Pitanja i odgovori
Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Da li se promene aproprijacija u toku godine mogu vršiti između različitih JBKJS bez rebalansa?
Članom 61. Zakona o budžetskom sistemu (“Sl. glasnik RS", br. 54/2009, 73/2010, 101/2010, 101/2011, 93/2012, 62/2013, 63/2013 - ispr., 108/2013, 142/2014, 68/2015 - dr. zakon, 103/2015, 99/2016, 113/2017, 95/2018, 31/2019, 72/2019 i 149/2020), definisano je u kojim slučajevima je moguće vršiti promene aproprijacija u toku godine:
“U slučaju da se u toku godine obim poslovanja ili ovlašćenja direktnog, odnosno njegovog indirektnog korisnika budžetskih sredstava promeni, iznos aproprijacija izdvojenih za aktivnosti tog korisnika povećaće se, odnosno smanjiti.
Ako se obim poslovanja ili ovlašćenja direktnog, odnosno njegovog indirektnog korisnika budžetskih sredstava iz stava 1. ovog člana poveća, sredstva će se obezbediti iz tekuće budžetske rezerve.
U slučaju osnivanja novog direktnog, odnosno indirektnog korisnika budžetskih sredstava, sredstva za njegovo poslovanje ili ovlašćenja obezbeđuju se iz tekuće budžetske rezerve.
Ako korisnik budžetskih sredstava prestane da postoji, a njegovi zadaci nisu preneti na drugog korisnika budžetskih sredstava, neiskorišćena sredstva se prenose u tekuću budžetsku rezervu i mogu se koristiti za namene za koje je predviđeno korišćenje sredstava stalne budžetske rezerve.
Ako se u toku godine od jednog direktnog, odnosno indirektnog korisnika budžetskih sredstava obrazuje više direktnih, odnosno indirektnih korisnika, neiskorišćena sredstva raspoređena tom korisniku prenose se u tekuću budžetsku rezervu i raspoređuju novoobrazovanim direktnim, odnosno indirektnim korisnicima budžetskih sredstava.
Odluku o promeni u aproprijacijama iz st. 1-5. ovog člana i o korišćenju sredstava tekuće budžetske rezerve donosi Vlada, odnosno nadležni izvršni organ lokalne vlasti.
Direktni korisnik budžetskih sredstava, uz odobrenje ministra, odnosno lokalnog organa uprave nadležnog za finansije, može izvršiti preusmeravanje aproprijacije odobrene na ime određenog rashoda i izdatka koji se finansira iz opštih prihoda budžeta u iznosu do 10% vrednosti aproprijacije za rashod i izdatak čiji se iznos umanjuje, u okviru razdela, kao i između glava unutar razdela tog direktnog korisnika budžetskih sredstava.
Preusmeravanje aproprijacija iz stava 7. odnose se na aproprijacije iz prihoda iz budžeta, dok se iz ostalih izvora mogu menjati bez ograničenja, s tim što korisnik budžetskih sredstava, koji ostvari prihode i primanja čiji iznosi nisu mogli biti poznati u postupku donošenja budžeta, podnosi zahtev organu uprave nadležnom za finansije za otvaranje, odnosno povećanje odgovarajuće aproprijacije za izvršavanje rashoda i izdataka iz svih izvora finansiranja, osim iz izvora 01.
U slučaju da se u toku godine izvrši povećanje, odnosno smanjenje aproprijacije putem preusmeravanja, ta aproprijacija se naknadnom promenom ne može smanjiti, odnosno povećati primenom stava 7. ovog člana.
U slučaju rebalansa budžeta, za iznos izvršene promene aproprijacije putem preusmeravanja do rebalansa umanjuje se ukupan iznos moguće promene vrednosti aproprijacije, utvrđen primenom procenta iz stava 7. ovog člana.
Organizacija za obavezno socijalno osiguranje, na osnovu odluke direktora organizacije za obavezno socijalno osiguranje, može vršiti preusmeravanje aproprijacija odobrenih na ime određenog rashoda i izdatka u iznosu do 10% vrednosti aproprijacije za rashod i izdatak čiji se iznos umanjuje, a izuzetno i preko 10% za troškove zdravstvene zaštite.
Ako u toku godine dođe do promene okolnosti koja ne ugrožava utvrđene prioritete unutar budžeta, Vlada, odnosno nadležni izvršni organ lokalne vlasti, donosi odluku da se iznos aproprijacije koji nije moguće iskoristiti, prenese u tekuću budžetsku rezervu i može se koristiti za namene koje nisu predviđene budžetom ili za namene za koje nisu predviđena sredstva u dovoljnom obimu.
Ukupan iznos preusmeravanja iz stava 12. ovog člana zakona, počev od budžeta Republike Srbije za 2015. godinu, ne može biti veći od iznosa razlike između maksimalno mogućeg iznosa sredstava tekuće budžetske rezerve utvrđenog ovim zakonom i budžetom odobrenih sredstava tekuće budžetske rezerve.
U obračun maksimalno mogućeg iznosa sredstava tekuće budžetske rezerve utvrđenog ovim zakonom na godišnjem nivou ne uključuje se iznos sredstava nastao kao posledica primene stava 1, u delu koji se odnosi na prenos ovlašćenja, i st. 4. i 5. ovog člana.”
Dakle, iz navedenog člana ZOBS, može se zaključiti da se promene aproprijacija u toku godine (bez rebalansa budžeta) mogu vršiti u okviru razdela jednog direktnog korisnika budžetskih sredstava, kao i između glava (indirektnih korisnika budžetskih sredstava) unutar razdela tog direktnog korisnika budžetskih sredstava (u slučaju kada promena ne prelazi 10% dozvoljenog umanjenja).
Promene aproprijacija u toku godine ne mogu se vršiti bez rebalansa između različitih razdela, odnosno između različitih direktnih korisnika budžetskih sredstava, kao ni između indirektnih korisnika budžetskih sredstava koji pripadaju različitim direktnim budžetskim korisnicima, osim u slučajevima osnivanja novog direktnog, odnosno indirektnog korisnika, ukoliko direktni, odnosno indirektni korisnik prestane da postoji ili ukoliko se od jednog direktnog, odnosno indirektnog korisnika, obrazuje više direktnih, odnosno indirektnih korisnika budžetskih sredstava.
U predlozima finansijskih planova korisnika, na primer škole, da li su plan na izvoru 16-roditeljski dinar, tj. da li uopšte treba u budžetu opštine da bude obuhvaćen roditeljski dinar? Da li i to treba da se obuhvati budžetom opštine, s obzirom da se iz tih sredstava planiraju plaćanja putnih troškova za decu, nabavku materijala za obrazovanje, troškove osiguranja i slično?
Članom 13. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja ("Sl. glasnik RS", br. 88/2017, 27/2018 - dr. zakon, 10/2019, 27/2018 - dr. zakon i 6/2020) propisano je da delatnost obrazovanja i vaspitanja obavlja ustanova. Ujedno, predviđeno je da se na osnivanje i rad ovih ustanova primenjuju propisi o javnim službama, kao i da je način obavljanja delatnosti obrazovanja i vaspitanja propisan ovim zakonom i posebnim zakonima u oblasti obrazovanja i vaspitanja.
