Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanje2016. godine zaposleni je imao zvanje „samostalni savetnik“ i bio raspoređen na mesto šefa Odseka u Gradskoj upravi. U oktobru 2017. godine, trajno je premešten na izvršilačko radno mesto, što je u skladu sa članom 112. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave, s tim da je problem što su zavnje „samostalni savetnik“ promenili u „savetnik“ što nije u skladu sa članom 113. istog Zakona. Nema nijednu opomenu (ni usmenu ni pimenu), niti disciplinksi postupak pokrenut zbog lakše ili teže povrede radne discipline. To ukidanje zvanja, za posledicu ima drastično smanjenje plate, što nije u skladu sa članovima 38. i 39. Zakona o sistemu plata zaposlenih u javnom sektoru („Sl. glasnik RS“, br. 18/16, 108/16, 113/17, 95/18 i 86/19). Koja je procedura da se ispravi ova greška? Da li upravni inspektor može ovo da reši inspekcijskim nadzorom i obraćanjem upravnoj inspekciji?
U skladu sa članom 32. Zakona o zaposlenima u AP i JLS službenik je dužan da prihvati odgovarajuće radno mesto na koje je prema odredbama ovog zakona trajno ili privremeno premešten. Dalje, članom 112. istog zakona predviđeno je da službenik može, zbog potrebe rada, da bude trajno ili privremeno premešten na drugo odgovarajuće radno mesto. Za premeštaj službenika zbog potrebe rada nije potrebna njegova saglasnost.
Pod odgovarajućim radnim mestom smatra se ono radno mesto čiji se poslovi rade u istom zvanju kao poslovi radnog mesta sa koga se službenik premešta i za koje službenik ispunjava sve uslove (član 113).
Član 168. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave uredio je Donošenje novog Pravilnika i promena Pravilnika
U slučaju donošenja novog pravilnika propisano je da se svi službenici raspoređuju na odgovarajuća radna mesta u istom zvanju.
Ako novim pravilnikom neka radna mesta budu ukinuta ili broj službenika smanjen, prekobrojni službenici raspoređuju se na druga odgovarajuća radna mesta u istom zvanju, a prednost imaju oni sa boljim ocenama u poslednja tri uzastopna ocenjivanja.
U slučaju promene pravilnika, ako neka radna mesta budu ukinuta ili broj službenika smanjen, prekobrojni službenici premeštaju se na druga odgovarajuća radna mesta u istom zvanju, a prednost imaju oni sa boljim ocenama u poslednja tri uzastopna ocenjivanja.
Ako odgovarajuće radno mesto ne postoji, u slučaju donošenja novog, odnosno promene pravilnika, prekobrojni službenik može, uz njegovu saglasnost, biti raspoređen, odnosno premešten na niže radno mesto koje odgovara njegovoj vrsti i stepenu stručne spreme, odnosno obrazovanja, a ako takvo radno mesto ne postoji, postaje neraspoređen.
Ako se službenik iz stava 4. ovog člana ne saglasi sa raspoređivanjem, odnosno premeštajem rukovodilac donosi rešenje o prestanku radnog odnosa. Službeniku prestaje radni odnos danom konačnosti rešenja o prestanku radnog odnosa.
Žalba ne odlaže izvršenje rešenja o raspoređivanju, odnosno premeštaju i rešenja kojim se utvrđuje da je službenik neraspoređen.
U slučaju donošenja novog, odnosno izmene pravilnika, službenik može biti raspoređen, odnosno premešten na radno mesto u neposredno višem zvanju ako ispunjava uslove za napredovanje iz člana 133e ovog zakona i druge uslove za rad na tom radnom mestu.
U postupku pripreme pravilnika, poslodavac pribavlja mišljenje reprezentativnog sindikata.
U slučaju donošenja novog pravilnika ili njegove izmene, a pre raspoređivanja ili premeštaja službenika na odgovarajuća radna mesta, može se sprovesti prethodna provera stručne osposobljenosti, znanja i veština.
Dakle, raspoređivanje službenika u niže zvanje od utvrđenog moguće je samo u slučaju i na način propisan članom 168. Zakona o zaposlenima u AP i JLS.
Imenovano lice od strane osnivača na mestu direktora ustanove podnosi ostavku pre isteka mandat iz ličnih razloga. Pre imenovanja nije imao radni odnos u ustanovi. Da li nakon razrešenja od strane osnivača može ostati u radnom odnosu još mesec dana?
