Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeDa li poslodavac pri isplati solidarne pomoći zbog bolovanja zaposlenog duže u periodu dužem od 30 dana ima pravo da isplati manji iznos od traženog iako su uz zahtev uredno priloženi računi troškova lečenja?
Član 51. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave kaže:
„Zaposleni ima pravo na solidarnu pomoć za slučaj:
1) duže ili teže bolesti zaposlenog ili člana njegove uže porodice ili teže povrede zaposlenog ili obavljanja specijalističkih lekarskih pregleda u okviru lečenja duže i teže bolesti zaposlenog koji se ne finansiraju iz obaveznog zdravstvenog osiguranja ili za koje bi zaposleni na osnovu zakazanog termina pregleda čekao duže od godinu dana,
2) nabavke medicinsko tehničkih pomagala zaposlenog ili člana njegove uže porodice,
3) zdravstvene rehabilitacije zaposlenog,
4) nastanka teže invalidnosti zaposlenog,
5) nabavke lekova za zaposlenog ili člana uže porodice,
6) pomoć porodici za slučaj smrti zaposlenog i zaposlenom za slučaj smrti člana uže porodice,
7) mesečnu stipendiju tokom redovnog školovanja za decu zaposlenog čija je smrt nastupila kao posledica povrede na radu ili profesionalnog oboljenja - do visine mesečne prosečne zarade bez poreza i doprinosa u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike, a ukoliko deca borave u predškolskoj ustanovi poslodavac je dužan da nadoknadi troškove boravka u predškolskoj ustanovi.
8) pomoć zbog uništenja ili oštećenja imovine, elementarnih i drugih vanrednih događaja - do visine neoporezivog iznosa koji je predviđen zakonom kojim se uređuje porez na dohodak građana,
9) rođenja deteta zaposlenog - u visini prosečne mesečne zarade bez poreza i doprinosa u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike,
10) pomoć zaposlenoj za vantelesnu oplodnju - najviše do tri prosečne mesečne zarade u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike, a na osnovu uredne dokumentacije,
11) drugu solidarnu pomoć za poboljšanje materijalnog i socijalnog položaja zaposlenog u skladu sa merilima propisanim opštim aktom poslodavca i raspoloživim finansijskim sredstvima.
Članovima uže porodice u smislu ovog člana, smatraju se bračni ili vanbračni partner, deca, roditelji, usvojilac, usvojenik, štićenik i staratelj zaposlenog.
U slučaju da je više članova uže porodice zaposleno kod poslodavca, pravo na solidarnu pomoć za člana uže porodice iz stava 1. tač. 1), 2), 5), 8) i 9) ostvaruje jedan zaposleni.
Duža ili teža bolest odnosno teža povreda u smislu stava 1. tačka 1) ovog člana postoji ako je zaposleni odsutan sa rada najmanje 30 dana neprekidno zbog sprečenosti za rad usled bolesti, odnosno povrede.
Pravo iz stava 1. tač. 1), 2) i 5) ovog člana zaposleni ne ostvaruje za članove uže porodice koji su pravo na pomoć ostvarili kod poslodavca kod koga rade, koji obavljaju samostalnu delatnost ili primaju penziju koja je veća od visine prosečne mesečne zarade bez poreza i doprinosa po zaposlenom u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike u trenutku podnošenja zahteva.
Solidarna pomoć u toku godine, u slučajevima utvrđenim u stavu 1. tač. 1)-5) ovog člana priznaje se na osnovu uredne dokumentacije, u skladu sa sredstvima obezbeđenim u budžetu organa jedinice lokalne samouprave, a najviše do visine tri prosečne mesečne zarade bez poreza i doprinosa u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike.
Solidarna pomoć u slučaju utvrđenom u stavu 1. tačka 6) ovog člana priznaje se porodici i ostvaruje se, po zahtevu člana porodice koji se podnosi u roku od 90 dana od dana kada je nastupio osnov za isplatu solidarne pomoći, najviše do visine dve prosečne mesečne zarade bez poreza i doprinosa u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike.
Porodicu u smislu stava 7. ovog člana čine bračni i vanbračni partner, deca, roditelji, usvojilac, usvojenik i staratelj.
