Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeDa li hranitelj ostvaruje pravo na uvećan dečiji dodatak ukoliko dete smešteno u hraniteljsku porodicu ima rešenje o pomoć i nezi drugog lica?
Hranitelj ni na koji način ne može da ostvari pravo na dečiji dodatak, kako u osnovnom tako i u uvećanom iznosu. Naime, ranijim odredbama Zakona o finansijskoj podršci porodici sa decom je postojala mogućnost da hranitelj ostvari pravo na dečiji dodatak, međutim izmenama i dopunama ovog propisa iz 2018. godine, ovakva mogućnost više ne postoji. Zakonodavac je pošao od pretpostavke da, imajući u vidu da se hranitelju isplaćuju naknada za izdržavanje deteta kao i naknada za hranitelja, ostvarivanje prava na dečiji dodatak bi predstavljalo dvostruki javni izdatak po istom osnovu.
Potrebno je tumačenje člana 41. stav 4. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave koji se odnosi na naknadu za dodatno opterećenje, u smislu da li je procenat uvećanja od osnovne plate fiksan ili se obračun radi po satima koliko je trajala zamena?
Članom 41. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave ("Sl. glasnik RS", br. 38/2019 i 55/2020) propisano je sledeće:
„Ako po pismenom nalogu neposrednog rukovodioca zaposleni radi i poslove koji nisu u opisu njegovog radnog mesta zbog privremeno povećanog obima posla ili poslove odsutnog zaposlenog, ima pravo na dodatak za dodatno opterećenje na radu.
U pismenom nalogu se navodi i naziv radnog mesta čije poslove će zaposleni obavljati usled privremenog povećanja obima poslova i razlozi koji su doveli do privremenog povećanja obima posla, odnosno ime zaposlenog koji je odsutan.
Dodatak za prekovremeni rad isključuje dodatak za dodatno opterećenje na radu.
Dodatak za dodatno opterećenje od najmanje 10 radnih dana mesečno iznosi 4% osnovne plate, odnosno 5% osnovne plate ako zaposleni zamenjuje rukovodioca unutrašnje jedinice.
Dodatak za dodatno opterećenje od najmanje 20 radnih dana mesečno iznosi 8% osnovne plate, odnosno 10% osnovne plate ako zaposleni zamenjuje rukovodioca unutrašnje jedinice“.
S obzirom da odredbama Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave nije predviđeno da se obračun za dodatak za dodatno opterećenje na radu vrši po satima, a što je propisano za dodatak za rad noću, dodatak za rad na dan praznika koji nije radni dan, dodatak za prekovremeni rad, to znači da se ovaj obračun vrši, uslovno govoreći, fiksno odnosno za najmanje 10 radnih dana mesečno iznosi 4% osnovne plate (5% osnovne plate ako zaposleni zamenjuje rukovodioca unutrašnje jedinice), a za najmanje 20 radnih dana mesečno iznosi 8% osnovne plate (10% osnovne plate ako zaposleni zamenjuje rukovodioca unutrašnje jedinice).
Zaposleni je zasnovao radni odnos 01.08.1991. godine. U 2015. godini koristio je neplaćeno odsustvo u trajanju od 4 meseca. Da li period kad je koristio neplaćeno odsustvo i kada mu je mirovao radni odnos, ulazi u staž za ostvarivanje prava na jubilarnu nagradu za 30 godina rada kod poslodavca?
Članom 78. Zakona o radu ("Sl. glasnik RS", br. 24/2005, 61/2005, 54/2009, 32/2013, 75/2014, 13/2017 - odluka US, 113/2017 i 95/2018 - autentično tumačenje), koji je lex generalis u odnosu na Zakon o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave ("Sl. glasnik RS", br. 21/2016, 113/2017, 95/2018, 113/2017 - dr. zakon, 95/2018 - dr. zakon i 86/2019 - dr. zakon) propisano je da poslodavac može zaposlenom da odobri odsustvo bez naknade zarade (neplaćeno odsustvo), kao i da za vreme neplaćenog odsustva zaposlenom miruju prava i obaveze iz radnog odnosa, ako za pojedina prava i obaveze zakonom, opštim aktom i ugovorom o radu nije drukčije određeno.
