Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjePoreskom obvezniku je 2010. doneto Rešenje o zaduženju za firmarinu za 2010. godinu, na koje je on uložio žalbu nakon roka, te je donet zaključak o odbacivanju iste, kao neblagovremene. Nakon toga je više puta doneto prvostepeno i drugostepeno rešenje i vođen upravni spor, a u skladu sa poslednjim rešenjem drugostepenog organa i postupajući po presudi Upravnog suda, lokalno odeljenje za administriranje izvornih prihoda je donelo rešenje 2020. godine, kojim je utvrđena firmarina za 2010. godinu. Obaveza je utvrđena fizičkom licu, na JMBG, kao vlasniku preduzetničke radnje, jer je radnja zatvorena 2012. godine, a samim tim prestao da važi poreski identifikacioni broj. Obzirom da je preduzetnička radnja zatvorena 2012. godine, uložena je žalba po kojoj se žalilac poziva na činjenicu da obaveza nije mogla da se utvrdi fizičkom licu po osnovu isticanja firme na poslovnom prostoru preduzetničke radnje koja je zatvorena 2012, a rešenje je doneto 2020. Postupajući po žalbi, prvostepeni organ smatra da su osnovani navodi žalioca i da treba usvojiti žalbu i poništiti rešenje. Na koji zakonski osnov se pozvati u skladu sa navedenim i kako obrazložiti doneto rešenje da se neće utvrđivati obaveza o zaduženju za lokalnu komunalnu taksu za isticanje firme za 2010. godinu?
Pogledaj/preuzmi:
Mišljenje Ministarstva finansija_utvrđivanje obaveze nako brisanja obveznika.pdf. U mišljenju su navedeni pravni osnovi zbog kojih se ne može utvrđivati obaveza brisanom obvezniku.
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.
Kako postupati sa preduzećem u stečaju?
Pogledaj/preuzmi:
Bilten 11/2018.pdf (mišljenje pod tačkom 6.)
Bilten 12/2017.pdf (mišljenje pod tačkom 7.)
Bilten 7-8/2015.pdf (mišljenje pod tačkom 7. a i b)
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.
Poreski obveznik je imao obaveze po osnovu pomenutog računa za period od 2009. do 2011. godine i nije imao nijednu uplatu do momenta postavljanja ovog pitanja. Rešenja za 2009. godinu su rađena 2010. godine, a za 2010. i 2011. su rađena u 2011. godine. Na koji način uraditi Rešenje za otpis dugovanja po službenoj dužnosti (s tim da ne bi bio otpisan dug u celosti) zbog apsolutne zastarelosti i na koji način odbiti troškove advokata koji zastupa poreskog obveznika u postupku? Ukoliko je moguće, može li da se objavi primer Rešenja o apsolutnoj zastarelosti po službenoj dužnosti.
U situaciji kada se poreski obveznik ili njegov punomoćnik obrati Zahtevom za zastarelost poreskog duga, potrebno je uzeti u obzir relativni rok za zastarelost. Apsolutni rok zastarelosti je poreski organ dužan da posmatra, odnosno rešava u smislu da utvrđuje prestanak poreske obaveze I preknjižava u vanbilansnu evidenciju po službenoj dužnosti.
U konkretnom slučaju, obaveze koje su dospele do 31.12.2010. godine, lokalni poreski organ je trebalo da naplati do 31.12.2015. godine (5 godina relativni rok zastarelosti) ili da u tom periodu od 2011. do 2015. godine preduzme radnju protiv poreskog dužnika u cilju naplate (na primer da izda opomenu i sl.) i na taj način prekine rok za zastarelost, tako da zastarelost počne da teče iznova. Ako do kraja 2015. godine nije prekinuta zastarelost, onda je ona nastupila 01.01.2016.g., a ako jeste prekinuta, onda se na godinu prekida dodaje još 5 godina. Ako nije bilo zastoja zastarelosti, svakako je apsolutna zastarelost za dug koji je nastao do 31.12.2010. nastupila 31.12.2020. godine. Za dug iz 2011. godine, ako je bilo prekida zastarelosti u periodu do kraja 2016. godine, zastarelost može biti produžena do kraja 2021. (ako je prekid bio u 2016.g.), a ako nije ili je prekid bio pre 2016. onda je i za taj dug nastupila apsolutna zastarelost.
