Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeKako tumačiti član 5. stav 1. tačka 4. Zakona o ozakonjenju u vezi sa stavom 3 istog člana? Naime, predmet ozakonjenja je vikend objekat koji se nalazi u drugom stepenu zaštite prirodnog dobra. Planski dokument upućuje na saglasnost JVP Vode Vojvodine, a član 5 stav 1 tačka 4 propisuje da vikend objekti mogu biti ozakonjeni. Da li je u konkretnom slučaju potrebna saglasnost JVP Vode Vojvodine ili se objekat može ozakoniti bez ove saglasnosti? Sam član nije potpuno jasan.
Zakonom o ozakonjenju objekata („Sl. glasnik RS“, br. 96/2015, 83/2018, 81/2020 - odluka US, 1/2023 - odluka US i 62/2023) je članom 5. stav 1. propisano koji to objekti ne mogu biti predmet ozakonjenja.
Članom 5. stav 1. tačka 4. ovog Zakona je propisano da predmet ozakonjenja, između ostalih, ne mogu biti objekti izgrađeni u prvom i drugom stepenu zaštite prirodnog dobra, odnosno u zoni zaštite kulturnog dobra od izuzetnog značaja i zoni zaštite kulturnih dobara upisanih u Listu svetske kulturne baštine, odnosno radovi na samom kulturnom dobru od izuzetnog značaja ili dobru upisanom u Listu svetske kulturne baštine, izgrađen u zonama sanitarne zaštite izvorišta vodosnabdevanja, izgrađen u vojnom kompleksu i zaštitnim zonama oko vojnih kompleksa i objekata infrastrukture posebne namene, odnosno izgrađen, rekonstruisan ili dograđen suprotno propisima o odbrani kojima su propisane posebne obaveze za izgradnju objekata, kao i drugi objekti izgrađeni u zaštitnim zonama u skladu sa odredbama posebnih zakona (u zaštitnom pojasu: puta, železnice, dalekovoda, vodotoka, poletno-sletne staze, kao i druge zaštitne zone u skladu sa odredbama posebnih zakona).
Izuzetak od pravila utvrđenog članom 5. stav 1. tačka 4. ovog Zakona su vikendice i drugi porodični objekti za odmor u drugom stepenu zaštite prirodnog dobra. Za objekte koji ispunjavaju uslove da budu klasifikovani kao vikendice nadležni organ može da pokrene postupak ozakonjenja i izda rešenje o ozakonjenju, pod uslovom koji je propisan stavom 3. člana 5. ovog Zakona, a to je da u postupku bude pribavljena saglasnost upravljača javnog dobra, odnosno saglasnost organizacije nadležne za zaštitu prirodnih, odnosno kulturnih dobara.
Pitanje u vezi sačinjavanja zahteva za procenu uticaja zatečenog stanja na životnu sredinu. Radi se o projektu koji se nalazi na listi II Uredbe o utvrđivanju liste projekata za koje je obavezna procena uticaja i za koje se može zahtevati procena uticaja na životnu sredinu, postrojenja za proizvodnju, tretman, preradu ili obradu proizvoda iz sirovina biljnog porekla kapaciteta od 30 t do 300 t na dan* Članom 37. Zakona o proceni uticaja na životnu sredinu ("Sl. glasnik RS", br. 94/24) propisano je da uz zahtev nosilac izvedenog projekta za koji se po odredbama ovog zakona vrši procena uticaja, a koji je izgrađen bez odobrenja za izgradnju ili se koristi bez odobrenja za upotrebu, dužan je da podnese zahtev za odlučivanje o potrebi procene uticaja zatečenog stanja za projekte iz člana 5. stav 1. tačka 2) ovog zakona, gde se uz zahtev prilaže 1) obaveštenje o mogućnosti usklađivanja sa planskom dokumentacijom u skladu sa zakonom kojim se uređuje ozakonjenje objekata; 2) izvod iz projekta izvedenog objekta; 3) izveštaj ovlašćene organizacije sa podacima o emisijama i izveštaj o rezultatima merenja i ispitivanja činilaca životne sredine na koje projekat utiče koji nisu stariji od šest meseci; 4) grafički prikaz mikro i makro lokacije. S obzirom da se bliže propisuje izgled i sadržaj obrazca zahteva a još uvek je na snazi Pravilnik o sadržini zahteva o potrebi procene uticaja i sadržini zahteva za određivanje obima i sadržaja studije o proceni uticaja na životnu sredinu („Službeni glasnik RS”, broj 69 od 9. avgusta 2005) gde su propisane odredbe starog zakona, da li je ispravno da zahtev sadrži: - dokumentaciju i podatke iz člana 12. i člana 37. stav 1 tačka 2), i stava 2. Zakona o proceni uticaja na životnu sredinu ("Sl. glasnik RS", br. 94/24) ?
