Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjePoreski obveznik je putem punomoćnika izjavio žalbu na rešenje o porezu na imovinu, u kom se žalio na iznos utvrđene obaveze i tražio da mu se za sastav žalbe nadoknade troškovi u određenom znosu i za taksu na žalbu. Poreski organ je usvojio žalbu i zamenio ožalbeno rešenje, te smanjio iznos poreske obaveze i odbio troškove postupka kao neosnovane, imajući u vidu da isti nisu bili ni nužni ni opravdani, te da je poreski obveznik i sam mogao da učestvuje u postupku, što se redovno i dešava u praksi pred ovim organom. Punomoćnik je ponovo uložio žalbu, pobijajući rešenje u delu kojim se odbija zahtev za naknadu troškova i tražio da se nadoknade troškovi i za sastav te druge žalbe u određenom iznosu i za taksu na žalbu. Drugostepeni organ je odlučujući po žalbi, poništio treći stav dispozitiva rešenja kojim je odbijen zahtev za naknadu troškova i vratio predmet u tom delu prvostepenom organ na ponovno odlučivanje. Koje troškove sad priznati, u kom iznosu, da li samo za sastav jedne žalbe? Imajući u vidu da je prvo rešenje zamenjeno i utvrđen umanjeni iznos poreza te da je drugostepeni organ rešenje poništio u delu koji se odnosi na naknadu troškova i vratio na ponovno odlučivanje, te su samim tim poništene i pravne posledice koje je proizvelo od trenutka stupanja na snagu.
U konkretnom slučaju za prvi zahtev za troškove (po prvobitnom rešenju), koji je odbijen u izmenjenom rešenju, a koje je drugostepeni organ poništio (u tom delu rešenja), potrebno je utvrditi šta je drugostepeni organ naložio da se uradi u ponovnom postupku, i u skladu sa tim doneti odgovarajuću odluku. Pored toga, po novom zahtevu za nadoknadu troškova, koji je podnet u postupku po žalbi na izmenjeno rešenje u delu kojim je odlučeno o troškovima, takođe morate da odlučite. To znači, da obvezniku potencijalno (ako utvrdite da su troškovi nužni i opravdani) mogu biti priznata oba troška, ali u odgovarajućim, propisanim iznosima (a ne u iznosima koje je on zahtevao).
Pri oceni neophodnosti i opravdanosti troškova, moraju se uzeti u obzir činjenice koje se odnose na izdatke koje je stranka morala imati u svrhu stavljanja van pravnog prometa pojedinačnog pravnog akta. To znači da stranka kojoj se troškovi nadoknađuju (uvek je to poreski obveznik, a ne advokat), mora da dostavi dokaz o tome da je imala troškove čiju naknadu zahteva.
Takođe, treba imati u vidu i odredbe člana 85. stav 7. Zakona o upravnom postupku, koje propisuju da lice koje učestvuje u postupku snosi troškove radnji koje prouzrokuje svojom krivicom. To znači da je potrebno utvrditi okolnosti koje ukazuju na to da li su troškovi zastupanja prouzrokovani nepravilnim radom prvostepenog organa ili obveznika (ako su u pitanju činjenice i podaci koje je po zakonu obveznik morao sam da dostavi nadležnom organu, a to nije učinio, u tom smislu troškovi angažovanja advokata nisu prouzrokovani nepravilnim radom poreskog organa već samo obveznika, odnosno kada su u pitanju činjenice od značaja za oporezivanje, sa kojima organ nije, niti je mogao biti upoznat u postupku pre donošenja rešenja).
Shodno navedenom, kod utvrđivanja prava na nadoknadu troškova za sastav žalbe, potrebno je:
Troškovi koji se odnose na administrativnu taksu za podnošenje žalbe, u oba postupka su evidentno nastali iz razloga što su plaćeni o čemu postoji dokaz. Za njih takođe treba utvrditi da li su bili nužni i opravdani, u skladu sa tim postupiti.
Troškovi zastupanja od strane advokata se odmeravaju u skladu sa TARIFOM O NAGRADAMA I NAKNADAMA TROŠKOVA ZA RAD ADVOKATA (Sl. glasnik RS", br. 121/2012, 99/2020 i 37/2021).
Upravni postupak je obrađen Tarifnim brojevima 37 - 41, a u vezi sa njima je Tarifni broj 13, na čiju primenu se upućuje kada se radi o procenljivim stvarima. Vrednost spora i iznos nagrade u Tarifi prikazan je u poenima, a u članu 15. Tarife je navedeno da vrednost jednog poena iznosi 30 dinara.