Ono što je zajedničko za sve ustanove je da se u radno-pravnom smislu primenjuje Zakon o radu ("Sl. glasnik RS", br. 24/2005, 61/2005, 54/2009, 32/2013, 75/2014, 13/2017 - odluka US, 113/2017 i 95/2018 - autentično tumačenje). Odredbe navedenog zakona, naravno, ne sadrže odredbu kojom se daje mogućnost da imenovano lice nakon razrešenja ostaje u radnom odnosu u ustanovi na neodređeno ili određeno vreme.
Članom 39. Zakona o kulturi ("Sl. glasnik RS", br. 72/2009, 13/2016, 30/2016 - ispr. i 6/2020) se navodi da dužnost direktora ustanove prestaje istekom mandata i razrešenjem.
Osnivač ustanove razrešiće direktora pre isteka mandata:
1) na lični zahtev;
2) ako obavlja dužnost suprotno odredbama zakona;
3) ako nestručnim, nepravilnim i nesavesnim radom prouzrokuje veću štetu ustanovi ili tako zanemaruje ili nesavesno izvršava svoje obaveze da su nastale ili mogu nastati veće smetnje u radu ustanove;
4) ako je protiv njega pokrenut krivični postupak za delo koje ga čini nedostojnim za obavljanje dužnosti direktora, odnosno ako je pravnosnažnom sudskom odlukom osuđen za krivično delo koje ga čini nedostojnim za obavljanje dužnosti direktora ustanove;
5) iz drugih razloga utvrđenih zakonom ili statutom ustanove.
Dakle, ni odredbama ovog zakona nije predviđena mogućnost da imenovano lice nakon razrešenja ostaje u radnom odnosu u ustanovi.
Najzad, navedena mogućnost nije predviđena ni odredbama Posebnog kolektivnog ugovora za ustanove kulture čiji je osnivač Republika Srbija, autonomna pokrajina i jedinica lokalne samouprave ("Sl. glasnik RS", br. 106/2018 i 144/2020).
Na osnovu odredbi Zakona o socijalnoj zaštiti ("Sl. glasnik RS", br. 24/2011) osnivač centra za socijalni rad razrešiće direktora centra za socijalni rad pre isteka mandata:
1) na lični zahtev;
2) ako obavlja poslove direktora suprotno odredbama zakona;
3) ako nestručnim i nesavesnim radom prouzrokuje štetu centru za socijalni rad ili svoje obaveze izvršava na način koji može prouzrokovati veće smetnje u radu centra za socijalni rad;
4) ako na bilo koji način onemogućava ostvarivanje prava i usluga iz nadležnosti centra za socijalni rad;
5) ako je pravnosnažno osuđen za krivično delo iz grupe krivičnih dela protiv života i tela, protiv sloboda i prava čoveka i građanina, protiv prava po osnovu rada, protiv časti i ugleda, protiv polne slobode, protiv braka i porodice, protiv službene dužnosti, kao i protiv ustavnog uređenja i bezbednosti Republike Srbije;
6) iz drugih razloga utvrđenih zakonom ili statutom centra za socijalni rad.
Ni odredbama ovog zakona nije data mogućnost da imenovano lice nakon razrešenja ostaje u radnom odnosu u ustanovi, a takve odredbe ne sadrži ni Poseban kolektivni ugovor o socijalnoj zaštiti u Republici Srbiji ("Sl. glasnik RS", br. 29/2019 i 60/2020).
Molim Vas za stručno mišljene koje neto osnovica se primenjuje kod obračuna plata za Mesne zajednice? Mesne zajednice su osnovane od strane Skupštine grada i indirektan su korisnik budžetskih sredstava. Šifra delatnosti je 8411 delatnost državnih organa. Koja pravna akta regulišu određivanje neto osnovice kod obračuna plata u konkretnom slučaju?
Članom 76. Zakona o lokalnoj samoupravi („Sl. glasnik RS“, br. 129/07, 83/14 – dr. zakon, 101/16 – dr. zakon i 47/18) je propisano da mesna zajednica, odnosno drugi oblik mesne samouprave ima svojstvo pravnog lica u okviru prava i dužnosti utvrđenih statutom i odlukom o osnivanju.
