Na ovoj stranici SKGO objavljuje odgovore Stručne službe SKGO na pitanja koja iz lokalnih uprava dobija u vezi sa funkcionisanjem lokalne samouprave u različitim oblastima i sa primenom nadležnosti i poslova gradova i opština.
Odgovori su dati polazeći od prethodnih iskustava, uvida i gledišta Stručne službe SKGO o primeni nadležnosti lokalne samouprave, od potvrđene dobre prakse u gradovima i opštinama, kao i od iskustava saradnje SKGO sa partnerima iz republičkih institucija i različitih organizacija koje sarađuju sa lokalnim vlastima u Srbiji. Odgovori Stručne službe SKGO ne predstavljaju zvanično tumačenje primene propisa koji uređuju rad lokalnih vlasti, nego njeno mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjem koje je postavljeno.
Baza pitanja i odgovora može se pretraživati preko pojma koje se pojavljuje u određenom pitanju ili odgovoru i preko tematskih oblasti, odnosno podtema, koje čine delove nadležnosti lokalne samouprave u Republici Srbiji.
Sve predloge i komentare u vezi sa ovim servisom možete poslati na e-mejl pitaj@skgo.org
Postavite pitanjeDa li se kolektivnim ugovorom može predvideti pravo na godišnji odmor u dužem trajanju, obzirom da zakon izričito određuje maksimalan broj dana godišnjeg odmora?
Članom 6. Zakona o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave ("Sl. glasnik RS", br. 21/2016, 113/2017, 95/2018, 114/2021, 113/2017 - dr. zakon, 95/2018 - dr. zakon, 86/2019 - dr. zakon, 157/2020 - dr. zakon i 123/2021 - dr. zakon) predviđeno je da se na prava i dužnosti funkcionera i službenika koji nisu uređeni ovim ili posebnim zakonom ili drugim propisom, primenjuju opšti propisi o radu i poseban kolektivni ugovor za jedinice lokalne samouprave, kao i kolektivni ugovor kod poslodavca. Na prava i dužnosti iz radnog odnosa nameštenika primenjuju se opšti propisi o radu i kolektivni ugovori iz stava 1. ovog člana, ako ovim ili posebnim zakonom nije drugačije određeno. Poseban kolektivni ugovor za teritoriju Republike Srbije zaključuju Vlada, udruženje poslodavaca i reprezentativni sindikati osnovani za teritoriju Republike Srbije. Udruženje poslodavaca je udruženje koje predstavlja više od jedne trećine jedinica lokalne samouprave koje zapošljavaju najmanje 20% zaposlenih i registrovano je u skladu sa zakonom. Ispunjenost uslova iz stava 4. ovog člana utvrđuje ministarstvo nadležno za lokalnu samoupravu. Kolektivni ugovor kod poslodavca zaključuju u ime poslodavca predsednik opštine, odnosno gradonačelnik i reprezentativni sindikat kod poslodavca. Ovim ugovorom se ne mogu ugovarati plate zaposlenih.
Članom 8. Zakona o radu ("Sl. glasnik RS", br. 24/2005, 61/2005, 54/2009, 32/2013, 75/2014, 13/2017 - odluka US, 113/2017 i 95/2018 - autentično tumačenje) predviđeno je da kolektivni ugovor i pravilnik o radu (u daljem tekstu: opšti akt) i ugovor o radu ne mogu da sadrže odredbe kojima se zaposlenom daju manja prava ili utvrđuju nepovoljniji uslovi rada od prava i uslova koji su utvrđeni zakonom. Opštim aktom i ugovorom o radu mogu da se utvrde veća prava i povoljniji uslovi rada od prava i uslova utvrđenih zakonom, kao i druga prava koja nisu utvrđena zakonom, osim ako zakonom nije drukčije određeno.
Dakle, kolektivnim ugovorom se mogu utvrditi veća prava i povoljniji uslovi rada od prava i uslova utvrđenih zakonom, te u ovom konkretnom slučaju se na maksimalnu dužinu trajanja godišnjeg odmora primenjuje maksimum predviđen Posebnim kolektivnim ugovorom za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave.
Da li postoje praktični primeri međuopštinske saradnje u oblasti socijalne zaštite?
