Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeKako je za donošenje Rešenja o godišnjem odmoru funkcionera nadležna administrativno-mandatna komisija, odnosno stalno radno telo skupštine, ko je nadležan za odlučivanje po žalbi na Rešenje o godisnjem odmoru, odnosno u delu pouke o pravnom sredstvu šta se konkretno navodi?
Što se tiče pouke o pravnom leku u aktima kojima se odlučuje o pravima i obavezama funkcionera, primenjuju se opšti propisi o radu. Članom 195. Zakona o radu je propisano da protiv rešenja kojim je povređeno pravo zaposlenog ili kad je zaposleni saznao za povredu prava, zaposleni, odnosno predstavnik sindikata čiji je zaposleni član ako ga zaposleni ovlasti, može da pokrene spor pred nadležnim sudom. Rok za pokretanje spora jeste 60 dana od dana dostavljanja rešenja, odnosno saznanja za povredu prava.
Dakle, pouka o pravnom leku treba da glasi da lice ima pravo da u roku od 60 dana od dana dostavljanja rešenja pokrene radni spor pred nadležnim sudom.
Službenik sa visokom stručnom spremom, postavljen je za pomoćnika Predsednika opštine i utvrđeno mu je mirovanje radnog odnosa u upravi. U momentu postavljenja službenik je bio u zvanju mlađeg savetnika. Funkciju pomoćnika presednika obavlja ukupno u 2 dva mandata više od 6 godina. Da li lice, po prestanku finkcije i povratku u upravu, može da se rasporedi na radno mesto u zvanju samostalnog savetnika odnosno da li se vreme provedeno na funkciji pomoćnika predsednika smatra radnim iskustvom?
Zakon o radu u članu 79. kaže da zaposlenom miruju prava i obaveze koje se stiču na radu i po osnovu rada, osim prava i obaveza za koje je zakonom, opštim aktom, odnosno ugovorom o radu drukčije određeno, ako odsustvuje sa rada zbog:
Zaposleni kome miruju prava i obaveze iz stava 1. ovog člana ima pravo da se u roku od 15 dana od dana odsluženja, odnosno dosluženja vojnog roka, prestanka rada u inostranstvu, odnosno kod drugog poslodavca, prestanka funkcije, povratka sa izdržavanja kazne zatvora, odnosno mere bezbednosti, vaspitne ili zaštitne mere - vrati na rad kod poslodavca. Prava iz st. 1. i 2. ovog člana ima i bračni drug zaposlenog koji je upućen na rad u inostranstvo u okviru međunarodno-tehničke ili prosvetno-kulturne saradnje, u diplomatska, konzularna i druga predstavništva.
Članom 61. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave, predviđeno je da se u zvanju obavljaju složeni stručni poslovi koji zahtevaju posebno specijalističko znanje i iskustvo, analitičke sposobnosti, samostalan rad bez nadzora neposrednog rukovodioca i donošenje oduka u složenim slučajevima samo uz opšta usmerenja i uputstva neposrednog rukovodioca. Za rad na poslovima u zvanju samostalnog savetnika, službenik mora da ima stečeno visoko obrazovanje na osnovnim akademskim studijama u obimu od najmanje 240 ESPB bodova, master akademskim studijama, master strukovnim studijama, specijalističkim akademskim studijama, specijalističkim strukovnim studijama, odnosno na osnovnim studijama u trajanju od najmanje četiri godine ili specijalističkim studijama na fakultetu i najmanje pet godina radnog iskustva u struci.
Članom 68a istog zakona predviđeno je da se pod radnim iskustvom u struci u smislu odredaba ovog zakona podrazumeva radno iskustvo na poslovima u okviru zahtevane vrste i stepena stručne spreme, odnosno obrazovanja koje se zahteva za radno mesto čije poslove službenik obavlja.
Što se tiče radnog iskustva na funkciji pomoćnika predsednika opštine/gradonačelnika, to radno iskustvo se može računati kao radno iskustvo u struci ukoliko se za obavljanje poslova tog radnog mesta zahteva stečeno visoko obrazovanje na osnovnim akademskim studijama u obimu od najmanje 240 ESPB bodova, master akademskim studijama, master strukovnim studijama, specijalističkim akademskim studijama, specijalističkim strukovnim studijama, odnosno na osnovnim studijama u trajanju od najmanje četiri godine ili specijalističkim studijama na fakultetu. Ukoliko pravilnikom o sistematizaciji radnih mesta nisu utvrđeni uslovi za rad na funkciji pomoćnika predsednika opštine/gradonačelnika, procenjivaće se poslovi koje je lice obavljalo na tom radnom mestu u smislu da li su to poslovi za koje se zahteva visoko obrazovanje.
