Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeKako postupiti po zahtevu za izmenu rešenja za naknadu za zaštitu i unapređivanje životne sredine (eko taksu) u sledećoj konkretnoj situaciji? Poreski obveznik je tokom 2020. godine primio rešenje za naknadu za zaštitu i unapređivanje životne sredine (eko taksu) kojim je utvrđena obaveza povodom obavljanja delatnosti na teritoriji jedne lokalne samouprave. Tokom 2021. godine se poreski obveznik obraća istoj lokalnoj samoupravi sa zahtevom za izmenu rešenja uz obrazloženje da delatnost obavlja na teritoriji druge lokalne samouprave i prilaže rešenje te druge lokalne samouprave.
U konkretnoj situaciji je obaveza povodom eko takse utvrđena u skladu s podacima iskazanim u podnetoj prijavi, u kojoj je obveznik iskazao podatke od značaja za utvrđivanje naknade, a pri čemu podatak o broju lokalnih samouprava nije bio takav da je zahtevao dodatno proveravanje.
U skladu s članom 40. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji (ZPPPA), ukoliko poreski obveznik ustanovi da poreska prijava, koju je podneo poreskom organu, sadrži grešku koja za posledicu ima pogrešno utvrđenu visinu poreske obaveze, odnosno propust druge vrste, dužan je da odmah, a najkasnije do isteka roka zastarelosti, podnese poresku prijavu u kojoj su greška ili propust otklonjeni (u daljem tekstu: izmenjena poreska prijava), ali da izuzetno poreski obveznik ne može podneti izmenjenu poresku prijavu posle pokretanja postupka poreske kontrole za kontrolisani poreski period, odnosno nakon donošenja rešenja o utvrđivanju poreza iz člana 54. stav 2. tačka 2 podtačka 2 ovog Zakona.
U skladu s navedenim, nema osnova za podnošenje nove prijave jer je obaveza po prethodno podnetoj prijavi utvrđena i obveznik se nije žalio u pomenutom roku. Obzirom da obveznik nije podneo novu, izmenjenu poresku prijavu, već zahtev za izmenu rešenja, isti se mora drugačije posmatrati.
Potrebno je poreskog obveznika uputiti da uredi svoj zahtev, tako što će navesti da li traži ponavljanje postupka i, ukoliko da, navesti razlog za ponavljanje i odredbu Zakona o opštem upravnom postupku (ZUP) koja isti propisuje.
Članom 59. ZUP-a propisano je da je podnesak neuredan ako ima nedostatke koji organ sprečavaju da postupa po njemu, ako nije razumljiv ili ako nije potpun. U tom slučaju organ u roku od osam dana od prijema podneska obaveštava podnosioca na koji način da uredi podnesak i to u roku koji ne može biti kraći od osam dana, uz upozorenje na pravne posledice ako ne uredi podnesak u roku.
Ako podnesak ne bude uređen u roku, organ rešenjem odbacuje podnesak.
Ako podnesak bude uređen u roku, smatra se da je od početka bio uredan, ako zakonom nije drukčije predviđeno.
Ako podnese uredan zahtev potrebno ga je dalje razmatrati vodeći računa o odredbama čl. 176-182. ZUP-a kojima su propisani uslovi kada se I u kom roku postupak može ponoviti I ko odlučuje o zahtevu.
Član 176. ZUP propisuje da se postupak koji je okončan rešenjem protiv kojeg ne može da se izjavi žalba (konačno rešenje) ponavlja :
1) ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se izvedu novi dokazi koji bi, sami ili u vezi sa ranije iznetim činjenicama ili izvedenim dokazima, mogli da dovedu do drukčijeg rešenja;
2) ako se rešenje povoljno po stranku zasniva na neistinitim tvrdnjama stranke kojima je ovlašćeno službeno lice dovedeno u zabludu;
3) ako je rešenje donelo neovlašćeno lice, ili je postupak vodilo ili u njemu odlučivalo neovlašćeno lice ili lice koje je moralo biti izuzeto;
4) ako kolegijalni organ nije odlučivao u propisanom sastavu ili ako za rešenje nije glasala propisana većina članova kolegijalnog organa;
5) ako licu koje je moglo da ima svojstvo stranke nije pružena prilika da učestvuje u postupku;
6) ako stranka nije bila zastupana saglasno zakonu;
7) ako stranci ili drugom učesniku u postupku nije omogućeno da prati tok postupka saglasno članu 55. ovog zakona;
8) ako je rešenje doneto na osnovu lažne isprave ili lažnog iskaza svedoka ili veštaka ili kao posledica drugog krivičnog dela;
9) ako se rešenje zasniva na presudi suda ili odluci drugog organa koja je kasnije pravnosnažno preinačena, ukinuta ili poništena;
10) ako je nadležni organ naknadno i u bitnim tačkama drukčije pravnosnažno odlučio o prethodnom pitanju na kome je rešenje zasnovano;
11) ako je Ustavni sud u istoj upravnoj stvari, u postupku po ustavnoj žalbi utvrdio povredu ili uskraćivanje ljudskog ili manjinskog prava i slobode zajemčene Ustavom, a istovremeno nije poništio osporeno rešenje;
12) ako je Evropski sud za ljudska prava u istoj upravnoj stvari naknadno utvrdio da su prava ili slobode podnosioca predstavke povređena ili uskraćena.