Pogledaj/preuzmi:
Uputstvo za troškove postupka.docx sa objašnjenjima kada advokat može imati pravo na iste, a kada ne
Primer rešenja za apsolutnu zastarelost.docx i Primer rešenja za relativnu zastarelost.docx
Instrukcija za prenos u vanbilansnu evidenciju.docx
Primer rešenja za usvajanje zahteva za troškove postupka.doc
Primer rešenja za odbijanje zahteva za troškove postupka.docx
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.
Da li maloletno dete, obzirom da je nasledilo nepokretnost, može biti zaduženo porezom na imovinu?
Dete koje je nasledilo nepokretnost može biti obveznik poreza na imovinu, a na njegovo ime se prenose i dugovi preminulog lica u visini i srazmeri nasleđene imovine, ako takvi dugovi postoje.
Pogledaj/preuzmi:
Bilten Ministarstva finansija_mišljenje pod tačkom 7.pdf
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.
Da li se određena parcela koju poseduje poreski obveznik može obračunavati kao građevinsko zemljište, ukoliko se ona nalazi u gradskom području koje je prema Planu detaljne regulacije konkretne lokalne samouprave predviđeno za groblje?
U skladu sa članom 6b Zakona o porezima na imovinu, građevinsko zemljište je vrsta zemljišta koje je kao takvo definisano zakonom kojim se uređuju planiranje i izgradnja.
Član 82 Zakona o planiranju I izgradnji, propisuje da građevinsko zemljište jeste zemljište koje je određeno zakonom ili planskim dokumentom za izgradnju i korišćenje objekata, kao i zemljište na kojem su izgrađeni objekti u skladu sa zakonom. Član 83 istog Zakona dalje propisuje da se građevinsko zemljište koristi prema nameni određenoj planskim dokumentom, na način kojim se obezbeđuje njegovo racionalno korišćenje, u skladu sa Zakonom. Stupanjem na snagu Planskog dokumenta kojim je promenjena namena zemljišta u građevinsko zemljište, vlasnici tog zemljišta stiču prava i obaveze propisane ovim Zakonom i podzakonskim aktima donetim na osnovu Zakona, bez obzira na činjenicu što organ nadležan za upis na nepokretnostima i pravima na njima nije sproveo promenu u javnoj knjizi o evidenciji nepokretnosti i prava. Građevinsko zemljište kome je namena promenjena može se koristiti i u druge svrhe, do privođenja zemljišta planiranoj nameni.
Kada je u oporezivanje porezom na imovinu kao posebna vrsta zemljišta uvedeno drugo zemljište, Ministarstvo finansija je u predlogu Zakona navelo da drugo zemljište, u smislu ovog Zakona, jeste vodno zemljište, definisano Zakonom kojim se uređuju vode, rudno zemljište, definisano Zakonom kojim se uređuju rudarstvo i geološka istraživanja, zemljište namenjeno za sahranjivanje umrlih, zemljište namenjeno za deponovanje otpada, kao i ostale vrste zemljišta koje nije građevinsko, poljoprivredno ili šumsko zemljište. Kasnije je u Zakonu usvojena samo odredba da je drugo zemljište ono koje nije građevinsko, poljoprivredno ili šumsko (član 6a).
U konkretnom slučaju je potrebno poći od toga da je u katastru za predmetno zemljište pod vrstom zemljišta upisano „zemljište u građevinskom području“, a da je Planskim dokumentom to zemljište određeno za groblje. U skladu s navedenim je potrebno proveriti kako se zemljište zaista koristi u konkretnom slučaju, odnosno ukoliko se već koristi za sahranjivanje umrlih i već jeste groblje, treba ga oporezovati kao „drugo zemljište“.
U slučaju da plan još uvek nije sproveden i da se na predmetnoj parceli ne nalazi groblje, treba proveriti za koje namene se zemljište koristi, pa u skladu s tim treba i opredeliti vrstu za oporezivanje. Stav autora je da nema osnova da se zemljište oporezuje kao „drugo zemljište“ ukoliko ono još uvek nije groblje, odnosno ne služi za sahranjivanje umrlih.
Stranica sa pitanjima i odgovorima iz oblasti rada lokalne poreske administracije organizuje se kroz saradnju projekta „Institucionalna podrška SKGO-treća faza“ koji sprovodi SKGO i programa „Reforma poreza na imovinu“ koji sprovodi HELVETAS, a koje podržava Švajcarska Vlada.