Međuopštinska saradnja u oblasti socijalne zaštite nije široko rasprostranjena praksa, ali ipak ima određenih primera. Prema odredbama Zakona o lokalnoj samoupravi, JLS, njeni organi i službe, kao i preduzeća, ustanove i druge organizacije čiji je osnivač, ostvaruju saradnju i udružuju se sa drugim jedinicama lokalne samouprave i njenim organima i službama u oblastima od zajedničkog interesa i radi njihovog ostvarivanja mogu udruživati sredstva i obrazovati zajedničke organe, preduzeća, ustanove i druge organizacije i ustanove, u skladu sa zakonom i statutom (što je propisano članom 88. Zakona o lokalnoj samoupravi). Na osnovu ove odredbe i shodnom primenom Zakona o javnim nabavkama, JLS mogu da se udruže u nabavci usluga socijalne zaštite. Do sada nije zabeležen ovakav primer u praksi.
Takođe, JLS mogu zajednički da osnivaju ustanove socijalne zaštite, a najistaknutiji primer ovakve prakse je osnivanje Centara za socijalni rad koje su nadležne za teritoriju više JLS. Postoji nekoliko ovakvih organizacija koje funkcionišu više decenija.
Saradnja JLS podrazumeva i ustupanje obavljanja pojedinih poslova iz okvira izvornih nadležnosti drugoj JLS ili preduzeću, ustanovi i drugoj organizaciji čiji je ona osnivač. Nije poznato da je do sada neka JLS ustupila drugoj JLS poslove u oblasti socijalne zaštite za koje je nadležna, ali je česta praksa ustupanje pružanja usluga prihvatilištima i savetovalištima čiji je osnivač druga JLS.
Da li se namenskim transferima mogu finansirati usluge socijalne zaštite koje su inovativne, a da se pritom ne gleda stepen razvijenosti jedinice lokalne samouprave?
Članom 207. Zakona o socijalnoj zaštiti predvišeno je da se namenskim transferima u socijalnoj zaštiti, između ostalog, mogu finansirati inovativne usluge. Vlada utvrđuje visinu namenskog transfera, kriterijume za njegovu raspodelu po pojedinim jedinicama lokalne samouprave, kriterijume za učešće lokalne samouprave i dinamiku prenosa sredstava. Visina iznosa sredstava iz namenskih transfera za finansiranje inovativnih usluga se određuje po osnovu odobrenih projekata i programa koji se odnose na inovativne usluge. Međutim, kako uredbom nije uređen način podnošenja projekata i programa kao ni kriterijumi za njihovo odobravanje, ovaj deo propisa koji se odnosi na namenske transfere se ne primenjuje.
Da li JLS mora da usvoji strategiju socijalne zaštite da bi obezbedila finansiranje usluga socijalne zaštite?
Opredeljivanje sredstava za usluge socijalne zaštite nije uslovljeno usvajanjem strategije. Opredeljivanje sredstava za usluge socijalne zaštite proističe iz nadležnosti JLS i odluka koje u skladu sa tim donosi sama JLS.
Međutim, strategijom socijalne zaštite se utvrđuju prioriteti i usmeravaju aktivnosti ka dostizanju određenih ishoda u ovoj oblasti, što dalje utiče na odluku JLS o obimu sredstava i vrsti usluga za koje će da budu opredeljena sredstva.
Da li u okviru usluge pomoći u kući mogu da se pružaju i finansiraju neke zdravstvene usluge (previjanje, davanje injekcije i sl.)?
Zdravstvene usluge svakako mogu da se pružaju u okviru usluge pomoć u kući. Šta više, obično je takva organizacija usluga efikasnija i efektivnija te je njihovo objedinjavanje dobrodošlo.
Međutim, da bi JLS mogla da izdvoji sredstva za tako objedinjenu uslugu, potrebno je doneti odgovarajuće odluke kojima se uređuju sadržaj usluge, utvrđuju uslovi za ostvarivanje prava na finansiranje tako organizovanih usluga iz sredstava JLS kao i relevantni postupci. Ipak, sredstva za tako organizovanu uslugu moraju da budu odvojeno opredeljena za zdravstveni i za socijalni segment. Naime, propisima kojima je uređen budžetski sistem je predviđeno razdvojena alokacija sredstava za zdravstvenu i za socijalnu zaštitu.
Dakle, u konkretnom slučaju bi za realizaciju ove usluge bilo potrebno izdvojiti deo sredstava u odeljku za socijalnu zaštitu za troškove pružanja standardne usluge pomoći u kući i deo sredstava u odeljku za zdravstvenu zaštitu, koja bi bila namenjena medicinskom segmentu usluge.