Zakon o proceni uticaja na životnu sredinu („Sl. glasnik RS", br. 94/2024) u članu 37. utvrđuje da je nosilac izvedenog projekta za koji se po odredbama ovog zakona vrši procena uticaja, a koji je izgrađen bez odobrenja za izgradnju ili se koristi bez odobrenja za upotrebu (u daljem tekstu nosilac izvedenog projekta), dužan da podnese zahtev za određivanje obima i sadržaja studije o proceni uticaja zatečenog stanja na životnu sredinu za projekte iz člana 5. stav 1. tačka 1) ovog zakona, odnosno, zahtev za odlučivanje o potrebi procene uticaja zatečenog stanja za projekte iz člana 5. stav 1. tačka 2) ovog zakona.
Kako podzakonski akt iz člana 5. Zakona o proceni uticaja još uvek nije usvojen (rok za usvajanje je 6 meseci od dana stupanja na snagu ovog zakona), članom 60. Zakona o proceni uticaja propisano je da se do donošenja propisa iz člana 5. stav 1. primenjuje Uredba o utvrđivanju liste projekata za koje je obavezna procena uticaja i liste projekata za koje se može zahtevati procena uticaja na životnu sredinu ("Sl. glasnik RS", br. 114/2008), ukoliko nije u suprotnosti sa odredbama novog Zakona o proceni uticaja na životnu sredinu.
Član 37. važećeg Zakona o proceni uticaja na životnu sredinu upućuje nosioca izvedenog projekta da podnese zahtev. U članu 37. st. 2. propisano je šta je nosilac izvedenog projekta dužan da podnese uz zahtev. Oko priloga koji se podnose uz zahtev nema dileme da je nosilac izvedenog projekta dužan da ih dostavi.
Međutim, u čl. 37. st. 5. utvrđeno je da ministar propisom iz člana 12. stav 5. ovog zakona bliže propisuje izgled i sadržinu obrasca zahteva o potrebi procene uticaja zatečenog stanja, a propisom iz člana 17. stav 5. ovog zakona bliže propisuje izgled i sadržinu obrasca zahteva za određivanje obima i sadržaja studije zatečenog stanja i propisom iz člana 22. stav 8. ovog zakona bliže propisuje sadržinu studije zatečenog stanja i dokumentaciju koja se uz te zahteve i studiju podnosi. Ni ovi podzakonski akti još uvek nisu usvojeni – rok za njihovo usvajanje je dve godine od dana stupanja na snagu novog zakona.
Nosilac izvedenog projekta dužan je da zahtev za odlučivanje o potrebi procene uticaja zatečenog stanja podnese tako što će zahtev izraditi u skladu sa svim zahtevima važećeg zakona o proceni uticaja, a posebno sa:
Članom 60. Zakona o proceni uticaja propisano je da se do donošenja propisa iz člana 12. st. 5, primenjuje propis donet na osnovu Zakona o proceni uticaja na životnu sredinu ("Službeni glasnik RS", br. 135/04 i 36/09) ako nije u suprotnosti sa odredbama novog zakona. U tom smislu, zahtev za odlučivanje o potrebi procene uticaja zatečenog stanja, sadrži i one elemente koji su propisani Pravilnikom o sadržini zahteva o potrebi procene uticaja i sadržini zahteva za određivanje obima i sadržaja studije o proceni uticaja na životnu sredinu („Službeni glasnik RS”, br. 69/2005.). Nosilac izvedenog projekta dužan je da zahtev uskladi sa važećim zakonom u tom smislu što će zahtev sadržati sve elemente koji su propisani važećim zakonom i Pravilnikom. Kako zakon uvek ima primat nad podzakonskim aktom, a i donet je nakon podzakonskog akta, potrebno je da nosilac izvedenog projekta svoj zahtev najpre uskladi sa zakonom a zatim i sa formom propisanom podzakonskim aktom. Pravilnik se primenjuje, u onom delu u kom nije u suprotnosti sa zakonom, do stupanja na snagu novog pravilnika.