Članom 89. su dalje predviđene vrste ustanova, odnosno predviđeno je da delatnost obrazovanja i vaspitanja obavljaju:
- u predškolskom vaspitanju i obrazovanju - predškolska ustanova;
- u osnovnom obrazovanju i vaspitanju - osnovna škola, osnovna muzička škola, osnovna baletska škola, osnovna škola za obrazovanje odraslih i osnovna škola za učenike sa smetnjama u razvoju i invaliditetom;
- u srednjem obrazovanju i vaspitanju - gimnazija, stručna škola, srednja umetnička škola, mešovita škola i srednja škola za učenike sa smetnjama u razvoju i invaliditetom;
- obrazovno-vaspitni centar je ustanova u kojoj se ostvaruje više programa različitih nivoa obrazovanja i vaspitanja ili više različitih područja rada.
Dakle, Zakonom o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja definisano je da sistem obrazovanja i vaspitanja obuhvata predškolsko vaspitanje i obrazovanje, osnovno i srednje obrazovanje i vaspitanje i obrazovanje odraslih. Specifičnosti obavljanja delatnosti ovih obrazovno vaspitnih ustanova uređuju se posebnim zakonom.
Članom 186. ovog zakona predviđeno je da se sredstva za finansiranje delatnosti ustanova obezbeđuju u budžetu Republike Srbije, autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave, u skladu sa kriterijumima i standardima koje propisuje ministar. Pored toga, ustanove mogu da ostvare i sopstvene prihode po osnovu proširene delatnosti, kao i druge prihode u skladu sa zakonom. Ostvarivanje ovih prihoda, evidentiranje i korišćenje sredstava iz sopstvenih i drugih prihoda vrši se u skladu sa propisima kojima se uređuje budžetski sistem.
Zakon o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja je definisao za koje vrste troškova se obezbeđuju sredstva u budžetu Republike Srbije (član 187.), u budžetu autonomne pokrajine (član 188.) i u budžetu jedinice lokalne samouprave (član 189.).
Pored toga, članom 190. ovog zakona propisano je da ustanova može učešćem jedinice lokalne samouprave ili od proširene delatnosti da obezbedi sredstva za viši kvalitet u oblasti predškolskog, osnovnog i srednjeg obrazovanja i vaspitanja. Navedena sredstva, ustanova može obezbediti i sredstvima donatora ili sponzora, kao i dobrovoljnim učešćem roditelja dece i učenika, u skladu sa zakonom, a ona se koriste za poboljšanje uslova obrazovanja i vaspitanja u pogledu prostora, opreme i nastavnih sredstava, za ostvarivanje programa koji nisu osnovna delatnost ustanove, za ishranu i pomoć deci i učenicima.
Zakon o budžetskom sistemu (“Sl. glasnik RS", br. 54/2009, 73/2010, 101/2010, 101/2011, 93/2012, 62/2013, 63/2013 - ispr., 108/2013, 142/2014, 68/2015 - dr. zakon, 103/2015, 99/2016, 113/2017, 95/2018, 31/2019, 72/2019 i 149/2020) u članu 2. stav 1. tačka 8) definiše indirektne korisnike budžetskih sredstava, prema kome su to: pravosudni organi, mesne zajednice; ustanove osnovane od strane Republike Srbije, odnosno lokalne vlasti, nad kojima osnivač, preko direktnih korisnika budžetskih sredstava, vrši zakonom utvrđena prava u pogledu upravljanja i finansiranja.
Pravilnikom o standardnom klasifikacionom okviru i Kontnom planu za budžetski sistem („Sl. glasnik RS", br. 16/2016, 49/2016, 107/2016, 46/2017, 114/2017, 20/2018, 36/2018, 93/2018, 104/2018, 14/2019, 33/2019, 68/2019, 84/2019, 151/2020, 19/2021 i 66/2021), uređuju se standardni klasifikacioni okvir i Kontni plan za budžetski sistem sa sadržajem konta u Kontnom planu. Članom 2. navedenog pravilnika predviđeno je da se odredbe ovog pravilnika odnose na budžet Republike Srbije, budžete jedinica pokrajinske autonomije i lokalne samouprave, kao i na njihove direktne i indirektne korisnike i dr.
Istim članom je predviđeno da su Republika, lokalne vlasti, korisnici budžetskih sredstava i korisnici sredstava organizacija obaveznog socijalnog osiguranja obavezni da primenjuju odredbe ovog pravilnika.
Članom 8. stav 3. tačka 16) Pravilnika o standardnom klasifikacionom okviru i Kontnom planu za budžetski sistem predviđeno je da klasifikacija izvora finansiranja obuhvata, pored ostalog i roditeljski dinar za vannastavne aktivnosti.
Prema odredbama Zakona o budžetskom sistemu (član 2 stav 1. tačka 3.) finansijski plan jeste akt direktnog ili indirektnog korisnika budžetskih sredstava, kao i akt organizacije za obavezno socijalno osiguranje, koji uključuje i finansijske planove indirektnih korisnika sredstava organizacija za obavezno socijalno osiguranje, izrađen na osnovu uputstva za pripremu budžeta, u skladu sa smernicama za izradu srednjoročnih planova i projekcijama srednjoročnog okvira rashoda predviđenih Fiskalnom strategijom, koji sadrži procenu obima prihoda i primanja i obim rashoda i izdataka za period od jedne ili tri godine (kapitalni izdaci iskazuju se za tri godine).
Iz napred navedenih zakonskih odredaba proizilazi da su osnovne i srednje škole, čiji je osnivač Republika, odnosno lokalna vlast, kao i autonomna pokrajina, indirektni korisnici budžetskih sredstava, koji ostvarivanje prihoda, evidentiranje i korišćenje sredstava vrše u skladu s propisima kojima se uređuje budžetski sistem. Škole kao budžetski korisnici, izvršavaju sredstva u skladu sa finansijskim planom, odnosno planom prihoda i primanja i rashoda i izdataka za period od jedne ili tri godine, koji mogu biti finansirani iz različitih izvora (sredstva iz budžeta Republike, sredstva iz budžeta JLS, donacije, roditeljski dinar i ostali izvori).
Svoj finansijski plan škole izrađuju na osnovu uputstva za pripremu budžeta jedinice lokalne vlasti. Uputstvo za pripremu budžeta treba da sadrži metodologiju, kao i osnovne pretpostavke i smernice za izradu predloga finansijskog plana, odnosno smernice za planiranje rashoda i izdataka. Dakle, školama se uputstvom za pripremu budžeta mogu dati posebne smernice za planiranje rashoda i izdataka iz budžeta jedinice lokalne samouprave. U skladu sa Zakonom o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, iz budžeta jedinice lokalne samouprave obezbeđuju se sredstva za tekuće rashode (tekuće održavanje škole – električna energija, grejanje, voda, tekuće popravke itd.), stručno usavršavanje zaposlenih, jubilarne nagrade i pomoć za zaposlene, prevoz učenika u osnovnoj školi (za udaljenost veću od četiri kilometra od škole), za prevoz, smeštaj i ishranu dece i učenika sa smetnjama u razvoju i invaliditetom (nezavisno od udaljenosti mesta prebivališta od škole), za prevoz zaposlenih, za kapitalne rashode, zaštitu i bezbednost dece i učenika, druge tekuće rashode, osim onih za koje se sredstva obezbeđuju u budžetu Republike Srbije kao i plaćanja po osnovu izvršnih presuda donetih pred nadležnim sudovima u sporovima u vezi sa navedenim. Dakle, jedinica lokalne samouprave je u obavezi da finansira navedene rashode i izdatke i isti bi trebalo da se planiraju u finansijskom planu škole iz sredstava JLS. Ukoliko ne planiraju navedena sredstva, ista se ne mogu izvršavati iz budžeta opštine odnosno grada.