Član 79. Zakona o radu reguliše mirovanje radnog odnosa navodima da zaposlenom miruju prava i obaveze koje se stiču na radu i po osnovu rada, osim prava i obaveza za koje je zakonom, opštim aktom, odnosno ugovorom o radu drukčije određeno, ako odsustvuje sa rada zbog:
1) odlaska na odsluženje, odnosno dosluženje vojnog roka;
2) upućivanja na rad u inostranstvo od strane poslodavca ili u okviru međunarodno-tehničke ili prosvetno-kulturne saradnje, u diplomatska, konzularna i druga predstavništva;
3) privremenog upućivanja na rad kod drugog poslodavca u smislu člana 174. ovog zakona;
4) izbora, odnosno imenovanja na funkciju u državnom organu, sindikatu, političkoj organizaciji ili drugu javnu funkciju čije vršenje zahteva da privremeno prestane da radi kod poslodavca;
5) izdržavanja kazne zatvora, odnosno izrečene mere bezbednosti, vaspitne ili zaštitne mere, u trajanju do šest meseci.
Zaposleni kome miruju prava i obaveze iz stava 1. ovog člana ima pravo da se u roku od 15 dana od dana odsluženja, odnosno dosluženja vojnog roka, prestanka rada u inostranstvu, odnosno kod drugog poslodavca, prestanka funkcije, povratka sa izdržavanja kazne zatvora, odnosno mere bezbednosti, vaspitne ili zaštitne mere - vrati na rad kod poslodavca.
Prava iz st. 1. i 2. ovog člana ima i bračni drug zaposlenog koji je upućen na rad u inostranstvo u okviru međunarodno-tehničke ili prosvetno-kulturne saradnje, u diplomatska, konzularna i druga predstavništva.
S obzirom na ove odredbe Zakona o radu, za vreme neplaćenog odsustva zaposlenom miruju prava i obaveze iz radnog odnosa, što dalje znači da se navedeni period mirovanja ne može uračunati u period za ostvarivanje prava na jubilarnu nagradu.
Da li je moguće detetu koje je završilo srednju školu za decu sa smetnjama u razvoju odobriti uslugu socijalne zaštite u drugoj lokalnoj samoupravi? Da li je moguće odobriti tu uslugu mišljenjem IRK kojim bi odobrili dnevni boravak kao uslugu, kao i prevoz i ishranu?
Usluge socijalne zaštite se pružaju u skladu sa najboljim interesom korisnika. Ukoliko je procenjeno da je najbolji interes korisnice u konkretnom slučaju da koristi uslugu dnevnog boravka u drugoj JLS u odnosu na mesto prebivališta onda ne postoji ni jedna prepreka da joj se pruži podrška na taj način. Relevantni propisi kojima je uređeno obezbeđivanje i pružanje usluga socijalne zaštite ni na koji način ne postavljaju uslove u smislu mesta u kom će se obezbediti usluga izuzev lokacijskih zahteva koji su deo standarda pružanja usluga socijalne zaštite.
Postupak za pružanje usluga socijalne zaštite se vodi u centru za socijalni rad (član 68. Zakona o socijalnoj zaštiti, „Sl. glasnik RS“, br. 24/2011) koji korisniku u potrebi za određenom uslugom izdaje uput (član 69. Zakona o socijalnoj zaštiti), odnosno rešenje, kao javnu ispravu a u skladu sa propisima kojima je uređeno obezbeđivanje usluga socijalne zaštite koje donosi JLS na čijoj teritoriji korisnik ima prebivalište odnosno boravište. Mišljenje interresorne komisije nema upravni već profesionalni značaj u pogledu obezbeđivanja i pružanja usluga socijalne zaštite. U smislu obezbeđivanja usluga socijalne zaštite, mišljenje interresorne komisije nije upravni akt na osnovu kog se može odobriti korišćenje javnih sredstava već relevantna informacija koju Centar za socijalni rad ceni i uzima u obzir pri odlučivanju.