Jasno je da je nosilac izvedenog projekta dužan da uz zahtev priloži sve priloge koji su navedeni u čl. 37. st. 2. kao i u članu 12. važećeg zakona.
Чланом 146 Закона о планирању и изградњи прописано је да су мањи монтажни објекти: објекти монтажно демонтажног типа, и то искључиво киосци до 10,5 м2, баште угоститељских објеката, тезге и други покретни мобилијар који се поставља и уклања на основу програма који доноси јединица локалне самоуправе на период од најдуже десет година. НПР магистрални пут, право својине РС, право коришћења ЈП Путеви Србије (3990 КО Мрчајевци, Чачак), а у обухвату те кат. парцеле и тротоар и други додатни елементи пута. Чланом 72 Закона о путевима ("Сл. гласник РС", бр. 41/2018, 95/2018 - др. закон и 92/2023 - др. закон) прописано је да додатне елементе, објекте и опрему државног пута (тротоар, раскрснице за потребе насеља, простори за паркирање, јавна расвета, светлосна и друга сигнализација за потребе насеља, бициклистичке стазе, пешачке стазе и сл.), који су изграђени за потребе насеља, одржава јединица локалне самоуправе. Чланом 84 овог закона прописано је да је изградња тротоара, пешачких и бициклистичких стаза, уз државни пут кроз насеље је обавезујућа за јединице локалне самоуправе. Трошкове изградње елемената државног пута из ст. 3. и 4. овог члана, сноси јединица локалне самоуправе која је захтевала изградњу тих елемената. Да ли ЈЛС може у Програм привремених објеката уврстити и јавне површине које се налазе у обухвату државног пута и наплаћивати накнаду за коришћење те јавне површине и да ли је, према важећим прописима, за такво располагање потребна сагласност ЈП Путеви Србије?
Што се тиче дела вашег питања које се односи на проблем да ли ЈЛС у Програм привремених објеката може да уврсти и јавне површине које се налазе у обухвату државног пута без сагласности управљача пута, мишљење Стручне службе СКГО је да је ипак неопходно прибавити сагласност управљача државног пута – ЈП Путеви Србије. Приликом захтева за добијање сагласности важно је да напоменете и проверите са ЈП Путеви Србији каква је судбина прихода од коришћења јавне површине из разлога јер се може десити да вам дају сагласност, а да касније потражују приход, односно да захтевају да се накнада за коришћење јавне површине уплаћује на њихов рачун.
Такође, указујемо и на одредбе Закона о накнадама за коришћење јавних добара, пре свега на члан 240. овог закона који предвиђа да се утврђивање накнаде за коришћење јавне површине врши према површини простора, односно средства за оглашавање или према техничко-употребним карактеристикама објекта, односно врсти средства за оглашавање, сразмерно одобреном времену коришћења, утврђеног дозволом надлежног органа јединице локалне самоуправе, а у случају коришћења јавне површине на начин прописан чланом 236. овог закона, без дозволе надлежног органа, накнада се утврђује према подацима из акта надлежне инспекције о површини простора, односно средства за оглашавање или према техничко-употребним карактеристикама објекта, односно врсти средства за оглашавање и времену коришћења. Према наведеном, надлежни орган ЈЛС који издаје одобрење за коришћење јавне површине, односно надлежна инспекција, достављају локалној пореској администрацији податке за утврђивање накнаде.
Da li postoje zakonska ograničenja da zaposleni u JLS (Opštinska uprava) na poslovima komunalnog inspektora bude dodatno radno angažovan uz saglasnost poslodavca na poslovima predavača u auto školi?
