili deci zaposlenih), u tom slučaju, neophodno obezbediti po dva poklona. Jedino na ovaj način će se staviti u ravnopravan položaj deca bračnih partnera zaposlenih kod istog poslodavca, u odnosu na decu roditelja koji rade kod različitih poslodavaca.
Da li rukovodilac Odeljenja, sa zvanjem samostalni savetnik, ukoliko bude pomeren sa tog mesta, mora zadržati zvanje ili može biti raspoređen u zvanje savetnika?
Po pitanju premeštaja službenika, članom 112. Zakona o zaposlenima u AP i JLS predviđeno je da službenik može, zbog potrebe rada, da bude trajno ili privremeno premešten na drugo odgovarajuće radno mesto. Za premeštaj službenika zbog potrebe rada nije potrebna saglasnost službenika. Službenik na položaju ne može biti premešten. Dalje je članom 113. definisan pojam odgovarajućeg radnog mesta gde se kaže da je odgovarajuće radno mesto ono radno mesto čiji se poslovi rade u istom zvanju kao poslovi radnog mesta sa koga se službenik premešta i za koje službenik ispunjava sve uslove.
Premeštaj može biti trajni i privremeni. Službenik može da bude trajno premešten na drugo odgovarajuće radno mesto, ako to nalažu organizacija ili racionalizacija poslova ili drugi opravdani razlozi. Službenik može da bude privremeno premešten na drugo odgovarajuće radno mesto zbog zamene odsutnog službenika ili povećanog obima posla, pri čemu zadržava sva prava na svom radnom mestu. Žalba ne odlaže izvršenje rešenja. Privremeni premeštaj traje najduže jednu godinu, posle čega službenik ima pravo da se vrati na radno mesto na kome je radio pre premeštaja. Pre premeštaja ili preuzimanja službenika, može se sprovesti prethodna provera stručne osposobljenosti, znanja i veština.
Sa druge strane, članom 168. zakona predviđeno je da se u slučaju donošenja novog pravilnika o sistematizaciji i organizaciji radnih mesta, svi službenici raspoređuju na odgovarajuća radna mesta u istom zvanju. Ako novim pravilnikom neka radna mesta budu ukinuta ili broj službenika smanjen, prekobrojni službenici raspoređuju se na druga odgovarajuća radna mesta u istom zvanju, a prednost imaju oni sa boljim ocenama u poslednja tri uzastopna ocenjivanja.
U slučaju promene pravilnika, ako neka radna mesta budu ukinuta ili broj službenika smanjen, prekobrojni službenici premeštaju se na druga odgovarajuća radna mesta u istom zvanju, a prednost imaju oni sa boljim ocenama u poslednja tri uzastopna ocenjivanja. Ako odgovarajuće radno mesto ne postoji, u slučaju donošenja novog, odnosno promene pravilnika, prekobrojni službenik može, uz svoju saglasnost, biti raspoređen, odnosno premešten na niže radno mesto koje odgovara njegovoj vrsti i stepenu stručne spreme, odnosno obrazovanja, a ako takvo radno mesto ne postoji, postaje neraspoređen. Ako se službenik ne saglasi sa raspoređivanjem na niže radno mesto koje odgovara njegovoj vrsti i stepenu stručne spreme, odnosno obrazovanju, odnosno premeštajem na to mesto, rukovodilac donosi rešenje o prestanku radnog odnosa. Službeniku prestaje radni odnos danom konačnosti rešenja o prestanku radnog odnosa. Žalba ne odlaže izvršenje rešenja o raspoređivanju, odnosno premeštaju i rešenja kojim se utvrđuje da je službenik neraspoređen.
U slučaju donošenja novog, odnosno izmene pravilnika, službenik može biti raspoređen, odnosno premešten na radno mesto u neposredno višem zvanju ako ispunjava uslove za napredovanje iz člana 133e ovog zakona i druge uslove za rad na tom radnom mestu. U postupku pripreme pravilnika, poslodavac pribavlja mišljenje reprezentativnog sindikata. U slučaju donošenja novog pravilnika ili njegove izmene, a pre raspoređivanja ili premeštaja službenika na odgovarajuća radna mesta, može se sprovesti prethodna provera stručne osposobljenosti, znanja i veština.
Da zaključimo, službenik može biti raspoređen u niže zvanje u slučaju donošenja novog pravilnika o sistematizaciji i organizaciji radnih mesta ili promene istog i to kada radno mesto bude ukinuto ili broj službenika smanjen a drugog odgovarajućeg radnog mesta nema te se on raspoređuje na niže radno mesto koje odgovara njegovoj vrsti i stepenu stručne spreme, odnosno stepenu obrazovanja. Za ovaj korak neophodna je saglasnost tog službenika. Ukoliko službenik ne da saglasnost prestaje mu radni odnos danom konačnosti rešenja o prestanku radnog odnosa.
Prilikom računanja mogućeg broja samostalnih savetnika, da li se uzima u obzir 20% od ukupnog broja sistematizovanih radnih mesta službenika i nameštenika ili 20 % od sistematizovanih radnih mesta službenika?