Troškovi prevoza i ishrane korisnika usluge socijalne zaštite mogu da budu sastavni deo troškova usluge ili odvojeni troškovi, u zavisnosti propisa kojima JLS uređuje obezbeđivanje usluga socijalne zaštite odnosno odluke o nabavci konkretne usluge. Ukoliko obezbeđivanje sredstava za prevoz i ishranu, pri korišćenju usluge socijalne zaštite, nisu posebno uređeni propisima JLS onda je potrebno ovu vrstu troškova obuhvatiti troškovima same usluge što se uređuje u postupku nabavke. Bilo bi pogrešno, u konkretnom slučaju, oslanjati se na eventualne propise JLS kojima je uređen prevoz i ishrana učenika jer, kako proizilazi iz navedenog pitanja, korisnica nije u obrazovnom procesu.
Treba naglasiti da se svi navodi u ovom odgovoru odnose na uslugu socijalne zaštite „dnevni boravak“. Dnevni boravak, kao usluga socijalne zaštite je samo ona usluga koju pruža organizacija koja za to ima odgovarajuću licencu. Svaka druga usluga, bez obzira kako je nazvana, ne može se smatrati uslugom socijalne zaštite, u smislu Zakona o socijalnoj zaštiti, ukoliko to nije utvrđeno u postupku licenciranja. Ovakve usluge se mogu obuhvatiti terminom „inovativne usluge, čije obezbeđivanje i pružanje u potpunosti uređuje lokalna samouprava.
Da li se na pomoćnike predsednike opštine, za koje se shodno primenjivao Zakon o radnim odnosima u državnim organima, može primenjivati član 70. jer se u vreme primene Zakona o radnim odnosima u državnim organima pomoćnik predsednika opštine postavlja od strane predsednika opštine na neodređeno vreme i kome nije istekao mandat ili će se za pomoćnike primenjivati član 65?
Zakon o radnim odnosima u državnim organima ("Sl. glasnik RS", br. 48/91, 66/91, 44/98 - dr. zakon*, 49/99 - dr. zakon**, 34/2001 - dr. zakon***, 39/2002, 49/2005 - odluka USRS, 79/2005 - dr. zakon, 81/2005 - ispr. dr. zakona, 83/2005 - ispr. dr. Zakona i 23/2013 - odluka US) je imao primenu sve do početka primene Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave ("Sl. glasnik RS", br. 21/2016), a koji je počeo da se primenjuje od 1. decembra 2016. godine, osim odredaba čl. 116-122, koje se odnose na stručno usavršavanje, kao i odredaba čl. 172-183. i člana 192. tačka 4) o žalbenoj komisiji i odredaba čl. 188-191. kojima su uređena pitanja u vezi sa ljudskim resursima, a koja su počela da se primenjuju narednog dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Od početka primene Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave na radno-pravni status pomoćnika predsednika opštine se odnosi član 70. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave ("Sl. glasnik RS", br. 21/2016, 113/2017, 95/2018, 113/2017 - dr. zakon, 95/2018 - dr. zakon i 86/2019 - dr. zakon), kojim je, u verziji koja je danas na snazi, propisano je da se radni odnos može zasnovati i za vreme čije trajanje je unapred određeno (radni odnos na određeno vreme), između ostalih načina, i na radnim mestima u kabinetu gradonačelnika, predsednika opštine ili predsednika gradske opštine, najduže dok traje dužnost tih izabranih lica (pomoćnici gradonačelnika, odnosno predsednika opštine kao i druga lica koja zasnivaju radni odnos na radnim mestima u kabinetu).