Zaposleni može da ostvari pravo na solidarnu pomoć, ukoliko pravo na medicinsko tehnička pomagala, aparate za rehabilitaciju, lekove i dr. nije ostvareno u skladu sa drugim propisima iz oblasti obaveznog socijalnog osiguranja, boračko-invalidske zaštite i drugim propisima.“
Dakle, solidarna pomoć za slučaj duže i teže bolesti može se isplatiti na osnovu uredne dokumentacije, u skladu sa sredstvima obezbeđenim u budžetu organa jedinice lokalne samouprave, a najviše do visine tri prosečne mesečne zarade bez poreza i doprinosa u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike. S obzirom da je u navedenom kolektivnom ugovoru dat maksimalni iznos koji se može isplatiti, potrebno je da poslodavac pojedinačnim kolektivnim ugovorom ili drugim aktom uredi uslove i kriterijume za dodelu solidarne pomoći, kao i visinu solidarnu pomoći u konkretnim slučajevima.
U svakom slučaju, iznos solidarne pomoći ne obavezuje poslodavca da taj iznos i isplati, već će se poslodavac voditi raspoloživim sredstvima u budžetu ukoliko nije posebno uredio visinu solidarne pomoći u konkretnim slučajevima.
Da li, i u kojim slučajevima vaspitač može odbiti da vodi dete sa smetnjama u razvoju na jednodnevni izlet?
Ukoliko je funkcionalni status deteta jedni razlog zbog kojeg vaspitač “odbija” da dete sa smetnjama u razvoju povede na jednodnevni izlet sa vršnjacima, to bi nesporno bilo diskriminatorsko postupanje. Zabrana diskriminacije u obrazovnim ustanovama propisana je članom 110. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja i glasi: “U ustanovi su zabranjene diskriminacija i diskriminatorsko postupanje, kojim se na neposredan ili posredan, otvoren ili prikriven način, neopravdano pravi razlika ili nejednako postupa, odnosno vrši propuštanje (isključivanje, ograničavanje ili davanje prvenstva), u odnosu na lice ili grupe lica, kao i na članove njihovih porodica ili njima bliska lica na otvoren ili prikriven način, a koji se zasniva na rasi, boji kože, precima, državljanstvu, statusu migranta, odnosno raseljenog lica, nacionalnoj pripadnosti ili etničkom poreklu, jeziku, verskim ili političkim ubeđenjima, polu, rodnom identitetu, seksualnoj orijentaciji, imovnom stanju, socijalnom i kulturnom poreklu, rođenju, genetskim osobenostima, zdravstvenom stanju, smetnji u razvoju i invaliditetu, bračnom i porodičnom statusu, osuđivanosti, starosnom dobu, izgledu, članstvu u političkim, sindikalnim i drugim organizacijama i drugim stvarnim, odnosno pretpostavljenim ličnim svojstvima, kao i po drugim osnovima utvrđenim zakonom kojim se propisuje zabrana diskriminacije. Ne smatraju se diskriminacijom posebne mere uvedene radi postizanja pune ravnopravnosti, zaštite i napretka lica, odnosno grupe lica koja se nalaze u nejednakom položaju.
Ustanova je dužna da preduzme sve mere propisane ovim zakonom kada se posumnja ili utvrdi diskriminatorno ponašanje u ustanovi. Bliže kriterijume za prepoznavanje oblika diskriminacije od strane zaposlenog, deteta, učenika, odraslog, roditelja odnosno drugog zakonskog zastupnika ili trećeg lica u ustanovi, zajednički propisuju ministar i ministar nadležan za ljudska i manjinska prava.
Postupanje ustanove kada se posumnja ili utvrdi diskriminatorno ponašanje, načine sprovođenja preventivnih i interventnih aktivnosti, obaveze i odgovornosti zaposlenog, deteta, učenika, odraslog, roditelja odnosno drugog zakonskog zastupnika, trećeg lica u ustanovi, organa i tela ustanove i druga pitanja od značaja za zaštitu od diskriminacije, propisuje ministar.” U slučaju da postoje barijere za uključivanje deteta u aktivnosti van predškolske ustanove, obaveza tima za dodatnu podršku deteta, kao i Tima za inkluzivno obrazovanje ustanove je da ove prepreke identifikuje i da nađe način za njihovo prevazilaženje. Ukoliko su potrebna dodatna sredstva ili mere koje prevazilaze resurse ustanove, predškolska ustanova se može obratiti interresornoj komisiji za mišljenje o potrebnoj dodatnoj podršci.