Shodno članu 40. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave („Službeni glasnik RS“, br. 21/2016, 113/2017, 95/2018, 114/2021 i 92/2023) službenik je dužan da o svom dodatnom radu obavesti poslodavca. Službenik može, uz pismenu saglasnost poslodavca, van radnog vremena da radi za drugog poslodavca ako dodatni rad nije zabranjen posebnim zakonom ili drugim propisom, ako ne stvara mogućnost sukoba interesa ili ne utiče na nepristrasnost rada službenika. Poslodavac vodi evidenciju o dodatnom radu i saglasnostima iz stava 2. ovog člana.
Dalje se u članu 41. istog zakona kaže da saglasnost za dodatni rad službenika daje poslodavac. Saglasnost poslodavca nije potrebna za dodatni naučnoistraživački rad, objavljivanje autorskih dela i rad u kulturno-umetničkim, humanitarnim, sportskim i sličnim udruženjima, ali je službenik dužan da o dodatnom radu obavesti rukovodioca, odnosno organ nadležan za postavljenje narednog dana od dana početka obavljanja dodatnog rada. Poslodavac o davanju pisane saglasnosti iz stava 1. ovog člana odlučuje u roku od tri dana od dana dostavljanja zahteva službenika za dobijanje saglasnosti. Poslodavac može zabraniti rad iz stava 2. ovog člana ako se njime onemogućava ili otežava rad službenika, šteti ugledu poslodavca, odnosno stvara mogućnost sukoba interesa ili utiče na nepristrasnost rada službenika. O davanju saglasnosti za dodatni rad službenika na položaju i zabrani dodatnog rada odlučuje organ nadležan za njegovo postavljenje u roku od 10 dana od dana dostavljanja zahteva službenika.
S obzirom da u ovom konkretnom slučaju angažovanje komunalnog inspektora kao predavača u auto školi ne stvara mogućnost sukoba interesa ili da utiče na nepristrasan rad službenika, smatramo da ne postoje ograničenja da se odobri ovaj dodatni rad službenika.
Prilikom primene novog Zakona o strateškoj proceni uticaja na životnu sredinu naišli smo na nedoumice pa ako bi mogli da nam pomognete u njihovom otklanjanju. Pokušaću da objasnim šta nam nije jasno: U članu 5. stav 1. tačka 4. Zakona navodi se: "Strateška procena vrši se obavezno za planove i programe kada postoji mogućnost da njihova primena izazove značajne negativne posledice po životnu sredinu, i to za: 4) planove i programe koji se pripremaju za mrežnu energiju kojima se uspostavlja okvir za odobravanje strateških energetskih projekata u skladu sa Ugovorom o osnivanju Energetske zajednice između Evropske zajednice i Republike Albanije, Republike Bugarske, Bosne i Hercegovine, Republike Hrvatske, Bivše Jugoslovenske Republike Makedonije, Republike Crne Gore, Rumunije, Republike Srbije i Privremene Misije Ujedinjenih nacija na Kosovu u skladu sa Rezolucijom 1244 Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija." Pitanje bi glasilo: šta bi značilo "okvir za odobravanje strateških energetskih projekata"? Na pr: Da li se Planom detaljne regulacije solarne elektrane Ruma 1, 2, 3, 4, ako se grade na par parcela na teritoriji opštine Ruma, gde bi dobijenu električnu energiju prodavili EPS-u, uspostavlja okvir za odobravanje strateških energetskih projekata u skladu sa gore navedenim Ugovorom.
Član 5. Zakona o strateškoj proceni uticaja na životnu sredinu („Sl. glasnik RS“ br. 94/2024) utvrđuje predmet strateške procene uticaja, odnosno, planove i programe za koje se obavezno vrši strateška procena uticaja na životnu sredinu.
Članom 5. st. 1. tačka 4) Zakona o strateškoj proceni uticaja utvrđeno je da se „Strateška procena vrši obavezno za planove i programe kada postoji mogućnost da njihova primena izazove značajne negativne posledice po životnu sredinu, i to za… planove i programe koji se pripremaju za mrežnu energiju kojima se uspostavlja okvir za odobravanje strateških energetskih projekata u skladu sa Ugovorom o osnivanju Energetske zajednice…“
U članu 3. Zakona o strateškoj proceni uticaja utvrđeno je da je mrežna energija deo tržišta Energetske zajednice u oblasti proizvodnje, distribucije, snabdevanja i prenosa električne energije, gasa i nafte u skladu sa Ugovorom o osnivanju Energetske zajednice.