Sredstva roditeljskog dinara u skladu sa Zakonom o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja koriste se za poboljšanje uslova obrazovanja i vaspitanja u pogledu prostora, opreme i nastavnih sredstava, za ostvarivanje programa koji nisu osnovna delatnost ustanove, za ishranu i pomoć deci i učenicima. Pravilnik o standardnom klasifikacionom okviru i Kontnom planu za budžetski sistem kao izvor finansiranja predviđa i roditeljski dinar za vannastavne aktivnosti. Sredstva ostvarena po ovom osnovu, kao i njihov raspored se posebno iskazuju u zbirnom finansijskom planu koje škole dostavljaju nadležnom ministarstvu iz izvora 16-roditeljski dinar za vannastavne aktivnosti.
Dakle, navedena sredstva “roditeljskog dinara” škole ne planiraju u delu finansijskog plana koje dostavljaju JLS, tako da ona ne mogu biti planirana ni u budžetu JLS.
Da li je obavezno definisati ciljeve i indikatore kod DBK u delu redovnog funkcionisanja, za administrativne poslove?
U skladu sa Uputstvom za izradu programskog budžeta Ministarstva finansija ( https://mfin.gov.rs/dokumenti2/uputstvo-za-izradu-programskog-budzeta) nije neophodno definisati ciljeve i pokazatelje učinka za programe administrativnog tipa (videti zadnji pasus u okviru poglavlja 5.1.1 Utvrđivanje programa na strani 12 uputstva).
Takođe, u skladu sa Uputstvom za izradu programskog budžeta - poglavlje 5.1.4. Utvrđivanje ciljeva i pokazatelja učinka programskih aktivnosti i projekata - kako je fokus programskog budžeta na korišćenju informacija o ishodima programskih aktivnosti i projekata, kao i kvantiteta, kvaliteta i efikasnosti pružanja javnih usluga, nije potrebno definisati ciljevi i pokazatelje učinka za programske aktivnosti tipa:
- administracija i upravljanje
- transfer
- naknade korisnicima socijalne zaštite
- budžetska rezerva.
Za programske aktivnosti tipa upravni poslovi (davanje mišljenja i saglasnosti, rešavanje predmeta, administriranje stipendija i sl.) ciljevi i pokazatelji učinka se definišu samo ako:
- se tiču kvaliteta i efikasnosti pružene usluge (npr. prosečno vreme ili trošak obrade predmeta).
Za programske aktivnosti tipa uređenje oblasti (normativni poslovi - izrada Zakona i drugih akata, izrada strateških i planskih dokumenta, analize itd.) ciljevi i pokazatelji učinka se definišu samo ako su:
- strateškim dokumentom i njegovim akcionim planom utvrđeni cilj i pokazatelj učinka, u oblasti na koju se programska aktivnost odnosi.
Koje ekonomske klasifikacije, koje troškove sve sme opština da finansira kod škola, a koje troškove pokriva njihovo ministarstvo?
Članom 187. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja ("Sl. glasnik RS", br. 88/2017, 27/2018 - dr. zakon, 10/2019, 27/2018 - dr. zakon i 6/2020) propisano je da se u budžetu Republike Srbije obezbeđuju se sredstva za sticanje obrazovanja i vaspitanja dece i učenika i odraslih u ustanovi koju osniva Republika Srbija, autonomna pokrajina i jedinica lokalne samouprave i to za:
- ostvarivanje pripremnog predškolskog programa u godini pred polazak u školu u trajanju od četiri sata, u sedištu i van sedišta ustanove;
- ostvarivanje predškolskog programa za rad sa decom sa smetnjama u razvoju i invaliditetom;
- ostvarivanje predškolskog programa za rad sa decom na bolničkom lečenju;
- plate, naknade i dodatke zaposlenih u osnovnim i srednjim školama, doprinose za obavezno socijalno osiguranje i otpremnine;
- plaćanja po osnovu izvršnih presuda donetih u radnopravnim sporovima pred nadležnim sudovima u vezi sa stavom 2. tačka 4) ovog člana;
- razvojne programe i projekte ustanova, kao i učešće Republike Srbije u oblasti investicija, stručnog usavršavanja zaposlenih i takmičenja učenika na republičkom i međunarodnom nivou, u skladu sa utvrđenim sredstvima, a prema programima i kriterijumima koje propisuje ministar;
- rad škola od posebnog interesa za Republiku Srbiju, koje odredi Vlada;
- podršku posebno talentovanim učenicima u vidu bespovratne novčane pomoći koju ministar propisuje posebnim aktom svake godine.
Na utvrđivanje i obračun plata, naknada i dodataka zaposlenih u ustanovi primenjuju se propisi kojima se uređuju plate i naknade i druga primanja zaposlenih u javnim službama.
Sredstva koja se odnose na ostvarivanje pripremnog predškolskog programa utvrđuje ministar podzakonskim aktom.
U skladu sa članom 189. ovog zakona, u budžetu jedinice lokalne samouprave obezbeđuju se sredstva za:
- ostvarivanje delatnosti predškolskog vaspitanja i obrazovanja (poludnevni i celodnevni boravak, ishrana, nega i preventivna zaštita dece predškolskog uzrasta) u visini do 80% od ekonomske cene po detetu, uključujući u celosti sredstva za plate, naknade i druga primanja, socijalne doprinose na teret poslodavca, otpremnine, kao i pomoć zaposlenima u predškolskoj ustanovi, rashode za pripremni predškolski program osim onih za koje se sredstva obezbeđuju u budžetu Republike Srbije i ostale tekuće rashode;
- ostvarivanje dodatne podrške detetu i učeniku u skladu sa mišljenjem Interresorne komisije, osim onih za koje se sredstva obezbeđuju u budžetu Republike Srbije;
- stručno usavršavanje zaposlenih;
- jubilarne nagrade i pomoć zaposlenima u osnovnoj i srednjoj školi;
- prevoz: dece i njihovih pratilaca radi pohađanja pripremnog predškolskog programa na udaljenosti većoj od dva kilometra, učenika osnovne škole na udaljenosti većoj od četiri kilometra od sedišta škole; prevoz, smeštaj i ishranu dece i učenika sa smetnjama u razvoju i invaliditetom i njihovih pratilaca, bez obzira na udaljenost mesta stanovanja od škole; prevoz dece i učenika koji imaju prebivalište na teritoriji jedinice lokalne samouprave na udaljenosti većoj od četiri kilometra od sedišta škole i u slučajevima kada učenici osnovne škole pohađaju školu na teritoriji druge jedinice lokalne samouprave - ako je škola koju pohađaju najbliža mestu prebivališta učenika; prevoz učenika na republička i međunarodna takmičenja;
- prevoz zaposlenih;
- kapitalne izdatke;
- zaštitu i bezbednost dece i učenika, u skladu sa propisanim merama iz člana 108. ovog zakona;
- druge tekuće rashode, osim onih za koje se sredstva obezbeđuju u budžetu Republike Srbije;
- plaćanja po osnovu izvršnih presuda donetih pred nadležnim sudovima u sporovima u vezi sa ovim članom.