Da li lice koje ispunjava uslove za napredovanje iz zvanja mlađi savetnik u zvanje savetnika, može da bude premešteno na radno mesto komunalnog inspektora u zvanju savetnika i da li je obavezno da položi ispit za inspektora u skladu sa Pravilnikom o ispitu za inspektora? Na koji član Pravilnika se treba pozvati u slučaju donošenja rešenja o obavezi polaganja?
Član 46. Zakona o inspekcijskom nadzoru („Sl. glasnik RS”, br. 36/2015, 44/2018 - dr. zakon i 95/2018) predviđa da poslove inspekcijskog nadzora nadležna inspekcija vrši preko inspektora. Inspekcijski nadzor može obavljati lice koje ima stečeno propisano obrazovanje, radno iskustvo u struci, položen državni stručni ispit i ispit za inspektora i koje ispunjava druge uslove propisane za rad u organima državne uprave:
Inspektor je dužan da u svom radu koristi funkcionalni jedinstveni informacioni sistem.
Dalje se u članu 47. istog zakona kaže da Ispit za inspektora sprovodi komisija, koju obrazuje ministar nadležan za poslove državne uprave. Program i način polaganja ispita za inspektora, sastav i način rada komisije za sprovođenje ispita za inspektora "naknade za rad članova komisije,". Izgled i sadržinu obrasca uverenja o položenom ispitu za inspektora, način izdavanja uverenja o položenom ispitu za inspektora i oblik, način upisa i vođenja evidencije o položenom ispitu za inspektora bliže uređuje ministar nadležan za poslove državne uprave. Lice na probnom radu koje je radni odnos zasnovalo na radnom mestu inspektora na neodređeno vreme i lice koje je zasnovalo radni odnos na radnom mestu inspektora na neodređeno vreme, a nema položen ispit za inspektora, polaže ispit za inspektora u roku od šest meseci od dana zasnivanja radnog odnosa. Lice koje je prvi put zasnovalo radni odnos u struci i osposobljava se za samostalan rad na poslovima radnog mesta inspektora polaže ispit za inspektora do okončanja pripravničkog staža. Ako lice iz st. 3. i 4. ovog člana ne položi ispit za inspektora u utvrđenim rokovima, prestaje mu radni odnos, odnosno ne može biti raspoređeno na radno mesto inspektora. Izuzetno, ispit za inspektora nije dužan da polaže inspektor koji je na dan stupanja na snagu ovog zakona imao najmanje sedam godina radnog iskustva na poslovima inspekcijskog nadzora i ispunjava uslove za obavljanje poslova inspekcijskog nadzora. Ispit za inspektora mogu polagati i druga lica koja su se osposobila za samostalan rad u struci, odnosno samostalno obavljanje poslova i imaju stečeno radno iskustvo u struci u trajanju koje je uslov za obavljanje poslova inspektora, a zainteresovana su za rad na poslovima inspektora. Organ u kome je kandidat zaposlen, odnosno podnosilac zahteva, dužan je da uplati troškove polaganja ispita za inspektora pre polaganja ispita. Troškovi polaganja ispita za inspektora utvrđuju se posebnim zakonom kojim se uređuju republičke administrativne takse. Ministarstvo nadležno za sistem državne uprave vodi evidenciju o položenom ispitu za inspektora, u koju se upisuje: ime i prezime kandidata; jedinstveni matični broj građana; naziv visokoškolske ustanove, nivo i vrsta stečenog obrazovanja i stručni naziv, odnosno naziv završene srednje škole i obrazovni profil; naziv državnog organa, imaoca javnih ovlašćenja, odnosno drugog poslodavca kod koga je kandidat zaposlen; broj i datum rešenja kojim je odobreno polaganje ispita za inspektora; datum polaganja ispita; podaci o opštem uspehu na ispitu i broj i datum izdatog uverenja o položenom ispitu za inspektora.
