Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeKoju šifru prometa je potrebno koristiti prilikom prestanka poreske obaveze za deo duga na koji je obračunavana valorizacija? Da li je potrebno izvršiti otpis na osnovu dve šifre prometa, odnosno deo glavnog duga koristeći šifru 630 i valorizacijom koja se obračunavala na glavni dug u skladu sa uslovnim otpisom kamata i mirovanja poreskog duga; ili se sve otpisuje koristeći jednu šifru 630 - otpis glavnog duga?
Obzirom da u pitanju nije navedeno koji je osnov za prestanak poreske obaveze za deo duga na koji se obračunava valorizacija, razmotrićemo dve opcije.
U skladu s navedenim, prestanak poreske obaveze, odnosno glavnog duga koji u sebi sadrži I valorizaciju koja se odnosi na taj dug ili njegov deo, knjiži se u celosti bez odvajanja dela duga koji predstavlja valorizaciju.
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.
U slučaju kada se privredno društvo, koje je bilo u stečaju, proda po osnovu Ugovora o kupoprodaji stečajnog dužnika kao pravnog lica, da li se dugovi tog privrednog društva, ostvareni do dana prodaje po osnovu Ugovora, prenose na PIB stečajne mase ili u vanbilansnu evidenciju? U slučaju da se prenose u vanbilansnu evidenciju, na koji način tretirati uplate, koje su umesto na PIB stečajne mase, uplaćene na privredno društvo koje je bilo u stečaju?
Dugovi pravnog lica prodatog u postupku stečaja prenose se na PIB stečajne mase.
Pogledaj/preuzmi:
Uplate koje su greškom izvršene na PIB pravnog lica umesto na PIB stečajne mase, potrebno je preknjižiti direktno u aplikaciji, po zahtevu poreskog obveznika.
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.
Da li je zakonskim okvirom predviđeno da organ lokalne samouprave nadležan za administriranje izvornih prihoda, podatke o prosečnim cenama nepokretnosti može tražiti od centralne Poreske Uprave? Ukoliko jeste, koji zakon uređuje pomenuto pitanje?
Pogledaj/preuzmi:
Bilten 10/2014.pdf (mišljenje po tačkom 2.)
Bilten 1/2016.pdf (mišljenje pod tačkom 2.)
Na osnovu navedenih mišljenja Ministarstva finansija, proizilazi da se podaci o cenama ostvarenim u prometu mogu dobiti od Poreske uprave (a ne i gotove prosečne cene). Svakako, nije preporuka tražiti od Poreske uprave da lokalu dostavi gotove prosečne cene bez podataka na koji način se do njih došlo, odnosno po osnovu kojih prometa i cena su one izračunate. Ukoliko lokalni poreski organ ipak ostane pri tome da traži od Poreske uprave da ona obračuna prosečne cene (uz napomenu da ovo nigde nije propisano), potrebno je tražiti i tabelarne podatke sa svim cenama u prometu, po zonama i vrstama nepokretnosti, na osnovu kojih bi bile izračunate konkretne prosečne cene.
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.
Da li poreski obveznik koji je u stečaju ima pravo da koristi fer vrednost za obračun poreza na imovinu, obzirom da je razvrstano kao veliko pravno lice i ima napomenu uz finansijski izveštaj u kojoj je navedeno da se vrednuje po likvidacionoj vrednosti?
Članom 7. stav 1. Zakona o porezima na imovinu propisano je da je fer vrednost iskazana na poslednji dan poslovne godine obveznika u tekućoj godini osnovica poreza na imovinu za nepokretnosti obveznika koji vodi poslovne knjige i čiju vrednost u poslovnim knjigama iskazuje po metodu fer vrednosti u skladu sa međunarodnim računovodstvenim standardima (MRS), odnosno međunarodnim standardima finansijskog izveštavanja (MSFI) i usvojenim računovodstvenim politikama. Članom 110. Zakona o stečaju propisano je da poslovne knjige stečajnog dužnika posle otvaranja stečajnog postupka vodi stečajni upravnik ili lice koje on odredi. Otvaranjem stečajnog postupka smatra se da je počela nova poslovna godina. Stečajni sudija može da postavi ovlašćenog revizora za ocenu završnog računa odnosno početnog stečajnog bilansa. Član 4. stav 4. Zakona o računovodstvu propisuje da se odredbe ovog zakona koje se odnose na pravna lica shodno primenjuju na pravna lica u stečaju sa stečajnim masama iz člana 2. tačka 29) ovog Zakona.
Pravilnik o utvrđivanju nacionalnih standarda za upravljanje stečajnom masom u okviru Nacionalnog standarda broj 2 propisuje Procenu vrednosti na sledeći način:
Stečajni upravnik izrađuje potpun i sveobuhvatan popis imovine stečajnog dužnika u rokovima koje propisuje Zakon, koji obuhvata i:
1) listu dužnika stečajnog dužnika;
2) listu poverilaca stečajnog dužnika;
3) utvrđuje procenjenu vrednost imovine stečajnog dužnika u cilju izrade početnog stečajnog bilansa.