U predmetu ozakonjenja dogradnje stambenog objekta, u G listu, kao teret na objektu, na osnovu ugovora o poklonu, upisano je pravo doživotnog plodouživanja. Da li je upisano pravo doživotnog plodouživanja smetnja za nastavak postupka ozakonjenja, odnosno, da li i po kom pravnom osnovu, organ postupka eventualno treba tražiti dostavljanje dokaza o brisanju tereta iz lista nepokretnosti ili saglasnost plodouživaoca za ozakonjenje predmetnog objekta?
Povodom vašeg pitanje koje se odnosi na okolnost da ste u postupku ozakonjenja objekta došli do podatka da je u G listu (teretni list) lista nepokretnosti utvrđeno da je upisano pravo plodouživanja u korist nekog lica koje nije podnosilac zahteva za ozakonjenje, dajemo sledeće mišljenje:
Prema odredbama važećeg Zakona o ozakonjenju, predmet ozakonjenja može biti objekat za koji vlasnik dostavi dokaz o odgovarajućem pravu na građevinskom zemljištu ili objektu, zavisno od toga koja vrsta radova, odnosno vrsta objekta je predmet ozakonjenja.
Prema ovim odredbama Zakona teret upisan u G listu lista nepokretnosti po bilo kom osnovu ne bi mogao da bude smetnja za sam postupak ozakonjenja takvog objekta.
Pravna priroda instituta prava plodouživanja u korist nekog lica daje mogućnost tom licu da stvar koristi (upotrebljava, stanuje) ali ne i da sa istom raspolaže. Pravo raspolaganja je i dalje u rukama lica koje je upisano kao vlasnik nepokretnosti, s tim da je ista opterećena pravom trećeg lica da stvar upotrebljava (da u njoj živi i slično) do kraja svog života, odnosno do isteka prava plodouživanja ukoliko je isto Ugovorom ograničeno.
U svakom slučaju, mišljenja smo da se postupak ozakonjenja, kao postupak od javnog interesa, može nastaviti bez obzira da li osnov korišćenja stvari po osnovu prava plodouživanja i dalje postoji iz razloga jer se ozakonjenjem ne smanjuje pravo plodouživaoca da stvar i dalje koristi i upotrebljava na način kao i pre samog ozakonjenja.
Međutim kako biste bili sigurni u ispravnost vaše odluke potrebno je da pozovete podnosioca zahteva da vam dostavi podatak da li je osnov tako upisanog prava plodouživanja otpao u ovom trenutku, odnosno da li je moguće brisanje upisanog prava u katastru.
Za svako dodatno tumačenje propisa iz oblasti ozakonjenja molimo vas da se obratite resornom Ministarstvu.
Pravno lice je vlasnik više desetina parcela koje u stvarnosti predstavljaju rudnik peska. Između tih parcela prolazi nekategorisani put u javnoj svojini Opštine. Da li postoji zakonska mogućnost da imenovano pravno lice otkupi parcelu na kojoj se prostire navedenih nekategorisani put dužine oko 500 metara i širine oko 4 metra ili da li postoji zakonska mogućnost da pravno lice, bez otkupa parcele od Opštine, niveliše odnosno da spusti nivo predmetnog puta za 4 metra na dubinu okolnih parcela rudnika peska? Naime, zbog bezbednosti iskorišćavanja rudnika peska, pravnom licu bi odgovaralo da je nivo puta izjednačen sa okolnim parcelama.
Povodom vašeg pitanja da li postoji mogućnost otkupa parcele koja je u katastru nepokretnosti upisana kao nekategorisani put i kao takva u javnoj svojini opštine ukazujemo na sledeće:
Odredbama Zakona o javnoj svojini propisano je na koji način i u kom postupku se sprovodi postupak otuđenja nepokretnosti u javnoj svojini.