Zakon o energetici („Sl. glasnik RS“ br. 145/2014, 95/2018, 40/2021, 35/2023, 62/2023 i 94/2024) u članu 37a utvrđuje koji to projekti mogu biti strateški energetski projekti, kao i to da Vlada bliže propisuje uslove i način promovisanja nekog projekta u strateški projekat. U dokumentu „Polazne osnove za izradu Nacrta zakona o izmenama i dopunama Zakon o energetici“ koji je izložen na uvid javnosti u okviru javne rasprave o izmenama i dopunama Zakona o energetici 2024. godine, Ministarstvo rudarstva i energetike upućuje na Uredbu o utvrđivanju Programa ostvarivanja Strategije razvoja energetike Republike Srbije do 2025. godine sa projekcijama do 2030. godine za period od 2017. do 2023. godine („Sl. glasnik RS“ br. 104/2017) kao na dokument kojim je definisan pojam „strateški energetski projekat“. Uredba definiše: osnovne pojmove u vezi sa strateškim energetskim projektima, kategorije strateških energetskih projekata, kriterijume za utvrđivanje i radnu grupu za strateške energetske projekte.
Кao strateški energetski projekti mogu se smatrati i oni projekti koje je Energetska zajednica prepoznala kao projekte od interesa za Energetsku zajednicu (PECI – project of Energy Community interest) ili kao projekte od zajedničkog interesa (PMI – project of mutual interest), iako se u dokumentima Energetske zajednice ne koristi izraz „strateški energetski projekti“. PECI i PMI projekte utvrđuje Energetska zajednica kroz proceduru selekcije i listu izabranih projekata objavljuje. Ovi projekti odnose se na razvoj energetske infrastrukture u skladu sa Uredbom o trans-evropskim mrežama (TEN-E Regulation 2022/869/EU) koja je postala sastavni deo Ugovora o osnivanju Energetske zajednice odlukom Ministarskog saveta D/2023/02/MC-EnC od 14. decembra 2023.
U tom smislu izraz „okvir za odobravanje strateških energetskih projekata“ mogao bi značiti da određeni plan ili program postavlja osnove za odobravanje i sprovođenje projekata koji su prepoznati kao strateški projekti u skladu sa čl. 37a Zakona o energetici, ili/i PECI ili PMI projekti Energetske zajednice. Sa druge strane, Zakon o proceni uticaja na životnu sredinu („Sl. glasnik RS“, br. 94/2024), u čl. 4. st. 4. utvrđuje da su predmet procene uticaja i strateški energetski projekti koji su određeni kao strateški saglasno propisima kojima se uređuje oblast energetike.
Da bi se donela odluka o tome da li je za određeni plan ili progam koji obuhvata projekte mrežne energije (proizvodnja, distribucija, snabdevanje i prenos električne energije, gasa i nafte) potrebno sprovesti postupak strateške procene uticaja na životnu sredinu nije dovoljno samo utvrditi da li je taj projekat prepoznat kao „strateški energetski projekat“. Takođe je potrebno, u skladu sa zakonom, utvrditi da li su ispunjeni svi uslovi za sprovođenje strateške procene uticaja na životnu sredinu konkretnog plana ili programa.
U skladu sa Zakonom strateška procena uticaja se sprovodi ukoliko su kumulativno ispunjeni sledeći uslovi:
1. određeni plan ili program priprema nadležni republički, pokrajinski ili organ lokalne samouprave i plan ili program se usvaja u redovnoj zakonom uređenoj proceduri pred nadležnim organima;
2. određeni plan ili program postavlja okvir za odobravanje projekata za koje se može zahtevati procena uticaja na životnu sredinu (planovi i programi iz čl. 5. st. 1. tačka 1).
Plan detaljne regulacije je planski dokument urbanističkog planiranja. U tom smislu obuhvaćen je članom 5. Zakona o strateškoj proceni uticaja na životnu sredinu, odnosno predstavlja plan za koji se, u skladu sa zakonom sprovodi strateška procena uticaja.