U budžetu jedinice lokalne samouprave mogu da se obezbede sredstva za prevoz učenika srednjih škola i učenika koji pohađaju nastavu u dualnom obrazovanju koji imaju prebivalište na teritoriji jedinice lokalne samouprave na udaljenosti većoj od četiri kilometra od škole, odnosno od prostorija poslodavca kod kojeg obavljaju učenje kroz rad, kao i u slučajevima kada su škola, odnosno prostorije poslodavca kod kojeg učenici obavljaju učenje kroz rad na teritoriji druge jedinice lokalne samouprave.
Bliže uslove i merila za utvrđivanje ekonomske cene programa predškolskog vaspitanja I obrazovanja vaspitanja i obrazovanja po detetu , propisuje ministar.
Iz navedenih odredaba Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja proizlazi da se kod škola iz budžeta jedinice lokalne samouprave finansiraju sledeći rashodi i izdaci:
- tekući rashodi (materijalni troškovi – električna energija, grejanje, voda, troškovi održavanja higijene u školi, troškovi iznošenja smeća, tekuće popravke i održavanje objekata i opreme, materijalni troškovi nastave u srednjim školama i troškovi za izvođenje praktične nastave u određenim srednjim stručnim školama, itd.);
- stručno usavršavanje zaposlenih (stručno usavršavanje radnika, polaganja stručnog ispita, stručni seminari, stručna literatura i dr.);
- jubilarne nagrade i pomoć za zaposlene (solidarna pomoć) u skladu sa Posebnim kolektivnim ugovorom za zaposlene u osnovnim i srednjim školama i domovima učenika (“Službeni glasnik RS”, br. 21/2015 I 92/20);
- prevoz učenika u osnovnoj školi (za udaljenost veću od četiri kilometra od škole);
- prevoz, smeštaj i ishrana dece i učenika sa smetnjama u razvoju i invaliditetom (nezavisno od udaljenosti mesta prebivališta od škole);
- prevoz zaposlenih;
- za kapitalne izdatke (izgradnja i investiciono održavanje objekata, nabavka opreme i dr.);
- zaštitu i bezbednost dece i učenika; druge tekuće rashode, osim onih za koje se sredstva obezbeđuju u budžetu Republike Srbije (troškovi osiguranja, kancelarijski materijal, troškovi internet konekcije, TV pretplata, provizija banke, oglasi, konkursi, PTT troškovi, nagrade učenicima, sanitarni pregled učenika i nastavnika i drugih zaposlenih u srednjim školama ako postoji zakonska obaveza pregleda, troškovi praktične nastave koja se izvodi van sedišta škole, troškovi zakupa fiskulturne sale ili drugog školskog prostora, itd.);
- plaćanja po osnovu izvršnih presuda donetih pred nadležnim sudovima u sporovima u vezi sa finansiranjem rashoda iz budžeta JLS.
Bolovanja za zaposlene u osnovnim i srednjim školama se ne isplaćuju iz budžeta JLS.
Iz budžeta Republike Srbije (Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja RS) školama se finansiraju sledeći rashodi i izdaci:
- plate, naknade plate za vreme odsustvovanja sa rada zbog privremene sprečenosti za rad do 30 dana, dodaci zaposlenih (za rad u vreme praznika, rad noću, prekovremeni rad, minuli rad) u osnovnim i srednjim školama, doprinosi za obavezno socijalno osiguranje i otpremnine,
- plaćanja po osnovu izvršnih presuda donetih u radnopravnim sporovima pred nadležnim sudovima u vezi sa platama, naknadama, doprinosima i otpremninama),
- razvojni programi i projekti škola, kao i učešće Republike Srbije u oblasti investicija, stručnog usavršavanja zaposlenih i takmičenja učenika na republičkom i međunarodnom nivou, u skladu sa utvrđenim sredstvima, a prema programima i kriterijumima koje propisuje ministar,
- rad škola od posebnog interesa za Republiku Srbiju, koje odredi Vlada,
- podrška posebno talentovanim učenicima.
Da li javna komunalna preduzeća moraju da sprovode javne rasprave, i to konkretno prvo za uvećanje cena komunalne usluge i drugo za program rada?
Generalno posmatrano, odluke o cenama komunalnih usluga i programi poslovanja komunalnih preduzeća o kojima je ovde reč, svrstavaju se u pojedinačna (ne opšta) akta, tako da samim tim u postupku njihovog donošenja, objektivno i nema potrebe da se o njima vodi neka šira prethodna rasprava.
S tim u vezi, ni važećim propisima nije predviđeno da se u postupku odobravanja cena komunalnih usluga i postupku donošenja godišnjeg programa poslovanja javnog komunalnog preduzeća vodi javna rasprava, a u narednom tekstu, kao potporu toj tvrdnji, ukratko podsećamo na propisane procedure.
Postupak utvrđivanja cena komunalnih usluga
Komunalno preduzeće kome je povereno obavljanje neke od komunalnih delatnosti kod kojih je moguće utvrditi i postoji identifikovan krajnji korisnik, cenu komunalne usluge utvrđuje po proceduri propisanoj članom 28 Zakona o komunalnim delatnostima, a koja podrazumeva da nadležni organ komunalnog preduzeća (po pravilu je to Nadzorni odbor) donosi odluku o cenama koja se primenjuju tek po dobijanju saglasnosti nadležnog organa JLS (najčešće je to opštinsko/gradsko veće ili skupština JLS).
Transparentnost postupka promene cena obezbeđuje se tako što je JLS (ne komunalno preduzeće) dužna da 15 dana pre donošenja odluke, na oglasnoj tabli i svojoj internet stranici, objavi zahtev za davanje saglasnosti sa pratećim obrazloženjem.
U smislu Zakona o zaštiti prava potrošača postoji i dodatni rok od 30 dana koji u ovom slučaju obavezuje javno komunalno preduzeće kao trgovca. Naime u članu 88 stav 3 stoji – „Kada izmene metodologija formiranja cena i promene cena usluga od opšteg ekonomskog interesa podležu dobijanju prethodnog odobrenja ili saglasnosti nosioca javnih ovlašćenja, trgovac je dužan da javno i unapred informiše potrošača o izmenama najkasnije 30 dana pre početka primene promenjenih cena.“
Ovo znači da je JLS po Zakonu o komunalnim delatnostima dužna da „sačeka“ najmanje 15. dana sa donošenjem akta (rešenja) o davanju saglasnosti na cene komunalnih usluga, ali da komunalno preduzeća (trgovac) ni kada dobije saglasnost od osnivača, te cene ne može da primenjuje ako u prethodnih 30 dana o tome nije informisao potrošače.
Postupak donošenja godišnjeg programa poslovanja javnog komunalnog preduzeća
Postupak donošenja godišnjeg programa poslovanja javnog komunalnog preduzeća propisan je Zakonom o javnim preduzećima.
