Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeAko projektant sa firmom 1 radi PGD, da li vrsilac tehničke kontrole može da bude supruga koja je vlasnik neke firme 2.
U slučajevima gde postoji potencijalni sukob interesa, bilo bi eventualno moguće primeniti pravnu analogiju sa članom 40. Zakona o opštem upravnom postupku, kojim je propisano da će ovlašćeno službeno lice biti izuzeto ako je sa strankom, zakonskim zastupnikom ili punomoćnikom stranke krvni srodnik u pravoj liniji, a u pobočnoj liniji do četvrtog stepena zaključno, supružnik ili vanbračni partner ili srodnik po tazbini do drugog stepena zaključno, pa i kada je bračna zajednica prestala.
Naime, skladu sa članom 1. Zakona o opštem upravnom postupku “Upravni postupak jeste skup pravila koja državni organi i organizacije, organi i organizacije pokrajinske autonomije i organi i organizacije jedinica lokalne samouprave, ustanove, javna preduzeća, posebni organi preko kojih se ostvaruje regulatorna funkcija i pravna i fizička lica kojima su poverena javna ovlašćenja (u daljem tekstu: organi) primenjuju kada postupaju u upravnim stvarima”.
Molim u vezi pomoći za primenu člana 69. Zakona o planiranju i izgradnji i postupanje nadležnog organa u vezi sa dokazima o rešenim imovinsko-pravnim odnosima na zemljištu u postupku objedinjene procedure. Da li postoji obaveza dostavljanja dokaza o uređenju imovinsko-pravnih odnosa sa vlasnikom parcele za podzemne delove objekta iz člana 69. stav 1. ZPI, kao i za zemljište ispod vodova visokonaponskih dalekovoda i elisa vetroturbina? Uporedno-pravnim pristupom u rešavanju navedenog problema opštine različito tumače: (Šabac, Novi Sad: ukoliko se vod postavlja podzemno (ne izlazi na površinu kat. parcela), u kom slučaju se ne rešavaju imovinsko-pravni odnosi, odnosno nije tražen dokaz o rešenim imovinsko-pravnim odnosima i za istu parcelu se ne pribavlja izvod iz lista nepokretnosti, dok druge opštine traže saglasnosti ili pravo službenosti (neke traže i da je saglasnost ili službenost upisana u list nepokretnosti).
Član 69. Zakona o planiranju i izgradnji predviđa izuzetke od opšteg režima koji važi za izdavanje akata kojima se odobrava izgradnja objekta.
Međutim, ti izuzeci nisu apsolutni, odnosno ne znači da se mogu graditi objekti iz člana 2. stav 1. tač. 5, 16, 17, 35, 37, 49, 53, 59, 73 i 73 Zakona o planiranju i izgradnji bez ikakvog dokaza o rešenim imovinskim odnosima na zemljištu na kojem se izvode radovi, bez obzira da li se radi o nadzemnim ili podzemnim mrežama.
Zakonodavac je u stavu 9. člana 69. Zakona predvideo da se umesto upisanog prava svojine, alternativno mogu priložiti sledeći dokazi o rešenim imovinskim odnosima na zemljištu: ugovor o ustanovljenju prava službenosti ili ugovor o zakupu zemljišta u privatnoj svojini, ugovor o službenosti zaključen sa korisnikom zemljišta koji je imalac javnih ovlašćenja ili rešenje o nepotpunoj eksproprijaciji (službenost prolaza), kao i sudsko rešenje o uspostavljanju službenosti na zemljištu u korist investitora.
Potpuno je svejedno da li se radi o podzemnim ili nadzemnim linijskim objektima, zaštita prava svojine garantovana je Ustavom i pravo svojine se može ograničiti samo u slučaju eksproprijacije kada izgradnja određenog objekta predstavlja javni interes.
U svim drugim slučajevima, investitor ne može graditi bilo kakav objekat na tuđem zemljištu ukoliko prethodno ne reši imovinske odnose sa vlasnikom tog zemljišta.
Ako se radi o izgradnji visokonaponskih dalekovoda, po pravilu Vlada RS treba da donese rešenje o utvrđivanju javnog interesa za izgradnju tih objekata, a potom da se sprovede postupak nepotpune eksproprijacije radi uspostavljanja službenosti na zemljištu koje je zahvaćeno stubovima dalekovoda ili nadzemnim instalacijama – vodovima. Ako su vlasnici zemljišta saglasni sa izgradnjom tih objekata, tada se službenost može uspostaviti i ugovorom, dakle bez sprovođenja postupka nepotpune eksproprijacije i bez utvrđivanja javnog interesa.
Ako se radi o vetroturbinama i ukoliko investitor nije nosilac javnih ovlašćenja, tada se ne može sprovesti postupak eksproprijacije, već se rešavanje imovinskih odnosa vrši putem zaključivanja ugovora ili u sudskom postupku radi uspostavljanja službenosti dokaza.
Upisani vlasnik građevinskog zemljišta i upisani vlasnik stambenog objekta (objekta kao celine) je istovetno privredno društvo. Objekat je ima građevinsku dozvolu. Posebni delovi su prodati fizičkim licima u toku izgradnje. Objekat ima upotrebnu dozvolu, a kupci su upisani vlasnici posebnih delova. U kupoprodajnim ugovorima nema odredbe o objektu kao celini niti o zemljištu na kojem je izgrađen. Da li je osnovan zahtev privrednog društva za utvrđivanje zemljišta za redovnu upotrebu objekta?