Potrebno je da bude ispunjen i drugi uslov a to je da ovaj plan postavlja okvir za odobravanje projekata za koje se može zahtevati procena uticaja na životnu sredinu, u skladu sa Zakonom o proceni uticaja na životnu sredinu („Sl. glasnik RS“ br. 94/2024).
Iz informacija koje su dostavljene ne može se zaključiti da li plan detaljne regulacije predmetne solarne elektrane postavlja okvir za odobravanje projekata za koje se može zahtevati procena uticaja na životnu sredinu, odnosno, da li konkretni projekat izgradnje solarnih elektrana može biti predmet procene uticaja na životnu sredinu.
Zakon o strateškoj proceni uticaja predviđa mogućnost da se za planove i programe iz člana 5. st. 2. donese odluka da se ne sprovodi postupak strateške procene. Ovaj postupak sprovodi se u skladu sa procedurom utvrđenom čl. 10. Zakona o strateškoj proceni uticaja. Planovi i programi iz člana 5. st. 2. jesu oni planovi i programi:
1. kojima je predviđeno korišćenje manjih površina na lokalnom nivou;
2. ili u slučaju manjih izmena planova i programa iz stava 1. ovog člana;
3. kao i planovi i programi koji nisu navedeni u stavu 1. ovog člana kojima se uspostavlja okvir za odobravanje budućih projekata a za koje se utvrdi da postoji mogućnost nastanka značajnih uticaja na životnu sredinu.
Da bi nadležni organ utvrdio da je opravdano da se za plan ili program obuhvaćen čl. 5. st. 1. Zakona o strateškoj proceni uticaja ne sprovodi postupak strateške procene uticaja, potrebno je da sprovede postupak odlučivanja i da pribavi saglasnost organa nadležnog za zaštitu životne sredine i mišljenje drugih zainteresovanih organa i organizacija, u skladu sa procedurom utvrđenom čl. 10 Zakona o strateškoj proceni uticaja.
Zakonom nije jasno utvrđeno šta znače izrazi „manje površine na lokalnom nivou“ ili „manje izmene planova i programa“, te je organ nadležan za pripremu plana ili program dužan da to sam utvrdi. Prilikom odlučivanja potrebno je pažljivo voditi računa o kriterijumima koji su relevantni za utvrđivanje da li se radi o manjim površinama ili manjim izmenama. Neki plan ili program može imati mali obuhvat u smislu broja parcela ali te parcele mogu biti velike površine ili imati neke druge karakteristike na koje treba obratiti pažnju (na primer, parcela je male površine ali se nalazi u zaštićenom prirodnom dobru ili zaštićenoj okolini nepokretnog kulturnog dobra, zoni sanitarne zaštite i sl). Takođe, izmena plana može biti mala u kvantitativnom smislu (menja se samo jedna rečenica ili jedan urbanistički parametar) ali po svom uticaju može biti veoma značajna.
Zakon o strateškoj proceni uticaja na životnu sredinu predviđa mogućnost donošenja odluke o tome da da se ne sprovodi postupak strateške procene samo u slučaju planova i programa iz člana 5. stav 2. Zakona, dok se za planove i programe iz člana 5. stav 1, tačka 1, obavezno sprovodi strateška procena uticaja.
Napomena: Odlukom Ministarskog saveta Energetske zajednice (D/2016/13/MC-EnC) od 14. oktobra 2016. godine Direktiva 2001/42/EC o strateškoj proceni uticaja planova i programa na životnu sredinu postala je sastavni deo Ugovora o osnivanju energetske zajednice. U skladu sa Odlukom Ministarskog saveta države članice Energetske zajednice imale su obavezu da svoje nacionalno zakonodavstvo usklade sa Direktivom 2001/42/EC do 1. januara 2018. godine i da obezbede primenu odredbi Direktive od 31. marta 2018. godine.
Odgovor na navdeno pitanje je isključivo stručno mišljenje Stručne službe SKGO i kao takvo ga ne treba smatrati obavezujućim ili autentičnim tumačenjem propisa, jer SKGO nije nadležna za to. Ukoliko je potrebo zvanično tumačenje određenih propisa, preporučujemo da se za mišljenje obratite ministarstvu u čijoj nadležnosti su navedeni zakoni.