Nadležnosti su uređene tako da na predlog direktora, Nadzorni odbor preduzeća uz saglasnost osnivača najkasnije do 01. decembra tekuće godine donosi godišnji program poslovanja javnog komunalnog preduzeća za narednu poslovnu godinu.
Sadržinski, godišnji program treba da je urađen u skladu sa Smernicama koje za godinu za koju se donose programi, donosi Vlada Republike Srbije. Zakon je ostavio mogućnost da nadležni organ jedinice lokalne samouprave u svojstvu osnivača, preduzećima iz svoje nadležnosti može propisati i dodatne smernice.
Javno komunalno preduzeće ima obavezu da godišnji program poslovanja objavljivanjem na internet stranici preduzeća i na taj način ga učini dostupan široj javnosti.
Da li zidane ograde u selima, izgrađene pedesetih, šezdesetih, sedamdesetih, osamdesetih godina 20. veka, bez akta nadležnog organa iz tog perioda mogu da budu predmet ozakonjenja? Ukoliko ne mogu da budu predmet ozakonjenja, da li u tom slučaju građevinska inspekcija upućuje vlasnike istih na nadležan organ radi pribavljanja potrebne dokumentacije tj. da li se u tom slučaju primenjuju pozitivni propisi?
Pravilnikom o posebnoj vrsti objekata i posebnoj vrsti radova za koje nije potrebno pribavljati akt nadležnog organa, kao i vrsti objekata koji se grade, odnosno vrsti radova koji se izvode, na osnovu rešenja o odobrenju za izvođenje radova, kao i obimu i sadržaju i kontroli tehničke dokumentacije koja se prilaže uz zahtev i postupku koji nadležni organ sprovodi ("Sl. glasnik RS", br. 102/2020, 16/2021 i 87/2021) je članom 3. stav 2. tačka 36. propisano da po zahtevu investitora za izgradnju zidanih ograda, organ nadležan za izdavanje građevinske dozvole izdaje rešenje o odobrenju za izvođenje radova, u skladu sa odredbama člana 145. Zakona o planiranju i izgradnji ("Sl. glasnik RS", br. 72/2009, 81/2009 - ispr., 64/2010 - odluka US, 24/2011, 121/2012, 42/2013 - odluka US, 50/2013 - odluka US, 98/2013 - odluka US, 132/2014, 145/2014, 83/2018, 31/2019, 37/2019 - dr. zakon, 9/2020 i 52/2021).
To znači da su zidane ograde predmet ozakonjenja, u skladu sa odredbama člana 1. stav 3. Zakona o ozakonjenju objekata ("Sl. glasnik RS", br. 96/2015, 83/2018 i 81/2020 - odluka US), kojim je propisano da se odredba stava 1. ovog člana odnosi i na objekte, odnosno izvedene radove u skladu sa članom 145. Zakona o planiranju i izgradnji ("Službeni glasnik RS", br. 72/09, 81/09 - ispravka, 64/10 - US, 24/11, 121/12, 42/13 - US, 50/13 - US, 98/13 - US, 132/14 i 145/14).
Koji bespravno izgradđeni objekti se smatraju objaktima izgrađenim u skladu sa zakonom je propisano Pravilnikom o izradi i održavanju katastra nepokretnosti ("Sl. glasnik RS", br. 46/99 i 7/2016 - dr. pravilnik) članom 50, a to su objekti u gradovima, odnosno naseljima gradskog karaktera izgrađeni do 3. juna 1948. godine, kada je stupila na snagu Osnovna uredba o građenju ("Službeni list FNRJ", broj 46/48); stambene zgrade koje su izgrađene na selu do 21. marta 1961. godine, kada je stupio na snagu Zakon o uslovima za izgradnju stambenih zgrada na selu ("Službeni glasnik NRS", broj 7/61) ili do stupanja na snagu propisa o uslovima za izgradnju stambenih zgrada, ukoliko su ih opštinski narodni odbori doneli u roku propisanom tim Zakonom; ostale vrste objekata koji su izgrađeni na selu do 8. jula 1973. godine, kada je stupio na snagu Zakon o izgradnji investicionih objekata ("Službeni glasnik SRS", broj 25/73), odnosno do stupanja na snagu opštinske, odnosno gradske odluke ukoliko je ista doneta u roku propisanom tim Zakonom.
Građevinska dozvola se ne može izdavati retroaktivno, za već izgrađene objekte.
Da li procena nepokretnosti opštinske imovine može da se utvrdi na osnovu prosečnih cena poreza na imovinu? Da li je nekim propisom definisano ko vrši procenu vrednosti nepokretnosti u javnoj svojini? Ukoliko je vrednost imovine opštine (zgrade, zemljište) procenjena u većoj vrednosti (primer oko milijardu dinara), da li to utiče da se opštini smanje transferi koje prima od Republike?
Na deo pitanja koje se odnosi na to da li opština može procenu vrednosti nepokretnosti da bazira na osnovu prosečne cene nepokretnosti koja se daje kod utvrđivanja poreza na imovinu, odgovor je da može.
Prilikom utvrđivanja poreza na imovinu lokalna poreska administracija (LPA) ima parametre koji se odnose na vrednost nepokretnosti, te s tim u vezi, parametri koje LPA utvrdi za obračun poreza na imovinu mogu se koristiti i kod procene vrednosti nepokretnosti u javnoj svojini.
Zakonom o javnoj svojini u članu 29. stav 1. je propisano da se nepokretne stvari pribavljaju u javnu svojinu i otuđuju iz javne svojine polazeći od tržišne vrednosti nepokretnosti, koju je procenio poreski ili drugi nadležni organ ili licencirani procenitelj, u postupku javnog nadmetanja, odnosno prikupljanjem pisanih ponuda, ako zakonom nije drugačije određeno. Ovako utvrđena tržišna vrednost važi dve godine.
Ranijim mišljenjem Ministarstva finansija i privrede broj 46-00-130/2013-05 od 20.02.2013. godine dato je tumačenje člana 29. Zakona o javnoj svojini, o tome ko se smatra drugim nadležnim organom i tada je zauzet stav da je drugi nadležni organ zapravo nadležni organ JLS koji utvrđuje visinu poreza na imovinu.
Kasniji stavovi Ministarstva finansija i Poreske uprave samo su potvrdili ovo ranije dato tumačenje da visinu tržišne vrednosti nepokretnosti koja se pribavlja ili otuđuje iz javne svojine, utvrđuje nadležni organ JLS koji utvrđuje visinu poreza na imovinu (LPA) a samo izuzetno ako takav organ na nivou JLS nije formiran - to čini Poreska uprava.
S tim u vezi, kod procene vrednosti nepokretnosti i utvrđivanja tržišne vrednosti nepokretnosti u javnoj svojini možemo primeniti istu analogiju kao kod procene vrednosti u postupcima pribavljanja i otuđenja, i LPA koja je formirana na teritoriji određene JLS može dati procenu vrednosti. Vama ostaje i mogućnost da vam procenu vrednosti da i neko od ovlašćenih/licenciranih procenitelja, shodno Zakonu o proceniteljima vrednosti nepokretnosti („Sl. glasnik RS“, br. 108/16) što je i preporuka ako se radi o nepokretnostima koje imaju veću vrednost, gde se pored tržišne cene po m2 gledaju i drugi parametri (ekonomska isplativost, kapacitet lokacije…).
