Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeDa li su nabavke tonera i nabavka kancelarijskog materijala istovrsne nabavke, odnosno da li ih treba posmatrati u zbiru na godišnjem nivou pri određivanju sprovođenja postupka javne nabavke? Procenjena vrednost nabavke kancelarijskog materijala je 2.000.000 dinara, a nabavke tonera je 800.000 dinara. Da li se nabavka tonera može sprovesti u skladu sa članom 27. stav 1. tačka 1) Zakona o javnim nabavkama?
Pragovi od kojih su naručioci u obavezi da sprovode postupke javnih nabavki radi pribavljanja dobara, usluga i radova su Zakonom o javnim nabavkama („Sl. glasnik RS“, br. 91/19) određeni kao značajno veći u odnosu na limite iz prethodnog zakona, s tim što naručioci moraju da obrate pažnju na to da se obaveza sprovođenja postupaka javne nabavke ustanovljava uključujući navedene iznose, a ne iznad njih. Tako, za nabavku usluge procenjene vrednosti 1.000.000 dinara, naručioci će biti dužni da sprovedu postupak javne nabavke.
Iako u navedenoj odredbi ne stoji da su u pitanju procenjene vrednosti nabavke na godišnjem nivou, već piše „…na nabavku….čija je procenjena vrednost manja od….“ pa deluje da je zakonodavac mislio na pojedinačni postupak nabavke, smatramo da nema mesta takvom tumačenju, pre svega zbog odredbe člana 29. Zakona i odredbi Zakona kojima su regulisana načela javnih nabavki.
Naime, odredbom člana 29. Zakona je propisano da procenjena vrednost predmeta javne nabavke mora da bude objektivna, zasnovana na sprovedenom ispitivanju i istraživanju tržišta predmeta javne nabavke, koje uključuje proveru cene, kvaliteta, perioda garancije, održavanja i sl. i mora da bude validna u vreme pokretanja postupka. Takođe, u stavu drugom te odredbe je navedeno da određivanje procenjene vrednosti predmeta javne nabavke ne može da se vrši na način koji ima za cilj izbegavanje primene Zakona, niti u tom cilju može da se vrši podela predmeta javne nabavke na više nabavki.
Poteškoće u tumačenju izaziva činjenica da Zakon više ne sadrži definiciju istovrsnosti, međutim, odredbe člana 29. Zakona su osnov za pravilno tumačenje odredbe kojom su regulisani pragovi do kojih se Zakon ne primenjuje, kao i ostale odredbe kojima se reguliše pitanje određivanja procenjene vrednosti, kako ne bi došlo do planiranja i pokretanja nabavki na način da se izbegne primena zakona.
Dakle, nije dozvoljeno određivanje procenjene vrednosti u cilju izbegavanja primene zakona. Takođe, nije dozvoljena podela predmeta javne nabavke na više nabavki u cilju izbegavanja zakona. Dodatno, naručilac je dužan da predmet javne nabavke odredi na način da isti predstavlja tehničku, tehnološku, funkcionalnu i drugu objektivno odredivu celinu.
To znači da se u okviru ove definicije nalazi i pojam istovrsnosti (iako tako nije definisan, odnosno nazvan).
Dakle, u konkretnom slučaju, deo odgovora je da generalno istovrsne predmete nabavki treba posmatrati u zbiru na godišnjem nivou, iako Zakon ni u jednoj svojoj odredbi to ne navodi precizno.
Imajte u vidu način planiranja budžeta, koji je po pravilu na godišnjem nivou, pravila o određivanju procenjenih vrednosti kod nabavki dobara, usluga i radova, a imajući u vidu prethodno navedene odredbe kojima nije dozvoljeno određivanje procenjene vrednosti u cilju izbegavanja primene zakona.
U konkretnom slučaju, toneri se pre svega smatraju istovrsnim dobrima sa npr. računarima, tastaturama, monitorima, dok se kancelarijski materijal uglavnom odnosi na papir za štampanje, koverte, i sl.