Takođe, i Pravilnik o ispitu za inspektore („Sl. glasnik RS“, br. 15/20) uređuje ko polaže ispit za inspektore i u članu 2. kaže da ispit za inspektora polaže lice na probnom radu koje je radni odnos zasnovalo na radnom mestu inspektora na neodređeno vreme i lice koje je zasnovalo radni odnos na radnom mestu inspektora na neodređeno vreme, a nema položen ispit za inspektora, u roku od šest meseci od dana zasnivanja radnog odnosa.
Dakle, licu koje je raspoređeno na radno mesto za koje je u uslovima predviđeno da ga mogu obavljati lica sa položenim ispitom za inspektora, će se obaveza polaganja ispita utvrditi na osnovu navedenih članova Zakona o inspekcijskom nadzoru i Pravilnika o ispitu za inspektore.
Zaključkom Vlade RS ("Službeni glasnik RS" broj 33/229 preporučeno je poslodavcima sa teritorije Republike Srbije da "zaposlenima koji zbog prirode posla u vanrednim okolnostima usled epidemije zarazne bolesti COVID-19 ili zbog privremene sprečenosti za rad usled oboljenja od zarazne bolesti COVID-19 ili zbog određivanja izolacije/kućne izolacije u skladu sa zakonom , nisu iskoristili pripadajući godišnji odmor za 2021. godinu omoguće da taj odmor započnu i iskoriste u 2022. godini ili da prvi deo, u trajanju od najmanje dve radne nedelje neprekidno, iskoriste zaključno sa 31. decembrom 2022. godine a preostali deo zaključno sa 30. junom 2023. godine. Da li se zaključak odnosi i na radnike koji su tokom 2021. godine bili na "radu od kuće" mesec do dva meseca (po tada donetim preporukama Vlade) a da nisu bili oboleli od KOVID-a, niti bili u izolaciji/kućnoj izolaciji, niti su zbog prirode posla bili sprečeni da koriste godišnji odmor? Kako postupiti sa radnicima koji su radili sve vreme tokom trajanja epidemije (nemaju ni jedan dan rada od kuće), a koji su kasnije zbog radnih obaveza godišnji odmor za 2021. godinu iskoristili do avgusta 2022. godine i započeli odmor za 2022., a preostalo im je još dana odmora iz 2021. godine?
Zaključkom vlade 05 broj 131-2240/2022 preporučeno je poslodavcima na teritoriji Republike Srbije da zaposlenima koji, zbog prirode posla u vanrednim okolnostima usled epidemije zarazne bolesti KOVID-19 ili zbog privremene sprečenosti za rad usled oboljenja od zarazne bolesti KOVID-19 ili zbog određivanja izolacije/kućne izolacije u skladu sa zakonom, nisu iskoristili pripadajući godišnji odmor za 2021. godinu omoguće da taj odmor započnu i iskoriste u 2022. godini ili da prvi deo, u trajanju od najmanje dve radne nedelje neprekidno, iskoriste zaključno sa 31. decembrom 2022. godine, a preostali deo zaključno sa 30. junom 2023. godine.
Iz navedenog Zaključka proizilazi da su poslodavci trebali pojedinačno da odrede koji su to zaposleni ili grupe zaposlenih kojima će se omogućiti da godišnji odmor iz 2021. godine započnu i iskoriste u 2022. godini ili da prvi deo, u trajanju od najmanje dve radne nedelje neprekidno, iskoriste zaključno sa 31. decembrom 2022. godine, a preostali deo zaključno sa 30. junom 2023. godine. U svakom slučaju ovakvo korišćenje godišnjeg odmora uslovljeno je vanrednim okolnostima usled epidemije zarazne bolesti KOVID-19, prirodom posla zaposlenih, odnosno sprečenosti za rad usled oboljenja od zarazne bolesti ili određivanjem izolacije.
Kako do današnjeg dana Vlada Republike Srbije nije izašla sa novim preporukama u pogledu korišćenja godišnjeg odmora u okolnostima usled zarazne bolesti KOVID-19, smatramo da preostali odmor iz 2022. godine, kao i preostali odmor iz 2021. godine za zaposlene kojima je omogućeno korišćenje do kraja juna 2023. godine, zaposleni mogu da iskoriste do 30. juna 2023. godine.
