Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeRadi se o stranci koja je u postupku uvođenja gasnih instalacija pred Odeljenjem za urbanizam i upućena je na rešavanje imovinsko pravnog statusa parcele na kojoj je objekat. Da li i dalje postupak treba voditi pred Republičkom Direkcijom za imovinu RS ili treba drugačije postupati?
Kako se iz vašeg pitanja vidi da je na pomenutom zemljištu zaključen ugovor o zakupu na period od 99 godina i pravo zakupa je upisano u G listu: Tereti na parceli u korist fizičkog lica, dajemo sledeći odgovor:
Pravo zakupa koje je ustanovljeno na taj način na zemljištu u državnoj svojini sa pravom korišćenja je prema ranijim propisima o planiranju i izgradnji bilo jedino moguće ustanoviti na period od 99 godina, jer nije postojao promet prava korišćenja i takav zakup se smatrao dugoročnim zakupom sa pravom vlasnika nepokretnosti.
Odredbom člana 103. stav 2. Zakona o planiranju i izgradnji („Sl. glasnik RS", br. 72/2009, 81/2009 - ispr., 64/2010 - odluka US, 24/2011, 121/2012, 42/2013 - odluka US, 50/2013 - odluka US, 98/2013 - odluka US, 132/2014, 145/2014, 83/2018, 31/2019, 37/2019 - dr. zakon i 9/2020) propisano je da zakupcima na građevinskom zemljištu u javnoj svojini, za koje je zaključen ugovor o zakupu radi izgradnje, u trajanju od najmanje 50 godina, u skladu sa ranije važećim zakonima o planiranju i izgradnji, po zahtevu zakupca, utvrđuje se pravo svojine na građevinskom zemljištu, bez naknade, ako je u celosti isplaćen iznos zakupnine za period na koji glasi ugovor o zakupu, osim ako zakupodavac u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona pokrene sudski postupak za raskid ugovora o zakupu, i taj se spor pravnosnažno okonča u njegovu korist.
Stavom 4. propisano je da se uz zahtev za upis prava svojine za lica iz st. 1. i 2. ovog člana, organu nadležnom za upis prava svojine dostavlja dokaz da je iznos zakupnine isplaćen u celosti.
Stavom 7. propisano je da se upis prava svojine u korist lica iz st. 1. i 2. ovog člana, vrši organ nadležan za poslove vođenja evidencije nepokretnosti i prava na njima, po zahtevu tih lica.
Saglasno pomenutom članu Zakona o planiranju i izgradnji potrebno je da stranka/zakupac podnese nadležnom katastru zahtev za upis prava svojine na građevinskom zemljištu bez naknade koje je u zakupu radi izgradnje, i za koje je plaćana cena zakupnine u celosti, obzirom da se radilo o zakupu na period duži od 50 godina. Uz zahtev je potrebno dostaviti i sve dokaze koji su navedeni u Zakonu.
Takođe, ukazujemo i na odredbe člana 135. Zakona o planiranju i izgradnji koje se odnose na postojanje valjanog pravnog osnova za izdavanje građevinske dozvole, gde se kao odgovarajuće pravo na zemljištu smatra pravo svojine u korist podnosioca zahteva ili pravo zakupa na građevinskom zemljištu u javnoj svojini, o čemu organ koji postupa u predmetima izdavanja građevinske dozvole treba da brine po službenoj dužnosti.
Članom 135. stavom 6. Zakona o planiranju i izgradnji je propisano da se za rekonstrukciju, sanaciju i adaptaciju javnih saobracajnih i drugih javnih povrsina u regulaciji posotojeće saobraćajnice u skladu sa faktičkim stanjem na terenu ne dostavlja dokaz o odgovarajućem pravu na zemljištu odnosno objektu. Da li to znači da ne treba pribaviti nikakvu saglasnost vlasnika kada faktička saobraćajnica prolazi preko parcela privatnih lica?
Članom 135. stav 6. Zakona o planiranju i izgradnji propisano je da se prilikom izdavanja građevinske dozvole za izgradnju komunalne infrastrukture, kao i rekonstrukciju, sanaciju i adaptaciju javnih saobraćajnih i drugih javnih površina u regulaciji postojeće saobraćajnice, u skladu sa faktičkim stanjem na terenu, ne dostavlja se dokaz o odgovarajućem pravu na zemljištu, odnosno objektu.
Dakle, ukoliko se radi o sanaciji, rekonstrukciji ili adaptaciji postojeće saobraćajnice (a ne o izgradnji nove saobraćajnice), saglasnost vlasnika zemljišta nije potrebna. S druge strane, ukoliko projekat rekonstrukcije predviđa proširenje saobraćajnice u odnosu na faktičko stanje, rešavanje imovinskih odnosa moralo bi biti rešeno kao prethodno pitanje.
U pitanju je zaposleni koji re rešenjem raspoređen na jedno radno mesto, ali je naloženo da pored toga, obavlja i poslove nepopunjenog radnog mesta. Da li se ima pravo na dodatno opterećenje na radu za više od dve godine?