U smislu istovrsnosti, tj. da li isti ponuđač može da ponudi npr. i papir za štampanje i tonere, iako je češća situacija da tonere mogu ponuditi oni ponuđači koji u svojoj ponudi imaju pre svega tehničku opremu, odnosno računare, štampače, skenere, monitore i sl., a da određeni specijalizovani proizvođači i pojedini ponuđači imaju kompletan kancelarijski asortiman po kome kancelarijski materijal u širem smislu obuhvata i tonere, treba imati u vidu pre svega način na koji kontrolne institucije posmatraju ovaj predmet nabavki (DRI).
U tom smislu, smatramo da se nabavka tonera može sprovesti ili kao posebna partija u okviru kancelarijskog materijala ili kao poseban postupak javne nabavke (bez obzira na vrednost, jer ih treba tumačiti kao istovrsnu kancelarijskom materijalu i zbrajati procenjene vrednosti na godišnjem nivou), te da nabavku tonera ne bi trebalo sprovoditi u skladu sa članom 27. stav 1. točka 1) ZJN, sve u duhu načina na koji DRI posmatra ove predmete nabavki. Naravno, ima i situacija u praksi gde naručioci sprovode razdvojeno ove predmete nabavki, ne smatrajući ih istovrsnim, ali mislimo da je za naručioca bezbednije da na opisani način sprovede postupke.
Kako prikazati u planu javnih nabavki, nabavku telekomunikacionih usluga koja je oblikovana u dve partije: fiksna telefonija procenjene vrednosti 2.500.00,00 RSD bez PDV-a i mobilna telefonija 250.000,00 RSD bez PDV-a? Partiju mobilne telefonije sproveli bi u skladu sa članom 35. stav 4. ZJN. Da li se navedena okolnost prikazuje u odlukama o sprovođenju postupka javne nabavke?
Članom 88. Zakona o javnim nabavkama („Sl. glasnik RS“, br. 91/19; u daljem tekstu: Zakon) propisano je da je naručilac dužan da donese godišnji plan javnih nabavki koji sadrži sledeće podatke:
Članom 35. Zakona propisano je da kada je predmet javne nabavke podeljen u partije, naručilac određuje procenjenu vrednost svake partije.
Procenjena vrednost javne nabavke podeljene u partije uključuje procenjenu vrednost svih partija, za period na koji se zaključuje ugovor.
Naručilac ne može da izbegne primenu ovog zakona za pojedinu partiju, ako je zbir vrednosti svih partija jednak ili veći od iznosa iz člana 27. stav 1. točka 1) ovog zakona.
Izuzetno od stava 3. ovog člana, naručilac ne mora da primenjuje odredbe ovog zakona na nabavku jedne ili više partija ako je pojedinačna procenjena vrednost te partije manja od 300.000 dinara za dobra ili usluge, odnosno manja od 500.000 dinara za radove i ako ukupna procenjena vrednost svih tih partija nije veća od iznosa iz člana 27. stav. 1 točka 1) ovog zakona.
Dakle, iz navedenih odredbi Zakona proizilazi da je dužnost u Planu javnih nabavki prikazati predmet javne nabavke telekomunikacione usluge i ukupnu procenjenu vrednost obe partije (2.750.000,00 dinara bez PDV-a). Može se, ali i ne mori, prikazivati u Planu javnih nabavki nazive partija i njihove pojedinačne vrednosti.
Navedeno znači da, bez obzira što će se nabavka za partiju 2 – mobilna telefonija, sprovesti u skladu sa odredbom člana 35. stav 4. Zakona, odnosno što se za tu partiju neće primenjivati odredbe Zakona, njena procenjena vrednost mora se prikazivati u Planu javnih nabavki zajedno sa procenjenom vrednošću koja se sprovodi po Zakonu, dakle, prikazuje se njena ukupna procenjena vrednost. Ovo stoga što je to mogućnost, ali ne i obaveza da se primeni odredba člana 35. stav 4. Zakona na pojedinu partiju, ako su ispunjeni uslovi za to.