Član 178. ZUP-a propisuje da stranka može da zahteva ponavljanje postupka u roku od 90 dana od saznanja za razlog za ponavljanje.
Prema članu 179. ZUP-a, o zahtevu za ponavljanje postupka odlučuje organ koji je doneo konačno rešenje. Isti organ ponavlja postupak po službenoj dužnosti.
Nadležni organ rešenjem odbacuje zahtev koji nije blagovremen, nije dozvoljen ili koji je izjavljen od neovlašćenog lica ili u kome razlog za ponavljanje postupka nije učinjen verovatnim. Ako ne odbaci zahtev, dalje ispituje da li je razlog za ponavljanje postupka mogao da dovede do drukčijeg rešenja i, ako nađe da nije, rešenjem odbija zahtev.
Ako nadležni organ ne odbaci, niti odbije zahtev za ponavljanje postupka, rešenjem dozvoljava ponavljanje postupka i određuje obim ponavljanja.
Rešenje kojim se dozvoljava ponavljanje postupka odlaže izvršenje konačnog rešenja.
U skladu s navedenim i uzimajući u obzir činjenicu da je lokalni poreski organ taj koji je doneo konačno rešenje, isti će rešenjem odlučiti o podnetom urednom zahtevu za ponavljanje postupka.
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.
Kako postupati kada je poreski obveznik obračunao porez na imovinu za antenu po prosečnoj ceni, dok je u Zakonu o porezima na imovinu u članu 7. propisano da je osnovica poreza na imovinu za korisnike telekomunikacija knjigovodstvena vrednost?
Prema Zakonu o planiranju i izgradnji, linijski infrastrukturni objekat jeste javni put, javna železnička infrastruktura, metro, vazdušna saobraćajna infrastruktura (poletno-sletna staza, rulna staza, platforma i sl., kao i objekti u njihovoj funkciji), operativna obala u lučkom području, elektroenergetski vod, naftovod, produktovod, gasovod, derivacioni cevovod, objekat visinskog prevoza, linijska infrastruktura elektronskih komunikacija, vodovodna i kanalizaciona infrastruktura i sl. koji može biti nadzemni ili podzemni, čija izgradnja je predviđena odgovarajućim planskim dokumentom, kao i objekti u njihovoj funkciji.
Članom 7. stav 8. Zakona o porezima na imovinu propisano je da je osnovica poreza na imovinu za žičare, puteve, pruge i druge infrastrukturne objekte (osim zgrada i drugih objekata visokogradnje), kao i za kablovsku kanalizaciju i druge podzemne građevinske objekte u koje su smeštene mreže namenjene protoku vode (za piće, atmosferske, otpadne i dr.), vodene pare, tople ili vrele vode za potrebe grejanja i druge potrebe korisnika, gasa, nafte i naftnih derivata, telekomunikacija i slično, knjigovodstvena vrednost objekata na poslednji dan poslovne godine obveznika u tekućoj godini.
U skladu s navedenim, i obzirom da je antenski stub objekat u funkciji linijske infrastrukture elektronskih komunikacija, isti spada u druge infrastrukturne objekte navedene u članu 7. stav 8. Zakona o porezima na imovinu i oporezuje se po knjigovodstvenoj vrednosti.
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.
Da li je moguće menjati prijave naspram Prostornog plana i Odluke o zonama, u slučaju kada se u katastru neko zemljište i dalje vodi kao poljoprivredno, a u Prostornom planu je označeno kao građevinsko i taj plan je deo lokalne Odluke o zonama? Ili je ipak merodavan katastar?
Zakonom o planiranju i izgradnji propisano je u članu 82, da građevinsko zemljište jeste zemljište koje je određeno Zakonom ili planskim dokumentom za izgradnju i korišćenje objekata, kao i zemljište na kojem su izgrađeni objekti u skladu sa Zakonom. Član 83. istog Zakona dalje propisuje da se građevinsko zemljište koristi prema nameni određenoj planskim dokumentom, na način kojim se obezbeđuje njegovo racionalno korišćenje, u skladu sa zakonom. Stupanjem na snagu planskog dokumenta kojim je promenjena namena zemljišta u građevinsko zemljište, vlasnici tog zemljišta stiču prava i obaveze propisane ovim zakonom i podzakonskim aktima donetim na osnovu Zakona, bez obzira na činjenicu što organ nadležan za upis na nepokretnostima i pravima na njima nije sproveo promenu u javnoj knjizi o evidenciji nepokretnosti i prava. Građevinsko zemljište kome je namena promenjena u skladu sa stavom 2. ovog člana, može se koristiti i u druge svrhe, do privođenja zemljišta planiranoj nameni.