Članom 33. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave ("Sl. glasnik RS", br. 21/2016, 113/2017, 95/2018, 113/2017 - dr. zakon, 95/2018 - dr. zakon i 86/2019 - dr. zakon) je propisano da je službenik je dužan da, po pismenom nalogu neposrednog rukovodioca, radi i poslove koji nisu u opisu njegovog radnog mesta ako za njih ispunjava uslove, zbog privremeno povećanog obima posla, zamene odsutnog službenika ili u slučaju da na određeno radno mesto nije raspoređen nijedan službenik.
Vrstu i trajanje navedenih poslova određuje neposredni rukovodilac pismenim nalogom, uz napomenu da je reč o najduže na 30 radnih dana u periodu od šest meseci.
Prema tome, službenik je dužan da, po pismenom nalogu neposrednog rukovodioca radi i poslove koji nisu u opisu njegovog radnog mesta, za koje ispunjava uslove i to najduže 30 radnih dana, zbog privremeno povećanog obima posla, zbog zamene odsutnog državnog službenika ili u slučaju da to radno mesto nije popunjeno, s tim da neposredni rukovodilac u pismenom nalogu određuje vrstu poslova koje je službenik dužan da radi, što znači da je trajanje poslova privremenog karaktera i ograničeno je najduže na 30 radnih dana.
Cilj navedene odredbe Zakona o zaposlenima u AP i JLS je da se poslovi drugog radnog mesta, odnosno poslovi koji nisu u opisu radnog mesta službenika kome se daje pismeni nalog da ih obavlja, obavljaju privremeno, odnosno najduže 30 radnih dana i to samo u slučaju kada je obavljanje tih poslova neophodno zbog privremeno povećanog obima posla ili zbog zamene odsutnog državnog službenika, odnosno kada niko nije raspoređen na tom radnom mestu. S tim u vezi, mišljenja smo da je kontinuirano ponavljanje naloga pretpostavljenog za obavljanje istih poslova a koji nisu u opisu radnog mesta službenika u ponovljenom roku od 30 radnih dana u suprotnosti sa odredbom člana 33. Zakona.
Međutim, ukoliko postoji potreba da se poslovi na određenom radnom mestu obavljaju u periodu dužem od 30 radnih dana, Zakon predviđa mogućnost zasnivanja radnog odnosa na određeno vreme kao i mogućnost primene instituta privremenog i trajnog premeštaja.
Naime, članom 70. st. 1.i 2. zakona predviđeno je da se radni odnos može zasnovati i za vreme čije trajanje je unapred određeno (radni odnos na određeno vreme) zbog privremeno povećanog obima posla, koji postojeći broj zaposlenih ne može da izvrši, najduže na šest meseci u toku jedne kalendarske godine.
Dalje, članom 114. zakona predviđeno je da službenik može da bude trajno premešten na drugo odgovarajuće radno mesto, ako to nalažu organizacija ili racionalizacija poslova ili drugi opravdani razlozi, dok je članom 115. zakona predviđeno da službenik može da bude privremeno premešten na drugo odgovarajuće radno mesto zbog zamene odsutnog službenika ili povećanog obima posla, pri čemu zadržava sva prava na svom radnom mestu. Privremeni premeštaj traje najduže jednu godinu, posle čega službenik ima pravo da se vrati na radno mesto na kome je radio pre premeštaja.
Prema tome, obavljanje poslova radnog mesta na kome je došlo do povećanog obima posla ili kada je obavljanje poslova tog radnog mesta neophodno jer je službenik, koji je raspoređen na tom radnom mestu privremeno odsutan ili kada niko nije raspoređen na tom radnom mestu moguće je po pismenom nalogu pretpostavljenog najduže 30 radnih dana, a nakon tog perioda, u cilju daljeg obavljanja poslova tog radnog mesta, na kome postoji potreba, moguće je primeniti druge institute koje Zakon o zaposlenima u AP i JLS predviđa.
Što se samog dodatka tiče, shodno članu 41. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave ("Sl. glasnik RS", br. 38/2019 i 55/2020) ako po pismenom nalogu neposrednog rukovodioca zaposleni radi i poslove koji nisu u opisu njegovog radnog mesta zbog privremeno povećanog obima posla ili poslove odsutnog zaposlenog, ima pravo na dodatak za dodatno opterećenje na radu. Treba ukazati da dodatak za prekovremeni rad isključuje dodatak za dodatno opterećenje na radu.
Dodatak za dodatno opterećenje od najmanje 10 radnih dana mesečno iznosi 4% osnovne plate, odnosno 5% osnovne plate ako zaposleni zamenjuje rukovodioca unutrašnje jedinice.
Dodatak za dodatno opterećenje od najmanje 20 radnih dana mesečno iznosi 8% osnovne plate, odnosno 10% osnovne plate ako zaposleni zamenjuje rukovodioca unutrašnje jedinice.
Dakle, ukoliko je u konkretnom slučaju reč o tome da je pismenim nalogom rukovodioca naloženo zaposlenoj da pored svojih, rešenjem određenih poslova, radi i poslove koji nisu u opisu njegovog radnog mesta i to poslove odsutnog zaposlenog, zaposlena ima pravo na dodatak za dodatno opterećenje na radu.