Naravno, treba imati u vidu i činjenicu da, ako postoji opredeljenje za to, ne mora se uopšte prikazati procenjena vrednost u Planu javnih nabavki u smislu odredbe člana 88. stav 5. Zakona, međutim, u okviru Odluke o sprovođenju postupka javne nabavke mora se navesti procenjena vrednost nabavke, kako i procenjene vrednosti svake partije pojedinačno.
Odredbom člana 91. stav 1. Zakona je propisano da naručilac donosi odluku o sprovođenju postupka javne nabavke koja naročito sadrži podatke o predmetu javne nabavke, vrsti postupka i procenjenoj vrednosti javne nabavke ukupno i za svaku partiju posebno, kao i podatke o sastavu komisije za javnu nabavku odnosno licu koje sprovodi postupak javne nabavke.
U ovoj odluci svakako treba navesti da će se predmetna nabavka sprovesti na način kako je opisano, uz navođenje ispunjenosti uslova za primenu člana 35. stav 4. na pojedinačnu partiju.
Kako i na koji način je moguće uskladiti koeficijent zaposlenog u JLS i zvanje s obzirom da je odložena primena u delu koji reguliše platne razrede? Da li zvanje mora biti obavezno usklađeno sa koeficientom? Konkretno, zaposleni ima zvanje savetnik od 2016. godine, a koeficijent mlađeg savetnika.
Shodno članu 62. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave, u zvanju savetnika obavljaju se složeni poslovi koji su najčešće precizno određeni i podrazumevaju primenu utvrđenih metoda rada, postupaka ili stručnih tehnika sa jasnim okvirom samostalnog delovanja, uz povremeni nadzor neposrednog rukovodioca. Poslovi zahtevaju sposobnost da se problemi rešavaju bez pojedinačnih uputstava neposrednog rukovodioca i uz obraćanje neposrednom rukovodiocu samo kad je problem složen i zahteva dodatno znanje i iskustvo.
Za rad na poslovima u zvanju savetnika službenik mora da ima stečeno visoko obrazovanje na osnovnim akademskim studijama u obimu od najmanje 240 ESPB bodova, master akademskim studijama, master strukovnim studijama, specijalističkim akademskim studijama, specijalističkim strukovnim studijama, odnosno na osnovnim studijama u trajanju od najmanje četiri godine ili specijalističkim studijama na fakultetu i najmanje tri godine radnog iskustva u struci.
Ukoliko zaposleni ispunjava navedene uslove rešenjem mu se utvrđuje zvanje, a koeficijent mora da odgovara zvanju odnosno da bude usklađen sa zvanjem. Kako bi ostvario svoje pravo zaposleni može da se zahtevom obrati i da zatraži usklađivanje koeficijenta u skladu sa zvanjem, a na koje rešenje dalje ima pravo žalbe žalbenoj komisiji, shodno čl. 172. i 174. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave.
Da li se (novom) inspektroru, tj. licu koje je primljeno u radni odnos na radno mesto inspketora, može izdati službena legitimacija pre nego što ploži ispit za inspektora ili se u toj situaciji postupa prema čl. 48. ZoIN (davanje ovlašćenja službeniku koji nije inspektor….)? Da li se lice koje nema položen ispit za inspektora smatra službenikom koji nije inspektor, iako je primljeno na radno mesto inspketora?
Mišljenja smo da se u ovoj situaciji izdaje službena legitimacija, odmah po prijemu u radni odnos na mesto inspektora.
Članom 47. stav 3. Zakona o inspekcijskom nadzoru propisano je da lice na probnom radu koje je radni odnos zasnovalo na radnom mestu inspektora na neodređeno vreme i lice koje je zasnovalo radni odnos na radnom mestu inspektora na neodređeno vreme, a nema položen ispit za inspektora u roku od 6 meseci od dana zasnivanja radnog odnosa, a prema stavu 5. istog člana, ako ne položi ispit za inspektora u utvrđenom roku, prestaje radni odnos.