Slučaj na koji se odnosi pitanje, ne može biti predmet upravnog postupka pred organom uprave nadležnim za imovinskopravne odnose, a osim toga, investitor izgradnje objekta za koji je dobijena upotrebna dozvola u kojoj zgradi su upisani svi vlasnici posebnih delova, nema pravo na zemljište za redovnu upotrebu zgrade.
U ovom konkretnom slučaju, u skladu sa principom jedinstva nepokretnosti, pravo na utvrđivanje zemljišta za redovnu upotrebnu zgrade pripada shodno članu 105. stav 1. Zakona o planiranju i izgradnji samo vlasnicima posebnih delova zgrade – vlasnicima posebnih fizičkih delova zgrade.
U čijoj nadležnosti je sanacija objekta osnovne ili srednje škole, ako je imalac prava na objektu 1/1 Republika Srbija, odnosno da li se škola za saglasnost i potrebna finansijska sredstva prvo obraća nadležnom ministarstvu ili lokalnoj samoupravi?
Nadležnost za sanaciju objekata osnovnih i srednjih škola u Republici Srbiji zavisi od osnivača škole. Prema Zakonu o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, osnivač može biti Republika Srbija, autonomna pokrajina ili jedinica lokalne samouprave.
U slučaju kada je Republika Srbija osnivač škole, Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja je odgovorno za finansiranje delatnosti ustanove, uključujući i sredstva za investiciono održavanje, odnosno sanaciju objekata.
Međutim, jedinice lokalne samouprave, takođe mogu učestvovati u finansiranju određenih aktivnosti vezanih za škole na njihovoj teritoriji, posebno kada je reč o investicionom održavanju objekata.
Shodno tome, škola bi trebalo da se prvo obrati svom osnivaču, u ovom slučaju Ministarstvu prosvete, nauke i tehnološkog razvoja, radi dobijanja saglasnosti i potrebnih finansijskih sredstava za sanaciju objekta.
Paralelno, preporučuje se da škola kontaktira i lokalnu samoupravu, kako bi istražila mogućnosti dodatnog sufinansiranja ili podrške za planirane radove na sanaciji.
Zakonom o. planiranju i izgradnji članom 146. predviđeno je da .....Postavljanje i uklanjanje manjih montažnih objekata privremenog karaktera na javnim i drugim površinama, balon hala sportske namene, nadstrešnica za sklanjanje ljudi u javnom prevozu, objekata za deponovanje i separaciju rečnih agregata i plovila na vodnom zemljištu, obezbeđuje i uređuje jedinica lokalne samouprave. Stav 2. predviđa da - Manji montažni objekti iz stava 1. ovog člana su: objekti montažno demontažnog tipa, i to isključivo kiosci do 10,5 m2, bašte ugostiteljskih objekata, tezge i drugi pokretni mobilijar koji se postavlja i uklanja na osnovu programa koji donosi jedinica lokalne samouprave na period od najduže deset godina. Odlukom o privremenim objektima opština Prijepolje, definisano je za koje privremen objekte se ne donosi Program gde su, između ostalog, navedene i letnje bašte. U praksi se prilikom primene Odluke pojavio problem, odnosno u Odeljenju za urbanizam smatraju da Odluka – član 28. nije u skladu sa Zakonom sa navedenim članom 146. Zakona i da bi za letnje bašte trebalo doneti program za postavljanje. Pitanje: Ako je članom 146. stavom 1. rečeno da jedinice lokalne samouprave obezbeđuju i uređuju način postavljanja privremenih objekata, a stavom 2. da se postavljanje i uklanjanje vrši na osnovu Programa….da li je dovoljno i u skladu sa Zakonom da Odluka upućuje na to da se za letnje bašte ne donosi Program, s obzirom da zakon kaže da to uređuje jedinica lokalne samouprave. Kod letnjih bašti postoji problem za donošenje programa jer prosto nije moguće predvideti lokacije na kojima će se javiti potreba za postavljanjem letnjih bašti. Uvidom u akta drugih lokalnih samouprava utvrdili smo i da takođe nisu donosili program za letnje bašte već su Odlukama definisali pravila za postavljanje letnjih bašti.
Članom 146. Zakona o planiranju i izgradnji je propisano da postavljanje i uklanjanje manjih montažnih objekata privremenog karaktera na javnim i drugim površinama, balon hala sportske namene, nadstrešnica za sklanjanje ljudi u javnom prevozu, objekata za deponovanje i separaciju rečnih agregata i plovila na vodnom zemljištu, obezbeđuje i uređuje jedinica lokalne samouprave.
Manji montažni objekti iz stava 1. ovog člana su: objekti montažno demontažnog tipa, i to isključivo kiosci do 10,5 m2, bašte ugostiteljskih objekata, tezge i drugi pokretni mobilijar koji se postavlja i uklanja na osnovu programa koji donosi jedinica lokalne samouprave na period od najduže deset godina.
Jedinica lokalne samouprave treba da donese program postavljanja montažnih objekata. U ovom programu mogu biti navedene lokacije na kojima je moguće postavljanje montažnih objekata (uključujući i letnje bašte) pod određenim uslovima.
U prilogu dostavljamo kao primer Program postavljanja letnjih bašti koji je donela skupština grada Kragujevca, a koji vam može poslužiti kao ugledni primerak.