U članu 12. Tarife navedeno je da: „na zahtev stranke advokat je dužan sastaviti pismeni obračun nagrade i troškova za izvršeni rad uz prikaz Tarife".
U nastavku prikaz primera:
U vezi žalbe na rešenje kojim se utvrđuje porez na imovinu za 2022. godinu u iznosu od 19.000 dinara, stranka je podnela zahtev za nadoknadu troškova zastupanja na ime sastavljanja žalbe od strane advokata u iznosu od 33.000 dinara, a u vezi sa TB 38. Tarife, koji se odnosi na neprocenljive predmete i u vezi sa TB 40. Tarife, koji se odnosi na pravne lekove. Ukoliko se usvaja zahtev za nadoknadu troškova zastupanja, polazi se od toga da je u pitanju zastupanje u procenljivim stvarima u skladu sa TB 37 Tarife (a ne u neprocenljivim po TB 38). Znači, visina troškova postupka određena je advokatskom tarifom u zavisnosti od vrednosti spora, a ne od volje podnosioca zahteva, koja pravila se primenjuju i u upravnom postupku, pa je u svrhu zaštite javnog interesa, troškove postupka neophodno ceniti prema visini utvrđenih poreskih obaveza koje su predmet ožalbenog postupka.
Prema stavu 1 Tarifnog broja 37: „za sastavljanje predloga, zahteva, prijava, molbi i drugih podnesaka kojima se pokreće upravni postupak i to u procenljivim stvarima kada se upravni postupak vodi oko nekog prava u vezi sa imovinom koja ima određenu novčanu vrednost, kao i za sastavljanje ostalih obrazloženih podnesaka ili podnesaka koji sadrže činjenične navode, advokatu pripada jednak iznos nagrade, u zavisnosti od vrednosti te imovine, kao i za podneske kojima se pokreće parnični postupak (tužbe, predlozi, molbe) iz Tarifnog broja 13."
Prema stavu 1 Tarifnog broja 40: „za sastavljanje pravnih lekova, redovnih i vanrednih, advokatu pripada nagrada uvećana za 100% od nagrade propisane za podneske kojima se pokreće postupak (predlozi) iz Tarifnog broja 37. i 38."
Znači, prema stavu 1 Tarifnog broja 13, za vrednost spora do 25.000 poena, advokatu pripada nagrada od 300 poena, a imajući u vidu da vrednost jednog poena iznosi 30 dinara, za vrednost spora do 750.000 dinara, advokatu pripada nagrada od 9.000 dinara.
Shodno tome, obzirom na to da je u konkretnom primeru vrednost predmeta spora 19.000 dinara (kao vrednost utvrđenog poreza), advokatu pripada nagrada od 9.000 dinara uvećana za 100% (u skladu sa TB 40.), što znači da naknada troškova za sastavljanje žalbe u ovom slučaju ukupno iznosi 18.000 dinara.
Kako da postupi osnovna škola u slučaju da se roditelj nije odazvao pozivu škole da potpiše saglasnost za IOP2? Kako da postupi ukoliko roditelj potiše da se ne slaže sa sprovođenjem IOPa?
Zakon o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, član 76. stav 1. propisuje: „Detetu i učeniku i odraslom kome je suled socijalne uskraćenosti, smetnji u razvoju, invaliditeta, teškoća u učenju, rizika od ranog napuštanja školovanja i drugih razloga potrebna dodatna podrška u obrazovanju i vaspitanju, ustanova obezbeđuje otklanjanje fizičkih i kumunikacijskih prepreka, prilagođavanje načna ostavrivanja školskog programa i izradu, donošenje i ostvarivanje individulanog obrazovnog plana.“
Procedura donošenja IOP-a je bliže uređena Pravilnikom o bližim uputstvima za utvrđivanje prava na individualni obrazovni plan, njegovu primenu i vrednovanje. U toj proceduri značajnu ulogu ima roditelj/zakoniti zastupnik deteta. Procedura podrazumeva da je uspostavljena saradnja i izgrađeno poverenje između roditelja i škole, kao i da je roditelj član tima za dodatnu podršku učeniku i ima bitnu ulogu u planiranju i praćenju realizacije IOP-a.
Za precizniji odgovor na pitanje nedostaju informacije koje su vezane za proceduru donošenja IOP-a koja je uređena čl. 5. Pravilnika, a nisu navedeni ni razlozi zbog kojih roditelj odbija da potpiše saglasnost za IOP2. Takođe, iz pitanja nije jasno da li je škola uputila zahtev IRK-u po službenoj dužnosti, da li se IRK u okviru svog Mišljenja saglasila da je IOP2 za ovog učenika adekvatna podrška, kao ni da li je roditelj potpisao Mišljenje IRK.