Lice koje je primljeno na radno mesto inspektora, vrši ovlašćenja i dužnosti inpektora i izdaje mu se službena legitimacija. Nije u pitanju službenik koji nije inspketor, a obavlja inspekcijske poslove (čl. 48. ZoIN). Polaganje ispita za inspektora u propisanom roku je raskidni, a ne odložni uslov. Lice koje je zasnovalo radni odnos na neodređeno vreme na radnom mestu inspektora kada položi ispit u propisanom roku, ispunjava uslov i nastavlja da obavlja poslove inspketora, a ako ne položi – prestaje mu radni odnos, jer je nastupio raskidni uslov.
Da li dete koje je rođeno 31.12.2015. godine ima pravo na novogodišnji poklon, i da li je poslodavac dužan da poklon isplati do kraja 2020. godine?
Pravni osnov davanja novogodišnjih poklona za decu zaposlenih u jedinicama lokalne samouprave sadržan je u Zakonu o radu, Posebnom kolektivnom ugovoru za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave, kao i u opštim aktima jedinice lokalne samouprave (kolektivnom ugovoru poslodavca ili pravilniku).
Članom 119. stav 2. Zakona o radu („Sl. glasnik RS“, br. 24/2005, 61/2005, 54/2009, 32/2013, 75/2014, 13/2017 - odluka US, 113/2017 i 95/2018 - autentično tumačenje) propisano je da poslodavac može deci zaposlenog starosti do 15 godina života da obezbedi poklon za Božić i Novu godinu u vrednosti do neoporezivog iznosa koji je predviđen zakonom kojim se uređuje porez na dohodak građana.
Dalje, u skladu sa članom 49. stav 1. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave („Službeni glasnik RS“, br. 38/2019 i 55/2020) poslodavac je dužan da obezbedi deci zaposlenog do 15 godina života poklon za Novu godinu - novčanu čestitku u vrednosti do neoporezivog iznosa koji je predviđen zakonom kojim se uređuje porez na dohodak građana, u visini utvrđenoj opštim aktom. Pravo iz stava 1. ovog člana obezbeđuje se i deci lica koje je radno angažovano po osnovu ugovora van radnog odnosa kod poslodavca najmanje tri meseca sa prekidima ili neprekidno u kalendarskoj godini u kojoj se obezbeđuje ovo pravo i ako je u ugovornom odnosu na dan ostvarivanja ovog prava.
Poslodavac može svojim opštim aktom (kolektivnim ugovorom, pravilnikom) da utvrdi povodom kog praznika se poklon daje, vrednost poklona, do koje godine starosti dete zaposlenog ima pravo na poklon, da li se poklon daje u novcu ili u robi, datum dodele poklona, kao i druga merila i kriterijume koji su uslov za dobijanje poklona.
U skladu sa napred navedenim, mišljenja smo da pravo na poklon za Novu godinu imaju deca koja u toj godini pune 15 godina, odnosno konkretno u ovom slučaju pravo u 2020. godini na novogodišnji poklon imaju deca rođena 2005. godine (samim tim i deca rođena 31.12.2005. godine). Ukoliko poslodavac nije bio u mogućnosti da isplati ovo davanje u 2020. godini, isplata se može izvršiti i u 2021. godini, s tim da je potrebno voditi računa da se troškovi poklona povodom Nove godine i Božića priznaju u godini kad su isplaćeni, odnosno da je potrebno voditi računa da vrednost poklona zbirno u jednoj kalendarskoj godini, odnosno u 2021. godini, bude niža od neoporezivog iznosa propisanog Zakonom o porezu na dohodak građana. Poslodavac može samo jednom da koristi neoporezivi iznos, tako da ukoliko se drugi poklon daje u istoj godini i isplaćuje iznad neoporezivog iznosa (računajući oba poklona), ima će tretman zarade zaposlenog.