Zakonom o porezima na imovinu, članom 6a stav 4. propisano je da jedinica lokalne samouprave može odlukom propisati da se neizgrađeno građevinsko zemljište na njenoj teritoriji, koje se koristi isključivo za gajenje biljaka, odnosno sadnog materijala, odnosno šuma, za svrhu utvrđivanja osnovice poreza na imovinu razvrstava u poljoprivredno, odnosno u šumsko zemljište. Odluka iz stava 4. ovog člana primenjivaće se kod utvrđivanja poreza na imovinu za poresku godinu ako je doneta i objavljena do 30. novembra tekuće godine, na način na koji se objavljuju opšti akti jedinice lokalne samouprave koja ju je donela i na njenoj internet strani.
Članom 33. stav 3. Zakona o porezima na imovinu, propisano je da nadležni poreski organ utvrđivanje poreza vrši na osnovu podataka iz poreske prijave, poslovnih knjiga poreskog obveznika, podataka iz evidencija nadležnih organa i drugih podataka kojima taj organ raspolaže, a od značaja su za utvrđivanje poreske obaveze. Dalje, stavom 4. istog člana je propisano da rešenje o utvrđivanju poreza na imovinu obvezniku koji ne vodi poslovne knjige, na osnovu podataka u poreskoj prijavi i drugih podataka kojima raspolaže, nadležni poreski organ može doneti neposrednim odlučivanjem, bez prethodnog izjašnjavanja obveznika o činjenicama koje su od značaja za odlučivanje.
U skladu s navedenim, proizilazi da se na osnovu planskog dokumenta može izvršiti promena vrste nepokretnosti (zemljišta) u bazi podataka, ali se pri tom mora voditi računa ukoliko je konkretna lokalna samouprava donela odluku da se neizgrađeno građevinsko zemljište može razvrstati u poljoprivredno ili šumsko.
Takođe je potrebno napomenuti da je Zakonom o porezima na imovinu (član 33. stav 5.) propisano da promene u toku godine od značaja za visinu obaveze, ne utiču na utvrđivanje poreske obaveze za tu godinu istom obvezniku. U tom smislu je promenu podataka u poreskim prijavama moguće vršiti tek naredne godine u odnosu na godinu kada je usvojen planski dokument.
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.
Da li je neophodno da prvostepeni postupak po žalbi vodi pravnik, ili je moguće da to bude i neki drugi poreski inspektor koji po struci nije pravnik već npr. ekonomista?
Sistematizacijom radnih mesta u Odeljenju za administriranje izvornih prihoda lokalne samouprave (LPA) su navedeni opisi poslova koje obavlja svaki zaposleni, tako da u skladu sa tim i postupke po žalbama vodi zaposleni - poreski inspektor kome to stoji u opisu posla. Nije uslovljeno da postupke po žalbi mora voditi zaposleni koji je po struci pravnik, ali je bitno napomenuti da svaki zaposleni obavlja i druge poslove po nalogu rukovodioca. U tom smislu, stvar je unutrašnje organizacije rada svake LPA koji zaposleni će u svom opisu posla imati vođenje postupaka po žalbi, kao I da li postoji potreba da taj posao obavi i neki drugi zaposleni, koji je stručan za takvu vrstu posla (inspektor), a kome će rukovodilac dati nalog da to učini.
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.
Da li je moguće dug po osnovu poreske obaveze stornirati preko vanbilansne evidencije, ili je potrebno doneti rešenje o neosnovano utvrđenim poreskim obavezama, u konkretnom slučaju kada je poreski obveznik zadužen od 01.01.1993. godine, u maju iste godine preminuo, a nije odjavljen u službenoj evidenciji, tako da ima postojeći dug?
Sve obaveze utvrđene preminulom licu nakon njegove smrti su neosnovano utvrđene obaveze. Prenos u vanbilansnu evidenciju vrši se u skladu sa članom 163. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji (ZPPPA) i tu se, između ostalog, prenose poreske obaveze za koje je nastupila zastarelost.
U konkretnom slučaju bi se u vanbilansnu evidenciju mogao preneti samo dug koji je postojao do dana smrti poreskog obveznika i koji je uključivao obaveze utvrđene do tog datuma. Obzirom da se radi o 1993. godini kada je postojala nekontrolisana inflacija, proizilazi da nema duga koji se može preneti u vanbilansnu evidenciju.
Sve obaveze utvrđene nakon dana smrti su neosnovane i za iste treba doneti rešenje o prestanku obaveze s danom smrti i o storniranju svih zaduženja i kamate. Isto rešenje je potrebno proknjižiti u redovnom poreskom računovodstvu (kao otpis glavnog duga i kamate).
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.