U pitanju je navedeno da je škola postupila u skladu sa članom 8. stav 7. Pravilnika, koji treba aktivirati kao krajnju meru u sitaucijama kada su iscrpljeni svi raspoloživi mehanizmi i kada se nesaglašavanje roditelja sa predloženim IOP2 može tumačiti kao zanemarivanje deteta.
Napominjemo da škola ne može da sprovodi IOP2 bez pribavljenog mišljenja IRK, kao ni bez saglasnosti roditelja. Istovremeno, prema čl. 76. ZOSOV-a, škola je u obavezi da učeniku pruža adekvatnu dodatnu podršku u nastavi i učenju, kao i da kontinuirano radi sa roditeljima na izgradnji zajedničkog razumevanja obrazovne situacije učenika, razvijnju poverenja i saradnje.
Prosvetni inspektor bi, u okviru svog postupanja, mogao da utvrdi da li je škola poštovala proceduru donošenja IOP-a propisanu Pravilnikom i da u skladu sa tim naloži mere, a škola može da se obrati nadležnoj školskoj upravi i zatraži stručnu pomoć prosvetnih savetnika i/ili savetnika spoljnih saradnika za IO.
Molimo za mišljenje u vezi postavljenja Opštinskog pravobranioca, tj. na koji način se postavlja da li se raspisuje na osnovu člana 95. stav 1. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave i ako se Javni konkurs sprovodi radi popunjavanja radnih mesta službenika i nameštenika, kao i za prijem pripravnika?
Shodno odredbama člana 53. Zakona o pravobranilaštvu („Sl. glasnik RS“, br. 55/2014) pravobranilačku funkciju u pravobranilaštvu autonomne pokrajine i pravobranilaštvu jedinice lokalne samouprave obavlja jedno i ili više lica koja se biraju u skladu sa odlukom o obrazovanju pravobranilaštva. Odredbe ovog zakona koje se odnose na Državno pravobranilaštvo shodno se primenjuju i na pravobranilaštvo autonomne pokrajine i pravobranilaštvu jedinice lokalne samouprave, pa tako i odredbe člana 37. istog zakona koje određuju status postavljenog lica za pravobranioca.
Dalje, članom 81. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave („Sl. glasnik RS“, br. 21/2016, 113/2017, 95/2018 i 114/2021) predviđeno je da se izvršilačko radno mesto popunjava trajnim premeštanjem, sprovođenjem internog konkursa, preuzimanjem službenika ili zasnivajem radnog odnosa nakon sprovedenog javnog konkursa. Položaj se popunjava postavljenjem. Članom 94. istog zakona propisano je da se javni konkurs sprovodi radi popunjavanja radnih mesta službenika i nameštenika, kao i za prijem pripravnika.
S obzirom da je Zakonom o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave predviđeno da je funkcioner izabrano, imenovano, odnosno postavljeno lice (osim službenika na položaju) u organima jedinice lokalne samouprave, odnosno u organima gradske opštine, kao i u službama i organizacijama koje oni osnivaju prema posebnom propisu, i kako po istom zakonu nije predviđeno sprovođenje javnog konkursa za popunjavanje funkcija, a nije predviđeno ni Zakonom o pravobranilaštvu (u slučaju postavljenja pravobranioca), smatarmo da nema zakonske obaveze sprovođenja javnog konkursa kod postavljenja opštinskog pravobranioca. Međutim, kako je Zakonom o pravobranilaštvu predviđeno da se opštinski pravobranilac bira u skladu sa odlukom o obrazovanju pravobranilaštva (član 53.), nije isključeno da se odlukom o pravobranilaštvu konkretne jedinice lokalne samouprave može predvideti sprovođenje javnog konkursa prilikom postavljenja pravobranioca.
Da li službeniku kome miruje radni odnos u Opštinskoj upravi zbog postavljenja na funkciju sekretara Skupštine opštine, gde se nalazi na stalnom radu, prestaje radni odnos u Opštinskoj upravi po sili zakona kao službeniku, danom navršenja 65 godina života (čl.163. st. 1. tačka 1.) i ako mu radni odnos miruje i da li mu se u tom slučaju isplaćuje otpremnina zbog odlaska u penziju?