Stečajni upravnik prilikom popisa imovine vrši i procenu likvidacione vrednosti svakog pojedinačnog dela imovine, osim u slučaju kada je priroda imovine takva da se ne može prodavati pojedinačno, već samo zajedno sa drugom imovinom stečajnog dužnika, u kom slučaju se likvidaciona vrednost takve imovine procenjuje kao celina. Likvidaciona vrednost predstavlja novčani iznos koji bi se ostvario prodajom imovine na datom tržištu u razumnom roku. Knjigovodstvena vrednost imovine stečajnog dužnika ne uzima se u obzir, osim u slučaju kada je ta vrednost od značaja za utvrđivanje likvidacione vrednosti. Procena likvidacione vrednosti treba da bude zasnovana na najpouzdanijim raspoloživim podacima u trenutku procene. Imovini kojom se ne trguje na predmetnom tržištu i za koju se ne očekuje da se za nju može naći zainteresovani kupac može se dodeliti vrednost nula.
Posle imenovanja, stečajni upravnik može za potrebe procene vrednosti pokretne imovine stečajnog dužnika angažovati stručno lice, uz saglasnost stečajnog sudije, rukovodeći se kriterijumom njihove stručnosti i pouzdanosti. Stečajni upravnik za potrebe procene vrednosti nepokretne imovine stečajnog dužnika angažuje ovlašćeno stručno lice (procenitelja), uz saglasnost stečajnog sudije.
Ukoliko je delatnost stečajnog dužnika takva da bi prodaja stečajnog dužnika kao pravnog lica, omogućila povoljnije namirenje poverilaca, za potrebe izrade Izveštaja o ekonomsko-finansijskom položaju stečajnog dužnika, pored procene pojedinačnih delova imovine, vrši se i procena stečajnog dužnika kao pravnog lica. U ovom slučaju, za potrebe procene koristi se prenosni metod (metod diskontovanih novčanih tokova), kao i druge metode koje su u skladu sa Međunarodnim standardima finansijskog izveštavanja. Na osnovu procene vrednosti imovine stečajnog dužnika, stečajni upravnik izrađuje izveštaj o ekonomsko-finansijskom položaju stečajnog dužnika za potrebe prvog poverilačkog ročišta, u cilju izjašnjavanja poverilaca o načinu okončanja postupka bankrotstvom ili reorganizacijom u skladu sa Nacionalnim standardom broj 3. Prema MRS 16 koji reguliše vrednovanje nekretnina, postrojenja I opreme po MSFI, ne pominje se mogućnost vrednovanja nekretnina po likvidacionoj vrednosti, već samo po nabavnoj ili fer vrednosti. U ovom standardu je navedeno da fer vrednost jeste cena koja bi se naplatila za prodaju sredstva ili platila za prenos obaveze u redovnoj transakciji između učesnika na tržištu na datum odmeravanja i upućuje na IFRS 13: Odmeravanje fer vrednosti.
U skladu sa navedenim, u Napomenama uz finansijski izveštaj sačinjen na poslednji dan poslovne godine, u delu koji se odnosi na Računovodstvene politike i način vrednovanja nekretnina i investicionih nekretnina, ne bi trebalo da stoji da se iste vrednuju po likvidacionoj vrednosti nepokretnosti jer to nije navedeno u MSFI. Pored toga, likvidaciona vrednost imovine se utvrđuje prilikom popisa u cilju izrade početnog stečajnog bilansa, a ne za izradu redovnog godišnjeg finansijskog izveštaja.
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.
Poreskom obvezniku je na dan 1.01.2011. godine, po osnovu relativne zastarelosti, otpisan dug na dan 31.12.2005. Nakon toga je podnet nov zahtev u 2020. za utvrđivanje prestanka poreske obaveze po osnovu zastarelosti. Da li rešenje iz 2011. prekida zastarelost, pa zastarelost počinje da teče iznova (kao što je slučaj npr. sa opomenom, zahtevom za odlaganje plaćanja duga i sl.)?
U konkretnoj situaciji, rešenjem iz 2011. godine utvrđena je zastarelost prava na naplatu duga na dan 31.12.2005. godine, pa se u skladu sa navedenim to rešenje ne bi moglo smatrati radnjom poreskog organa preduzetom protiv poreskog dužnika u cilju naplate duga nastalog u periodu 2006-2011 godine, jer se rešenje odnosi na period do 2005 godine.
U svakom slučaju, zahtev obveznika iz 2020. godine treba posmatrati na sledeći način:
- 01.01.2020. godine, ukoliko nije bilo zastoja zastarelosti, nastupila je apsolutna zastarelost prava na naplatu duga nastalog zaključno sa 31.12.2009. godine I lokalna poreska administracija prestanak utvrđuje po službenoj dužnosti.
- Čak i pod pretpostavkom da rešenje o zastarelosti iz 2011. godine prekida zastarelost prava na naplatu duga nastalog do dana donošenja tog rešenja, ono produžava pravo na naplatu samo do 31.12.2016.g. (jer na osnovu radnje preduzete u 2011. zastarelost prava na naplatu počinje da teče iznova od 01.01.2012.g. i teče pet godina, do 31.12.2016.g.). Ako u periodu 2011-2016 nije bilo drugog prekida ili zastoja zastarelosti onda je taj dug svakako zastareo za naplatu pre 2020. godine.
- Ako u celom periodu 2011-2020. nije bilo drugih prekida ili zastoja zastarelosti, 2020. godine je zastareo za naplatu dug nastao zaključno sa 31.12.2015. godine (njega je trebalo naplatiti ili prekinuti zastarelost u narednih pet godina: 2016, 2017, 2018, 2019, 2020 godine).
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.