Činjenica da je neka nepokretnost upisana u javnu evidenciju kao javna svojine opštine obavezuje da se kod svakog postupka otuđenja primene odredbe Zakona o javnoj svojini i prema nadležnostima utvrđenim u Statutu opštine sprovede postupak.
Međutim, ovde se postavlja pitanje i mogućnosti pokretanja takvog postupka obzirom da je nepokretnost upisana kao nekategorisani put.
Naime, članom 7. stav 1. Zakona o putevima ("Sl. glasnik RS", br. 41/2018, 95/2018 - dr. zakon i 92/2023 - dr. zakon), propisano je da jedinica lokalne samouprave uređuje i obezbeđuje obavljanje poslova koji se odnose na izgradnju, rekonstrukciju, održavanje, zaštitu, korišćenje, razvoj i upravljanje nekategorisanim putevima u naselju.
Stavom 3. istog člana Zakona propisano je da je nadležni organ jedinice lokalne samouprave dužan da donese odluku o utvrđivanju nekategorisanih puteva u skladu sa zakonom kojim se uređuje lokalna samouprava.
Prema tome, kako je na teritoriji vaše opštine Odlukom utvrđeno da se određeni put na određenoj katastarskoj parceli ima smatrati nekategorisanim putem do Izmene takve Odluke isti se mora tako i koristiti prema utvrđenoj nameni, odnosno ne postoji mogućnost da se sa istim raspolaže na bilo koji način.
Na kraju, prema Zakonu o putevima jedinica lokalne samouprave uređuje i obezbeđuje obavljanje poslova koji se odnose na izgradnju, rekonstrukciju, održavanje, zaštitu, korišćenje, razvoj i upravljanje nekategorisanim putevima u naselju.
Tako da vezano za drugi deo vašeg pitanja koje se odnosi na to da li je moguća određena nivelacija nekategorisanog puta potrebno je da se obratite nadležnom organu vaše opštine za upravljanje nekategorisanim putevima.
Obraćamo Vam se molbom za pojašnjenje koje se odnosi na to da li zaposlenom u obračun zarade ulazi i minuli rad koji je zaposleni ostvario u prethodnom periodu kada je bio zaposlen u organu lokalne samouprave (konkretno u predškolskoj ustanovi i opštini), a pre zaposlenja u pravosudnom organu – Javno tužilaštvo?
Članom 34. Posebnog kolektivnog ugovora za državne organe ("Sl. glasnik RS", br. 38/2019, 55/2020 i 44/2023) predviđeno je da zaposleni ima pravo na dodatak na osnovnu platu u visini od 0,4% osnovne plate za svaku navršenu godinu rada u radnom odnosu (minuli rad) u državnom organu, organu autonomne pokrajine, odnosno organu lokalne samouprave, nezavisno od toga u kom organu je radio i da li je organ u kome je zaposleni radio u međuvremenu promenio naziv, oblik organizovanja ili je prestao da postoji. Zdravstveni radnici i zdravstveni saradnici u Upravi za izvršenje krivičnih sankcija ostvaruju pravo na minuli rad iz stava 1. ovog člana i za godine rada provedene u radnom odnosu u ustanovama zdravstvene, odnosno socijalne zaštite. Pravo na minuli rad ostvaruje se i za godine rada kod poslodavca od koga je organ, odnosno poslodavac preuzeo nadležnosti, poslove i zaposlene. Zaposleni ostvaruje pravo na minuli rad i za godine rada provedene u organima ranijih saveznih država čiji je pravni sledbenik Republika Srbija, a koji su usled promene državnog uređenja prestali da postoje. Pravo na minuli rad u skladu sa ovim članom, ostvaruju zaposleni počev od 22. marta 2019. godine.
Dakle, državnom službeniku u javnom tužilaštvu u ovom konkretnom slučaju će za minuli rad biti priznate godine rada provedene u radnom odnosu u jedinici lokalne samouprave, ali ne i godine rada provedene u predškolskoj ustanovi jer nisu priznate Posebnim kolektivnim ugovorom za državne organe s obzirom da se radi o ustanovi.