Članom 163. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave („Sl. glasnik RS“, br. 21/2016, 113/2017, 95/2018, 113/2017 - dr. zakon, 95/2018 - dr. zakon i 86/2019 - dr. zakon) je propisano da, između ostalih razloga, službeniku prestaje radni odnos po sili zakona danom navršenja 65 godina života ako ima najmanje 15 godina staža osiguranja.
Navedene odredbe odnose se na službenike, ali ne i na funkcionere u organima jedinica lokalne samouprave, te s toga sekretaru skupštine opštine neće prestati funkcija navršavanjem 65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja. Međutim, ukoliko tom licu miruje radni odnos u opštinskoj upravi to mirovanje će prestati danom ispunjenja uslova za prestanak radnog odnosa po sili zakona i to lice nakon prestanka funkcije neće moći da se vrati na rad u opštinsku upravu.
Po pitanju otpremnine za odlazak u starosnu penziju, to pravo u skladu sa Posebnim kolektivnim ugovorom za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave („Sl. glasnik RS“, br. 38/2019, 55/2020 i 51/2022) imaju zaposleni koji odlaze u penziju, shodnom primenom akta Vlade kojim se utvrđuje naknada troškova i otpremnina državnih službenika i nameštenika, u ovom slučaju to je Uredba o naknadi troškova i otpremnini državnih službenika i nameštenika („Sl. glasnik RS“, br. 98/2007 - prečišćen tekst, 84/2014 i 84/2015). Kako se u skladu sa odredbama Zakona o zaposlenima u AP i JLS zaposlenima smatraju i funkcioneri koji na osnovu zakonom ili pokrajinskim propisom utvrđene obaveze ili ovlašćenja, imaju obavezu, odnosno koriste pravo da budu na stalnom radu, tako i funkcioneri ostvaruju pravo na otpremninu za odlazak u starosnu penziju. U ovom konkretnom slučaju funkcioner će ostvariti pravo na otpremninu ukoliko mu funkcija i radni odnos prestanu zbog ostvarivanja prava na starosnu penziju.
Da li je Gradska opština koja ima manje od 50 zaposlenih i radno angažovanih lica, u obavezi da postupa u skladu sa clanovima 16.,19.,63. i 64. Zakona o rodnoj ravnopravnosti? Da lje Gradska opština u obavezi da donese plan upravljanja rizicima od povrede principa rodne ravnopravnosti, i ako jeste ko ga donosi?
Usvajanje posebnih mera u okviru godišnjih planova ili programa rada obaveza je organa javne vlasti koji imaju više od 50 zaposlenih, što je izričito propisano u članu 16. stav 1. Zakona o rodnoj ravnopravnosti („Sl. glasnik RS“, br. 52/21). Imajući u vidu broj zaposlenih u upravi gradske opštine Kostolac, zaključujemo da ona nema obavezu da usvaja ove posebne mere.
Mišljenje Stručne službe SKGO je da u duhu zakona o rodnoj ravnopravnosti, obavezu usvajanja plana upravljanja rizicima od povrede principa rodne ravnopravnosti, utvrđenu članom 19. Zakona, imaju i gradske opštine, nezavisno od broja zaposlenih. Plan upravljanja rizicima donosi načelnik/ca uprave gradske opštine.
Obavezu obrazovanja tela za rodnu ravnopravnost, Komisije za rodnu ravnopravnost i Saveta za rodnu ravnopravnost, propisanu članom 63. Zakona, imaju i gradske opštine. Ne postoji pravilo da obrazovanje ovih tela u gradskim opštinama treba vremenski da sledi nakon što se tela za rodnu ravnopravnost obrazuju u gradu na čijoj su teritoriji formirane gradske opštine. Saglasno članu 73. stav 1. Zakona, obveznici obrazovanja tela za rodnu ravnopravnost koji u vreme stupanja na snagu Zakona o rodnoj ravnopravnosti nisu imali tela za rodnu ravnopravnost bili su dužni da ih obrazuju do novembra 2021. godine, odnosno šest meseci nakon donošenja zakona.
Obaveza određivanja lica zaduženog za rodnu ravnopravnost uslovljena je brojem zaposlenih i radno angažovanih lica. Naime, ovoj obavezi podležu samo oni organi javne vlasti koji imaju više od 50 zaposlenih i radno angažovanih lica, što je propisano u članu 64. stav 1. Zakona. Imajući u vidu broj zaposlenih u upravi gradske opštine Kostolac, ne postoji obaveza za gradsku opštinu da odredi lice zaduženo za rodnu ravnopravnost.