Podsećamo da, u skladu sa članom 75. stav 1. Zakona o radu, u zavisnosti od potrebe posla, poslodavac odlučuje o vremenu korišćenja godišnjeg odmora, uz prethodnu konsultaciju zaposlenog.
U Zakonu o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave, propisano je da radni odnos prestaje danom konačnosti rešenja. Rešenje je doneto početkom maja 2023. godine i poslato licu na kućnu adresu. Od kada je poslato rešenje imenovani lice ne dolazi na posao, iskorišćen je godišnji odmor a bolovanje ne može da se otvori, tako da nema opravdanja za nedolazak. Da li radni odnos prestaje kad je rešenje doneto ili nakon što postane konačno? Ukoliko bi radni odnos prestao danom konačnosti, šta se dešava sa plaćanjem zarade, s obzirom da nije na poslu?
Član 146. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajanima i jedinicama lokalne samouprave („Sl. glasnik RS“, br. 21/16, 113/17 – dr. zakon, 95/18 i 114/21) izričito navodi da službeniku kome je izrečena disciplinska kazna prestanka radnog odnosa prestaje radni odnos danom konačnosti rešenja kojim je disciplinska kazna izrečena. Članom 25. istog zakona predviđeno je da službenik ima pravo žalbe na rešenje kojim se odlučuje o njegovim pravima i dužnostima, ako žalba ovim zakonom nije izričito isključena. Dostavljanje rešenja službeniku vrši se u prostorijama organa, a ako je službenik odsutan s rada, dostavljanje se vrši poštom na adresu koju je službenik prijavio i koja se nalazi u kadrovskoj evidenciji. Ukoliko ovakvo dostavljanje nije uspelo, službeno lice sastavlja pismenu belešku. U tom slučaju rešenje se objavljuje na oglasnoj tabli organa i po isteku osam dana od dana objavljivanja smatra se dostavljenim. U skladu sa članom 171. Istog zakona propisano je da se žalba na rešenje izjavljuje u roku od 8 dana od dana dostavljanja rešenja.
Što se tiče situacije u kojoj se zaposleni neopravdano ne pojavljuje na poslu, ukazujemo da je članom 163. stav 1. tačka 6) Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave predviđeno da službeniku prestaje radni odnos po sili zakona trećeg dana izostanka sa rada ako neopravdano izostane sa rada najmanje tri uzastopna dana. Kod primene člana 163. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave treba imati u vidu član 103. Zakona o radu ("Sl. glasnik RS", br. 24/2005, 61/2005, 54/2009, 32/2013, 75/2014, 13/2017 - odluka US, 113/2017 i 95/2018 - autentično tumačenje) koji kaže da je zaposleni dužan da, najkasnije u roku od tri dana od dana nastupanja privremene sprečenosti za rad u smislu propisa o zdravstvenom osiguranju, o tome dostavi poslodavcu potvrdu lekara koja sadrži i vreme očekivane sprečenosti za rad. U slučaju teže bolesti, umesto zaposlenog, potvrdu poslodavcu dostavljaju članovi uže porodice ili druga lica sa kojima živi u porodičnom domaćinstvu. Ako zaposleni živi sam, potvrdu je dužan da dostavi u roku od tri dana od dana prestanka razloga zbog kojih nije mogao da dostavi potvrdu. Lekar je dužan da izda potvrdu iz stava 1. ovog člana. Ako poslodavac posumnja u opravdanost razloga za odsustvovanje sa rada u smislu stava 1. ovog člana, može da podnese zahtev nadležnom zdravstvenom organu radi utvrđivanja zdravstvene sposobnosti zaposlenog, u skladu sa zakonom. Način izdavanja i sadržaj potvrde o nastupanju privremene sprečenosti za rad u smislu propisa o zdravstvenom osiguranju sporazumno propisuju ministar i ministar nadležan za zdravlje.
Dakle, u konkretnoj situaciji licu će prestati radni odnos danom konačnosti rešenja o izricanju disciplinske mere prestanak radnog odnosa, ali ukoliko se pre konačnosti tog rešenja steknu uslovi za prestanak radnog odnosa po sili zakona usled neopravdanog izostanka sa rada najmanje tri uzastopna dana, radni odnos tom licu prestaće trećeg dana izostanka sa rada.