Članom 77. istog zakona se propisuje da opština, odnosno grad pruža pomoć mesnoj zajednici u obavljanju administrativno-tehničkih i finansijsko-materijalnih poslova. Za obavljanje određenih poslova iz nadležnosti opštinske uprave, odnosno gradskih uprava, posebno u vezi sa ostvarivanjem prava građana, može se organizovati rad opštinske uprave u mesnim zajednicama, a poslove, način i mesto njihovog vršenja određuje predsednik opštine na predlog načelnika opštinske uprave, odnosno načelnika gradskih uprava.
Dakle, mesna zajednica je posebno pravno lice. Jedinica lokalne samouprave pruža pomoć mesnoj zajednici u obavljanju administrativno-tehničkih i finansijsko-materijalnih poslova, a lica koja su zasnovala radni odnos u mesnoj zajednici nisu zaposleni u opštinskoj odnosno gradskoj upravi.
Najzad, članom 1. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave je konkretno propisano da se odredbe ovog zakona ne primenjuju na zaposlene u privrednim društvima, preduzećima, ustanovama, javnim agencijama, mesnim zajednicama, fondovima i fondacijama koje osniva nadležni organ autonomne pokrajine, jedinice lokalne samouprave i gradske opštine, prema posebnom propisu.
Shodno svemu gore navedenom, zaposleni u mesnoj zajednici ostvaruju svoju zaradu od sredstava mesne zajednice kao poslodavca, uz primenu Zakona o radu i uslova koji su predviđeni konkretnim ugovorom o radu, odlukama Opštine i finansijskom planu mesne zajednice, a to nije predmet propisa kojim se uređuju plate zaposlenih u jedinicama lokalne samouprave odnosno podzakonskih akata i time utvrđenih osnovica za obračun i isplatu plate. Konkretan propis koji uređuje osnovicu za obračun zarade u mesnim zajednicama ne postoji već se primenjuju navedeni propisi.
Pokrenut je postupak ozakonjenja pomoćnog objekta koji se manjim delom nalazi na površini javne namene-ulici. Predloženo je rešavanje imovinsko-pravnih odnosa na zemljištu putem ispravke granice. Problem se javlja kako vlasnik objekta da kupi deo zemljišta koje je ulica, i koje ne može biti u prometu. Kako rešiti imovinsko-pravne odnose na tom zemljištu?
Zakonom o ozakonjenju objekata („Sl. glasnik RS“ br.96/15, 83/18 i 81/20-odluka US), u članu 5, stav 1, tačka 3 eksplicitno se navodi da predmet ozakonjenja ne može biti objekat izgrađen na površinama javne namene, odnosno na zemljištu planiranom za uređenje ili izgradnju objekata javne namene.
Shodno činjenici da se u vašem pitanju navodi da objekat jednim svojim manjim delom izlazi na javnu površinu, može se konstatovati da isti u navedenom obuhvatu nije moguće ozakoniti.
Ozakonjenje je moguće izuzimanjem dela javne površine iz koridora ulice, a navedeni postupak se uređuje kroz postupak izmene i dopune važećeg planskog dokumenta za konkretan prostor. Ispravka granice parcele nije institut kojim se može korigovati površina javne namene pošto je ista definisana odgovarajućim planskim dokumentom koji ima svoju proceduru donošenja.
Tek nakon usvojenih izmena predmetnog planskog dokumenta (ukoliko je izmena moguća u skladu sa eksploatacionim karakteristikama javne saobraćajnice i drugim urbanističkim parametrima kojima se definiše predmetna javna površina), moguće je pristupiti rešavanju imovinskih odnosa kroz otuđenje dela parcele koji je bio na javnoj površini (njegovim izdvajanjem u posebnu parcelu sa odgovarajućim pod brojem) i posledično ozakonjenju objekta.
Zakonom o ozakonjenju objekata („Sl. glasnik RS“ br. 96/15, 83/18 i 81/20-odluka US), u članu 5, stav 3 navodi se da izuzetno nadležni organ može izdati rešenje o ozakonjenju, ako u postupku bude pribavljena saglasnost upravljača javnog dobra (u konkretnom slučaju upravljača ulice). Napominjemo da se u ovom slučaju ozakonjenje odnosi samo na objekat, dok je vlasništvo nad delom parcele ispod objekta i dalje nepromenjena.