Vidi: Mišljenje Poreske uprave Odeljenje u Kragujevcu broj: službeno 58/19 od 10.07.2019. godine.pdf
Kada je reč o delu pitanja koje se odnosi na uzročno-posledičnu vezu između visine procenjene vrednosti opštinske imovine i visine transfera koje opština prima od Republike, ukazujemo da Zakon o finansiranju lokalne samouprave (ZoFLS) ne dovodi u vezu ova dva parametra, odnosno visina procenjene vrednosti opštinske imovine kao takva ne figurira ni u jednom od kriterijuma za utvrđivanje visine transfera odnosno za raspodelu transfera u ZoFLS.
Nakon donošenja rešenja Republičke komisije u kome se odbija zahtev za zaštitu prava kao neosnovan, i naručilac nastavlja postupak, da li je i gde propisano koliko treba da se ostavi vremena ponuđačima od nastavka postupka do predaje ponuda?
Zakonom o javnim nabavkama nije propisano za koliko je naručilac dužan da produži rok za podnošenje ponuda posle donošenja rešenja o odbijanju zahteva za zaštitu prava od strane Republičke komisije za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki.
Naručilac ima diskreciono pravo da odredi dodatni primereni rok za podnošenje ponuda. Svakako su istekli rokovi za osporavanje sadržine konkursne dokumentacije i podnošenje zahteva na istu, te ni o tom segmentu ne treba voditi računa u ovoj fazi.
Da li se na konstitutivnoj sednici Skupštine opštine verifikuju mandati svim odbornicima bez obzira da li na istoj prisustvuju ili ne Kada kandidat za odbornika stiče status odbornika odnosno da li isti stiče u trenutku izdavanja uverenja da je izabran od strane izborne komisije ili pomenuti status stiče verifikacijom mandata na sednici Skupštine opštine. Napominjemo, da je članom 45. Zakona o lokalnim izborima propisano da izborna komisija izdaje odborniku uverenje da je izabran. Članom 48. istog zakona propisano je da se od kandidata pre potvrđivanja mandata pribavlja pismena saglasnost da prihvata mandat. U kom momentu kandidat za odbornika daje predmetnu saglasnost ceneći činjenicu da je članom 45. Zakona regulisano da izborna komisija izdaje odborniku uverenje da je izabran. Ukoliko je kandidatu za odbornika od strane Izborne komisije izdato uverenje da je izabran za odbornika a isti nije prisustvovao ni konstitutivnoj niti svakoj narednoj sednici, jer se nalazi u inostranstvu, na koji način taj odbornik može da se odrekne svog mandata, kako bi se stekli uslovi za verifikaciju mandata sledećeg odbornika sa te izborne liste?
Tumačenjem odredbi člana 56. Zakona o lokalnim izborima, može se doći do zaključka da se na konstitutivnoj sednici odlučuje o potvrđivanju mandata svim odbornicima.
Naime, član 56. stav 2. propisuje da se o potvrđivanju mandata odbornika odlučuje na konstitutivnoj sednici.
Član 56. stav 6. ovog zakona uređuje odlučivanje o potvrđivanju mandata nakon konstitutivne sednice i to samo novih odbornika, kojima je mandat dodeljen u postupku popune upražnjenog odborničkog mesta, odnosno u slučaju da je nekom odborniku prestao mandat pre isteka vremena na koje je izabran.
Po pitanju sticanja statusa odbornika, Zakon tu jasno propisuje, u članu 56. stav 1, da mandat odbornika počinje da teče danom potvrđivanja mandata, tako da samo izdavanje uverenja o izboru ne predstavlja bilo kakvu konstitutivnu činjenicu, već je neophodno da se mandat potvrdi. U prilog tome, ukazujemo na odredbu člana 30. stav 3. Zakona o lokalnoj samoupravi, koji propisuje da „danom potvrđivanja odborničkog mandata licima koje je imenovala, odnosno postavila skupština jedinice lokalne samouprave, prestaje funkcija na koju su imenovani, odnosno postavljeni“, što jasno ukazuje na okolnost da pravne posledice izbora za odbornika nastupaju tek potvrđivanjem tog izbora, odnosno mandata.
Što se tiče pitanja momenta davanja saglasnosti kandidata da mu se dodeli mandat, član 48. stav 6. propisuje da se ta pismena saglasnost pribavlja pre potvrđivanja mandata. Naravno, ta obaveza postoji samo u postupku popune upražnjenog odborničkog mesta, a ne i u postupku konstituisanja novog saziva skupštine jedinice lokalne samouprave nakon izbora.
Iz navedene odredbe člana 48. stav 6. proističe da se saglasnost za dodelu mandata pribavlja posle dodele mandata od strane izborne komisije, a pre potvrđivanja mandata na sednici skupštine opštine/grada, što svakako nije logično, niti zakon uređuje način postupanja u slučaju da nakon dodele a pre potvrđivanja mandata kandidat izjavi da ne prihvata mandat ili se uopšte ne izjasni o tome da li mandat prihvata ili ne.
U praksi postoji značajan broj jedinica lokalne samouprave u kojima se saglasnost kandidata pribavlja u postupku popune upražnjenog odborničkog mesta, dakle pre nego što izborna komisija dodeli mandat, što je svakako logičnije i praktičnije rešenje.
Zanimljivo je po tom pitanju uzeti u obzir i odgovarajuću odredbu Zakona o izboru narodnih poslanika (član 92. stav 7), prema kojoj se saglasnost o prihvatanju mandata narodnog poslanika pribavlja pre utvrđivanja mandata, pri čemu taj zakon ni na jednom mestu ne definiše ko i na koji način utvrđuje mandat. U praksi, ovu odredbu primenjuje Republička izborna komisija, tako što pre nego što dodeli poslanički mandat sledećem kandidatu sa odgovarajuće izborne liste, od njega pribavlja izjavu da li prihvata ili ne prihvata mandat.
Po pitanju odricanja od mandata, Zakon o lokalnim izborima ne poznaje tu mogućnost, već odbornik kojem je dodeljen i potvrđen mandat ima mogućnost da podnese ostavku, na način regulisan čl. 46. i 47. Zakona o lokalnim izborima.
Na koji način se utvrđuje iznos mesečne stipendije tokom redovnog školovanja za decu zaposlenog koji izgubi život u toku obavljanja poslova radnog mesta na koje je raspoređen? U aneksu posebnog kolektivnog ugovora navedeno je da je to do visine prosečne zarade bez poreza i doprinosa u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike. Međutim, da li se taj iznos menja i usklađuje svake godine? Na koji način se menja i usklađuje? S obzirom da se usklađuju i menjaju plate, penzije i razna druga primanja da li bi rešenje kojim se odobrava stipendija trebalo da sadrži i način usklađivanja iznosa?