Članom 34. Uredbe o kriterijumima za razvrstavanje radnih mesta i merilima za opis radnih mesta službenika u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave ("Sl. glasnik RS", br. 88/2016) propisano je da pravilnikom o sistematizaciji radnih mesta može biti određeno da na radnim mestima u zvanju višeg savetnika radi najviše do 10% službenika, a u zvanju samostalnog savetnika radi najviše do 20% službenika. Iz ove odredbe Uredbe, a imajući u vidu jedinstvo Pravilnika iz člana 58. Zakona o zaposlenima u AP i JLS, proizilazi da ukupan broj službenika na radnim mestima u zvanjima u Pravilniku jedinice lokalne samouprave, predstavlja osnov za utvrđivanje odgovarajućeg % najviših zvanja. Pri tome, Uredba nije dalje razradila odnos ovih zvanja u pojedinim organima, službama ili organizacijama, odnosno nije navela da navedeni % zvanja mora biti podjednako zastupljen u svakom organu, službi, organizaciji. Stoga smatramo da i ovo pitanje može biti uređeno internim procedurama, odnosno aktima jedinice lokalne samouprave u postupku pripreme predloga Pravilnika. Time se stvara prostor da se jedinicama lokalne samouprave ostavi mogućnost da organi, službe i organizacije koje imaju manje od 10 zaposlenih, ipak sistematizuju jedno radno mesto višeg savetnika ili dva radna mesta samostalnog savetnika ako potrebe tog radnog mesta to zahtevaju, koju mogućnost ne bi imale da je Uredba drugačije definisala ograničenje.
U vezi sa navedenom odredbom Uredbe, mišljenja smo da se % najviših zvanja utvrđuje u odnosu na ukupan broj službenika koji rade na radnim mestima razvrstanim u zvanjima, tako da u ovaj broj ne bi trebali da ulaze nameštenici, službenici na položaju ili funkcioneri, kao i da se broj službenika posmatra u odnosu na ukupan broj izvršilaca na radnim mestima razvrstanim u zvanjima koji je utvrđen u Pravilniku, a ne u odnosu na popunjen broj radnih mesta.
Na koji način je potrebno pribaviti prethodno mišljenje građana radi obrazovanja nove mesne zajednice?
Zakon o lokalnoj samoupravi u članu 73. stav 2. predviđa da „Skupština opštine, odnosno skupština grada, odlučuje uz prethodno pribavljeno mišljenje građana, o obrazovanju, području za koje se obrazuje, promeni područja i ukidanju mesnih zajednica i drugih oblika mesne samouprave“.
Pod „prethodnim pribavljanjem mišljenja građana“ se zapravo podrazumeva sprovođenje referenduma (savetodavni referendum), kako bi se videlo raspoloženje i mišljenje građana u vezi sa planiranom izmenom i dopunom odluke o mesnim zajednicama.
Dakle, pre izmene i dopune Odluke o mesnim zajednicama koja bi dovela do obrazovanja novih mesnih zajednica, odnosno promeni područja ili ukidanju mesnih zajednica i drugih oblika mesne samouprave, neophodno je prethodno sprovesti referendum. Naravno, mišljenje građana koje se pokaže na referendumu nije obavezujuće, ali svakako daje jasnu sliku o tome šta građani misle o datom predlogu.
Da li se radnicima koji su prešli da rade iz ustanove čija je delatnost sportska u ustanovu čija je delatnost iz oblasti kulture (osnivač obe ustanove je isti, a to je opština), imaju pravo na računanje ukupnog minulog rada kod oba poslodavca, ili samo kod trenutnog poslodavca sa kojim imaju zaključen ugovor o radu? Takođe, potrebno je i tumačenje člana 5. Zakona o platama u državnim organima i javnim službama i to, a koji predviđa pod kojoim uslovima zaposlenom pripada dodatak na platu.
Kao što je navedeno u članu 2. Zakona o platama u državnim organima i javnim službama plate izabranih, imenovanih i postavljenih lica i zaposlenih iz člana 1. ovog zakona utvrđuju se na osnovu: osnovice za obračun plata, koeficijenta, dodatka na platu i obaveza koje zaposleni plaća po osnovu poreza i doprinosa za obavezno socijalno osiguranje iz plate, u skladu sa zakonom.
Članom 5. istog zakona predviđeno je, između ostalog, da dodatak na platu pripada zaposlenom za vreme provedeno u radnom odnosu (minuli rad) - u visini od 0,4 % od osnovice, za svaku punu godinu rada ostvarenu u radnom odnosu kod poslodavca, u smislu člana 1. ovog zakona.
Član 1. Zakona o platama u državnim organima i javnim službama predviđa da se plate po ovom zakonu utvrđuju, između ostalih, i za zaposlene u javnim službama koje se finansiraju iz budžeta Republike, autonomne pokrajine i jedinica lokalne samouprave.
S obzirom da i ustanova za sport i ustanova za kulturu čiji je osnivač jedinica lokalne samouprave jesu javne službe u smislu člana 1. Zakona o platama u državnim organima i javnim službama, minuli rad će se računati za ukupan radni staž u ove dve ustanove.