Zakonom o ozakonjenju objekata („Sl. glasnik RS“ br. 96/15, 83/18 i 81/20-odluka US), u članu 11, stav 6 navodi se da kada je predmet ozakonjenja objekat koji je sagrađen u zaštitnoj zoni objekta javne namene, pre donošenja rešenja o ozakonjenju, vlasnik nezakonito izgrađenog objekta neophodno je da dostavi i izjavu da se odriče prava na pokretanje sudskog spora za naknadu štete po bilo kom osnovu u vezi sa uticajem tog javnog objekta na korišćenje ozakonjenog objekta, što ne isključuje mogućnost zaštite prava po drugim pravnim osnovima.''
Prema svemu gore navedenom, postupajući prvostepeni organ po službenoj dužnosti pribavlja saglasnost upravljača javnog puta, i ukoliko se saglasnost dobije donosi rešenje o ozakonjenju, u suprotnom odbija zahtev za ozakonjenje. Pravosnažno rešenje o ozakonjenju je osnov za upis prava svojine na objektu, dok svojina na delu zemljišta koje je javne namene ostaje nepromenjena.
Dakle, nema otuđenja tog dela zemljišta bez izmene planskog akta, jer dobra u opštoj upotrebi (ulice, putevi) ne mogu biti predmet otuđenja iz javne svojine.
Zaposleni je ostvario 2 godine, 10 meseci i 6 dana radnog staža u jednoj Gradskoj opštini i 10 godina rada u drugoj Gradskoj opštini. U ovom trenutku podneo je zahtev za jubilarnu nagradu za 10 godina rada u Gradskoj opštini. Da li zaposlenom u ovom trenutku treba odobriti jubilarnu nagradu za 10 godina rada?
Članom 50. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave je propisano:
“Zaposleni ima pravo na jubilarnu novčanu nagradu u visini prosečne mesečne zarade bez poreza i doprinosa po zaposlenom u Republici Srbiji prema objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike, za poslednji mesec u prethodnoj kalendarskoj godini u odnosu na kalendarsku godinu u kojoj se jubilarna nagrada ostvaruje, s tim što se visina novčane nagrade uvećava za 30% i to:
1) Za 10 godina rada u radnom odnosu - u visini mesečne prosečne zarade bez poreza i doprinosa,
2) Za 20 godina rada u radnom odnosu - u visini novčane nagrade iz tačke 1) ovog stava uvećane za 30%,
3) Za 30 godina rada u radnom odnosu - u visini novčane nagrade iz tačke 2) ovog stava uvećane za 30%,
4) Za 35 godina rada u radnom odnosu - u visini novčane nagrade iz tačke 3) ovog stava uvećane za 30%,
5) Za 40 godina rada u radnom odnosu - u visini novčane nagrade iz tačke 4) ovog stava uvećane za 30%.
Zaposleni ostvaruje pravo na jubilarnu nagradu za navršenih 10, 20, 30, 35 i 40 godina rada provedenih u radnom odnosu u državnom organu, organu autonomne pokrajine, odnosno jedinice lokalne samouprave, bez obzira na to u kom organu je zaposleni ostvarivao prava iz radnog odnosa.
U slučaju da je poslodavac preuzeo poslove i zaposlene od drugog poslodavca kao uslov za ostvarivanje prava na jubilarnu nagradu računaju se i godine rada u radnom odnosu kod prethodnog poslodavca.
Jubilarna nagrada se isplaćuje u roku od 30 dana od dana ostvarivanja ovog prava
Zaposleni ima pravo na jubilarnu nagradu kod poslodavca, ako to pravo u kalendarskoj godini nije ostvario u drugom državnom organu, organu autonomne pokrajine ili jedinice lokalne samouprave u kojem je radio pre rada kod poslednjeg poslodavca.
Pravo iz stava 1. ovog člana, ostvaruju svi zaposleni koji počev od 22. marta 2019. godine navršavaju 10, 20, 30, 35 i 40 godina rada u radnom odnosu u skladu sa ovim članom”.
S obzirom da u ovom konkretno slučaju zaposleni ima više od 10 godina radnog staža koji se računa za jubilarnu nagradu on ne može u ovoj godini ostvariti pravo na jubilarnu nagradu za 10 jubilarnih godina, već će to pravo ostvariti kada se steknu uslovi za 20 jubilarnih godina rada.