Poseban kolektivni ugovor za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave ("Službeni glasnik RS", br. 38/2019, 55/2020) u članu 51. stav 1. tačka 7) utvrđuje da „Zaposleni ima pravo na solidarnu pomoć i to mesečnu stipendiju tokom redovnog školovanja za decu zaposlenog čija je smrt nastupila kao posledica povrede na radu ili profesionalnog oboljenja – do visine prosečne mesečne zarade bez poreza i doprinosa u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike, a ako deca borave u predškolskoj ustanovi poslodavac je dužan da nadoknadi troškove boravka u predškolskoj ustanovi;“
Dakle, formulacija stipulisana u e-pitanju (dete zaposlenog koji je izgubio život u toku obavljanja poslova radnog mesta na koje je raspoređen) nije istovetna formulaciji Posebnog kolektivnog ugovora (dete zaposlenog čija je smrt nastupila kao posledica povrede na radu ili profesionalnog oboljenja), pa je tim povodom značajno napomenuti da je uslov za ostvarivanje prava na solidarnu pomoć jasno definisan i da je ispunjenje ovog prethodnog uslova na način koji je definisan članom 51. Posebnog kolektivnog ugovora, apsolutno nužno u pogledu zakonitosti odluke o priznavanju prava.
Što se tiče postupka ostvarivanja prava na solidarnu pomoć ove vrste, ovakvo pravo se ostvaruje na osnovu dokaza da je dete na redovnom školovanju. Potvrdu o ovom uslovu izdaje školska (akademska) ustanova početkom školske (akademske) godine.
Rešenjem o priznavanju prava se utvrđuje i visina solidarne pomoći (stipendije) za školsku godinu za koju je zahtev podnet.
Visina solidarne pomoći je Posebnim kolektivnim ugovorom utvrđena u maksimalnom dopuštenom iznosu - „do visine prosečne zarade bez poreza i doprinosa u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku organa nadležnog za poslove statistike“. Ovaj iznos se menja svakog meseca, a poslednji objavljeni podatak za 2021. godinu je za mesec jul i visina prosečne zarade iznosi 64.731,00 dinara. U odnosu na jul 2020. godine, prosečna zarada je povećana za 7,8%, što znači da se maksimalni iznos definisan Posebnim kolektivnim ugovorom usklađuje sa rastom prosečne neto zarade u Republici Srbiji.
Dakle, Rešenjem o priznavanju prava na solidarnu pomoć bi se definisao i iznos stipendije za školsku (akademsku) godinu za koju se ovo pravo priznaje.
Nakon isteka školske (akademske) godine, odnosno nakon upisa u narednu školsku (akademsku) godinu redovnog školovanja bi se novim rešenjem donetim na osnovu dostavljene potvrde o redovnom školovanju, odlučilo o priznavanju prava na solidarnu pomoć. Takvim rešenjem bi se utvrdio i novi iznos stipendije, usklađen sa podacima organa nadležnog za poslove statistike.
Važno je napomenuti i da se posebnim aktom jedinice lokalne samouprave mogu utvrditi uslovi i postupak za priznavanje prava na solidarnu pomoć u skladu sa navedenom odredbom Posebnog kolektivnog ugovora, pa se ovakvim aktom mogu utvrditi i kriterijumi za ostvarivanje prava i visina solidarne pomoći u zavisnosti od faze školovanja deteta, visine prihoda i socijalnog položaja porodice i u zavisnosti od ekonomskih mogućnosti JLS. To znači da solidarna pomoć ne mora biti utvrđena u maksimalnom iznosu (prosečna zarada u Republici Srbiji), već može biti definisana u fiksnom ili procentualnom iznosu maksimalnog iznosa definisanog članom 51. Posebnog kolektivnog ugovora. Takođe je moguće definisati i kriterijum za usklađivanje tog iznosa aktom JLS, s tim da u tom slučaju treba voditi računa da se usklađivanjem poštuje ograničenje definisano navedenim članom Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave.
Pravilnik o učeničkim i studentskim kreditima i stipendijama ("Službeni glasnik RS", broj 36/2019) sadrži kriterijume i postupak za ostvarivanje prava na stipendije i kredite učenika i studenata, pa može poslužiti stručnim službama JLS kao korisna pomoć u definisanju proceduralnih uslova za ostvarivanje prava na solidarnu pomoć, bez obzira na činjenicu da se u konkretnom slučaju ne radi o stipendiji ili kreditu. Naime, opšti uslovi definisani članom 51. stav 1. tačka 7. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave ("Službeni glasnik RS", br. 38/2019 i br. 55/2020) moraju biti ispunjeni. Uz navedeno, uslov koji mora biti ispunjen je da je korisnik državljanin Republike Srbije, da korisnik i roditelj, odnosno staratelj imaju prebivalište na teritoriji Republike Srbije i da je korisnik prvi put upisani/upisana u određeni razred u tekućoj školskoj godini, odnosno određenu godinu studija u tekućoj akademskoj godini. Obzirom da, ukoliko korisnik ispunjava navedene uslove, ne postoji potreba za rangiranjem jer je u pitanju solidarna pomoć, postupak bi se pokretao zahtevom stranke (korisnika ili njegovog zakonskog zastupnika), a nakon ispunjenja definisanih uslova, okončavao donošenjem rešenja koje pravna dejstva proizvodi za jednu školsku godinu.
Da li u disciplinskoj komisiji može da bude pravnik i ovlašćeni predstavnik sindikata koji su inače zaposleni u Opštinskoj upravi i kome je načelnik Opštinske uprave pretpostavljeni ili to mora da bude Komisija van Opštinske uprave sa pravnikom kao predsednikom Komisije?
Članom 141. je dalje propisano da poslodavac vodi disciplinski postupak, odlučuje o disciplinskoj odgovornosti i izriče disciplinske mere.
Poslodavac može da obrazuje disciplinsku komisiju od tri člana da u njegovo ime vodi disciplinski postupak i odlučuje o disciplinskoj odgovornosti, a poslodavac je dužan da obrazuje disciplinsku komisiju da u njegovo ime vodi disciplinski postupak i odlučuje o disciplinskoj odgovornosti u slučajevima teže povrede dužnosti iz radnog odnosa.
Jedan član disciplinske komisije mora da ima stečeno visoko obrazovanje iz naučne oblasti pravne nauke na osnovnim akademskim studijama u obimu od najmanje 240 ESPB bodova, master akademskim studijama, master strukovnim studijama, specijalističkim akademskim studijama, specijalističkim strukovnim studijama, odnosno na osnovnim studijama u trajanju od najmanje četiri godine ili specijalističkim studijama na fakultetu, a jedan član komisije je ovlašćeni predstavnik sindikata kome je utvrđena reprezentativnost kod poslodavca.
Dakle, obaveznost obrazovanja disciplinske komisije zavisi od toga da li je reč o lakšoj ili težoj povredi dužnosti iz radnog odnosa. Ukoliko je reč o težoj povredi dužnosti iz radnog odnosa obrazovanje disciplinske komisije predstavlja obavezu. Kada se obrazuje disciplinska komisija, jedan član mora da bude ovlašćeni predstavnik sindikata kome je utvrđena reprezentativnost kod poslodavca, dakle iz redova zaposlenih. Drugi član mora da ima stečeno visoko obrazovanje iz naučne oblasti pravne nauke na osnovnim akademskim studijama u obimu od najmanje 240 ESPB bodova, master akademskim studijama, master strukovnim studijama, specijalističkim akademskim studijama, specijalističkim strukovnim studijama, odnosno na osnovnim studijama u trajanju od najmanje četiri godine ili specijalističkim studijama na fakultetu, a zakonske odredbe ne preciziraju da to lice mora da bude zaposleno u Opštinskoj upravi. Najzad, za trećeg člana komisije nisu propisani uslovi, niti je precizirano da to lice mora biti iz redova zaposlenih.