Treba dodati i da je pravo na dodatak za dodatno opterećenje na radu za zaposlene u lokalnoj samoupravi uvedeno Posebnim kolektivnim ugovorom za zaposlene u JLS („Sl. Glasnik RS“, br. 38/19 i 55/20), koji je stupio na snagu 31.05.2019. godine.
JLS su u 2019. godini uplaćena sredstva po osnovu projekata na podračune indirektnih korisnika evidentiran na ekonomskoj klasifikaciji 733140, izvor 07. Sredstva nisu u celosti utrošena u 2019. godini. Odlukom o završnom računu u iznosu neutrošenih sredstava (Obrazac 2) utvrđen je suficit (namenski). Da li u rebalansu budžeta za 2020. godinu treba iznos tih sredstava planirati sa izvorom 15 ili 07?
Kada je reč o neutrošenim transfernim sredstvima od drugih nivoa vlasti iz prethodnih godina, ista je potrebno planirati u budžetu za tekuću godinu na izvoru 13 - Neraspoređeni višak prihoda iz ranijih godina.
Naime, članom 2. Zakona o budžetskom sistemu ("Sl. glasnik RS", br. 54/2009, 73/2010, 101/2010, 101/2011, 93/2012, 62/2013, 63/2013 - ispr., 108/2013, 142/2014, 68/2015 - dr. zakon, 103/2015, 99/2016, 113/2017, 95/2018, 31/2019 i 72/2019) date su definicije prema kojima su transferna sredstva - sredstva koja se iz budžeta Republike Srbije, odnosno budžeta lokalne vlasti prenose budžetu na drugom nivou vlasti, budžetu na istom nivou vlasti i organizacijama za obavezno socijalno osiguranje, kao i između organizacija za obavezno socijalno osiguranje za doprinose za osiguranje, a donacija je namenski bespovratan prihod, koji se ostvaruje na osnovu pisanog ugovora između davaoca i primaoca donacije. Obzirom na napred navedene definicije, sredstva koja Ministarstvo prenosi budžetskom korisniku drugog nivoa vlasti mogu biti samo u vidu transfera, a nikako u vidu donacije.
Članom 8. Pravilnika o standardnom klasifikacionom okviru i kontnom planu za budžetski sistem (“Službeni glasnik RS”, br. 16/2016, 49/2016, 107/2016, 46/2017, 114/2017, 20/2018, 36/2018, 93/2018, 104/2018, 14/2019, 33/2019, 68/2019 i 84/2019) definisana je klasifikacija izvora finansiranja, odnosno propisano je na kojim izvorima se iskazuju neutrošena sredstva iz ranijih godina, a kako je ovde reč o neutrošenim sredstvima iz prethodne godine i to o transfernim sredstvima dobijenim od Ministarstva kulture i informisanja, a ne o sredstvima iz donacija, ista se ne mogu planirati na izvoru 15.
Na izvoru 07-Transferi od drugih nivoa vlasti planiraju se prihodi ostvareni od transfera u tekućoj godini, kao i rashodi po tom osnovu u tekućoj godini.
Preneta neutrošena sredstva koja su u prethodnoj godini evidentirana na izvoru 05-Donacije od inostranih zemalja i izvoru 06-Donacije od međunarodnih organizacija, u tekućoj godini se planiraju na izvoru 15-Neutrošena sredstva donacija iz prethodnih godina.
Napomena: odgovor je dat na osnovu dostavljenih informacija, a u skladu sa regulativom i polazeći od tipičnih uporedivih situacija i postupanja u finansijskom poslovanju JLS u praksi.
Da li u budžetu za 2021. godinu treba planirati sredstva sa izvorom 15, obzirom da pre kraja budžetske godine (2020) nije poznat iznos sredstava dobijenih od Republike ili iz donacija u 2020. koji neće biti utrošen u toj budžetskoj godini?
Prilikom izrade Odluke o budžetu za narednu godinu, mogu se planirati sredstva iz izvora 15-Neutrošena sredstva donacija iz ranijih godina. Štaviše, ova sredstva je potrebno planirati naročito ukoliko postoji realna mogućnost da će plaćanje preuzetih obaveza, odnosno rashoda koje se finansiraju iz sredstava dobijenih iz donacija, nastupiti pre donošenja rebalansa budžeta u narednoj godini. Ukoliko se ista ne planiraju Odlukom o budžetu, može se doći u situaciju da plaćanje ugovorenih obaveza odnosno rashoda predviđenih dinamikom realizacije i definisanih ugovorom o donaciji, neće moći da se izvrši obzirom da nema planiranih aproprijacija. Iz navedenih razloga potrebno je izvršiti što realniju procenu iznosa sredstava koji će biti prenet u narednu godinu kako bi sve preuzete obaveze bile izmirene u zakonskim rokovima, a rebalansom budžeta potrebno je usaglasiti stanje sa stanjem neutrošenih sredstava na dan 31.12. prethodne godine.
Ovo se isto odnosi i na sredstva dobijena od Republike odnosno nadležnih ministarstava, s tim što se ona planiraju na izvoru 13-Neraspoređeni višak prihoda iz ranijih godina.