S obzirom da je članom 143. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave propisano da se na ostala pitanja vođenja disciplinskog postupka primenjuju odredbe zakona kojim se uređuje opšti upravni postupak, to dalje znači da se ima primeniti i član 40. Zakona o opštem upravnom postupku, koji se odnosi na izuzeće ovlašćenog lica, a koji glasi:
“1) ako je u postupku stranka, svedok, veštak ili zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke;
2) ako je sa strankom, zakonskim zastupnikom ili punomoćnikom stranke krvni srodnik u pravoj liniji, a u pobočnoj liniji do četvrtog stepena zaključno, supružnik ili vanbračni partner ili srodnik po tazbini do drugog stepena zaključno, pa i kada je bračna zajednica prestala;
3) ako je sa strankom u odnosu staratelja, usvojitelja, usvojenika ili hranitelja;
4) ako je sa zakonskim zastupnikom ili punomoćnikom stranke u odnosu usvojitelja ili usvojenika;
5) ako je učestvovalo u prvostepenom postupku;
6) ako ostvaruje naknadu ili druga primanja od stranke ili je angažovano u upravnom odboru, nadzornom odboru ili radnom ili stručnom telu stranke;
7) ako ishod postupka može da mu donese direktnu korist ili štetu;
8) ako postoje druge činjenice koje dovode u sumnju njegovu nepristrasnost”.
Kojim pravnim aktom i kako definisati odnos između lokalne samouprave i Crvenog krsta sa teritorije opštine? Da li postoji neki primer odluke, pravilnika, ugovora, neke opštine koja je regulisala to?
Položaj, poslovi, odnosno delatnost crvenog krsta, kao i način i ivori finansiranja Crvenog krsta Srbije i drugih organizacija u negovom sastavu (pokrajinskih, gradskih i opštinskih), uređen je u više zakona:
1. Zakonom o crvenom krstu Srbije („Službeni glasnik RS“, broj 107/2005), Crveni krst Srbije definisan je kao humanitarna, nezavisna, neprofitna i dobrovoljna organizacija, u čijem su sastavu pokrajinske, gradske i opštinske organizacije Crvenog krsta. Svi ovi organizacioni oblici imaju svojstvo pravnog lica.
Ovim zakonom poverena su određena javna ovlašćenja Crvenom krstu Srbije (čl. 6. i 7.), a definisani su i programi i aktivnosti koje sprovodi (član 9.),kao i usluge koje može da pruža licima u određenim situacijama (član 10.). Za vršenje javnih ovlašćenja i ostvarivanje programa iz člana 9. tačka 7) ovog zakona, sredstva se obezbeđuju u budžetu Republike, autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave. Takođe, data je mogućnost organima JLS da obezbede i dopunska sredstva za finansiranje programa i delatnosti Crvenog krsta koje nisu obuhvaćene navedenim čl. 6. i 7. i članom 9. tačka 7) ovog zakona.
Daljim odredbama ovog zakona (član 14.) precizirano je da se sredstava za sprovođenje programa iz člana 9. ovog zakona, kao i za delovanje organizacija Crvenog krsta obezbeđuju iz:
- članarine,
- prihoda od igara na sreću opredeljenih u skladu sa zakonom kojim se uređuju igre na sreću,
- od pruženih usluga,
- od posebnih aktivnosti i akcija prikupljanja novčanih i materijalnih sredstava,
- priloga, subvencija, donacija, legata,
- prihoda od imovine i
- dugih prihoda.
Dakle, na osnovu ovog zakona, sredstva obezbeđena u budžetu JLS mogu se preneti opštinskom/gradskom Crvenom krstu samo za vršenje poverenih javnih ovlašćenja određenih Zakonom i za sprovođenje programa i delovanje organizacije Crvenog krsta osnovane na teritoriji te JLS.
2. Prema Zakonu o igrama na sreću („Službeni glasnik RS“, broj 18/2020), deo sredstava koji je prihod budžeta Republike Srbije u iznosu od 40% (namenska primanja budžeta), koristi se za finansiranje subjekata i namena utvrđenih tim zakonom, a, između ostalog, i za finansiranje Crvenog krsta Srbije u iznosu od 19% (član 5.). Način i kriterijume za raspodelu sredstava namenjenih finansiranju subjekata i namena utvrđenih ovim zakonom utvrđuju nadležni ministri.
3. Prema Zakonu o budžetskom sistemu („Službeni glasnik RS“, br. 54/2009...149/2020), udruženja nisu korisnici javnih sredstava, ni direktni ni indirektni, što znači da se za zarade zaposlenih u udruženju sredstva ne mogu obezbeđivati u budžetu JLS, kao što je slučaj u vašoj opštini.
4. Zakonom o udruženjima („Službeni glasnik RS“, br. 51/09, 99/11-dr.zakoni i 44/18-dr.zakon), predviđeno je da se sredstva za podsticanje programa ili nedostajućeg dela sredstava za finansiranje programa koje realizuju udruženja, a koja su od javnog interesa, obezbeđuju i u budžetu JLS i dodeljuju udruženjima shodnom primenom člana 38. ovog zakona, dakle na osnovu sprovedenog javnog konkursa i zaključenih ugovora o realizovanju odobrenih programa. Budući da ovaj zakon ne uređuje postupak dodele sredstava udruženjima, dato je ovlašćenje Vladi da svojim aktom propiše bliže kriterijume, uslove, obim, način, postupak dodele, kao i način i postupak vraćanja sredstava ukoliko se utvrdi da udruženje dobijena sredstva ne koristi za realizovanje odobrenih programa. Na osnovu tog ovlašćenja, doneta je Uredba o sredstvima za podsticanje programa ili nedostajućeg dela sredstava za finansiranje programa od javnog interesa koje realizuju udruženja („Službeni glasnik RS“, broj 16/2018) kojom su uređena ova pitanja za programe koji se finansiraju iz republičkog budžeta.
Da bi se osnovni principi, odnosno odredbe Uredbe prilagodile i primenile na postupak dodele sredstava iz budžeta JLS, preporuka je da se navedena pitanja, u skladu sa zakonom i pomenutom uredbom, urede posebnim opštim aktom JLS. U tom cilju, urađen je model Odluke o sredstvima za podsticanje programa ili nedostajućeg dela sredstava za finansiranje programa od javnog interesa koje realizuju udruženja (model Odluke sadržan je u Prilogu 3. Vodiča za transparentno finansiranje udruženja i drugih organizacija civilnog društva iz budžetskih sredstava lokalnih samouprava, koji se nalazi na sajtu SKGO i možete se preuzeti sa linka http://skgo.org/biblioteka?page=7 )
Polazeći od izloženog, smatramo da se sredstvima iz budžeta JLS mogu finansirati samo programske aktivnosti Crvenog krsta, a da se zarade zaposlenih u ovim udruženjima ne mogu finansirati iz budžeta već isključivo iz drugih, zakonom predviđenih izvora. Način i postupak finansiranja programa koje realizuje opštinska, odnosno gradska organizacija Crvenog krsta, kao što je rečeno, može se urediti odlukom skupštine JLS, u skladu sa Zakonom i Uredbom.